Novi globalni vojno-politički savez Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Australije - AUKUS, opako se narugao Francuskoj, a posredno i Europskoj uniji. Ne samo da je ta europska zemlja izbačena iz svake moguće kombinacije da bude dijelom novog elitnog kluba, nego je i na krajnje sablažnjiv način otkazan njezin unosni ugovor o izgradnji podmornica za Australiju vrijedan 56 milijardi eura.

Amerikanci, koji su mjesecima vodili tajne pregovore s Velikom Britanijom i Australijom, ponižavanje i javno sramoćenje Francuske izveli su na pomno odabrani način. Samo nekoliko sati prije nego što će svijetu biti obznanjeno stvaranje novog vojnog saveza s naglaskom na Indo-Pacifik, Pariz je redovitim diplomatskim putem saznao da je izigran i financijski oštećen. Sklapanje ugovora o izgradnji novih podmornica za potrebe australske vojske bio je jedan od najvećih u povijesti Francuske. Umjesto nuklearnih kakve inače proizvodi Francuska, Australci su slijedeći ekološku politiku od Pariza tražili da im se isporuče podmornice na dizelski pogon, što je izazvalo veliki napor francuskih konstruktora da udovolje zahtjevima izbirljive vlade iz Canberre. Otkazivanje ugovora sablaznilo je Pariz.



Ponajviše zbog toga što je tobože ekološki osviještena Australija preko noći pristala da im Britanci uz blagoslov Amerike izgrade isti broj podmornica na nuklearni pogon. Francuzi ne samo da su o svemu tome obaviješteni u posljednji trenutak i da su izbačeni iz novog strateškog partnerstva na Indo-Pacifiku, nego su izgubili i veliki novac. Osim toga, uoči važnih predsjedničkih izbora u ožujku iduće godine predsjednik Emmanuel Macron izgubio je obraz pred svojim biračima jer će propast unosnog posla imati negativnog utjecaja na francusko gospodarstvo, a vanjskopolitička marginalizacija Pariza sigurno neće pridonijeti njegovu izbornom rezultatu. Iako su glavnu riječ u ovom preokretu imale Sjedinjene Države, posebno perfidnu ulogu odigrala je Australija. Njezin premijer Scott Morrison je izjavio kako “razumije razočaranje” Francuske, ali da Australija “mora donositi odluke koje su u njezinu suverenom državnom obrambenom interesu”. Tako je propao ugovor vrijedan više desetina milijardi eura sklopljen 2016., kojemu je Canberra sve do praktički jučer davala bezrezervnu potporu. Zemlja koju su svi do sada idealizirali nedavno se teško osramotila pred svjetskom javnošću uvođenjem totalitarističkih protuepidemijskih mjera koje uključuju i digitalno praćenje građana na način na kako to radi komunistička Kina. To je neka nova Australija na koju se moramo naviknuti.

Najveći dobitnik strateškog preslagivanja unutar Zapada u režiji Washingtona je Velika Britanija koja je za svoj izlazak iz Europske unije i savezničko držanje u Afganistanu nagrađena preuzimanjem obveze da opskrbi Australiju podmornicama na nuklearni pogon. Odgovor Francuske na izdaju dojučerašnjih saveznika bio je žestok. Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian nazvao je ponašanje saveznika “zabijanjem noža u leđa”. Odmah su povučeni veleposlanici u Sjedinjenim Državama i Australiji, otkazana je svečanost proslave 240. obljetnice pobjede u najvećoj pomorskoj bitci u Američkom ratu za neovisnost, a predsjednik Emmanuel Macron odbio je otići na zasjedanje Ujedinjenih naroda na East Riveru kako bi izbjegao susret sa svojim američkim kolegom Joeom Bidenom koji je sve ovo i zakuhao. U Parizu ne mogu doći k sebi zbog načina na koji je Francuska izbačena iz sigurnosnih aranžmana koje Amerika kroji još od svršetka Drugog svjetskog rata.

Najnoviji zaokret u politici Washingtona govori kako se agenda Joea Bidena u bitnim crtama ne razlikuje puno od one njegovog prethodnika Donalda Trumpa. Nova američka sebičnost odbacuje s prezirom ideju Zapada kao zastarjelu i nepotrebnu. Umjesto strateškog partnerstva s Europom, Sjedinjene Države se okreću novom anglofonskom savezu koji fokus svoga djelovanja premješta na prostor Indo-Pacifika s gotovo jedinim ciljem - obuzdavanjem Kine u njezinu usponu prema statusu najveće svjetske sile. Tužno je i poražavajuće ustvrditi kako je postojanje Europske unije kao očito konkurentskog gospodarskog bloka trn u oku Amerike. Nije nikakva tajna da je Brexit između ostalog uspio i zato što je imao veliku potporu s druge strane Atlantika. Čini se da se ništa nije promijenilo u američkoj politici još od vremena kada je tadašnja pomoćnica državnog tajnika Victoria Nuland 2014. u telefonskom razgovoru čiji je prijepis iscurio u javnost izgovorila znamenitu rečenicu/ psovku: “F*ck the Europe!” Ta američka diplomatkinja otrovna jezika nalazila se (ili je još uvijek u službi) trojice predsjednika, Baracka Obame, Donalda Trumpa i Joea Bidena. Dugovječnost Victorije Nuland u politici svjedoči kako se antieuropsko stajalište itekako dobro razumije i prihvaća u Washingtonu.

Francuska i Europa iz ovog skandala moraju izvući pouku da je krajnje vrijeme za osamostaljivanje našeg kontinenta ili onoga što čini njegov najbolji dio, a riječ je o Europskoj uniji, u odnosu na američki globalni blok koji je očito dobio velika krila izlaskom Britanije iz Europske unije.



Zanimljivi aspekt novog globalnog okupljanja je njegova anglofonska priroda. Govorenje istim jezikom važan je čimbenik međusobnog prepoznavanja, bez obzira na činjenicu što se cijeli svijet zapravo sporazumijeva engleskim. Kako protumačiti činjenicu da je trojni savez Washingtona, Londona i Canberre odbacio mogućnost da Francuska bude dio ove strateške inicijative, pogotovo kada se zna da ta europska zemlja na prostoru Indo-Pacifika ima cijeli niz svojih prekomorskih teritorija (Francuska Polinezija, Nova Kaledonija, Wallis i Futuna, Francuske južne i antartikčke zemlje, Mayotte i Reunion) na kojima živi dva milijuna njezinih državljana, a ondje postoje i francuske vojne baze sa 7000 vojnika?

Australsko vezivanje za Sjedinjene Države nikoga nije iznenadilo pogotovo s obzirom na činjenicu da ta zemlja čini okosnicu obavještajnog saveza Pet očiju (The Five Eyes) nastalog još u vrijeme Drugog svjetskog rata (1943.), koji još čine Velika Britanija, Kanada i Novi Zeland. Kakav je položaj Hrvatske u novonastaloj konstelaciji svjedoči vijest da Pariz još uvijek nije zatražio dopuštenje Washingtona da nam isporuči rabljene zrakoplove tipa Dassault Rafale, koji sadrže i dijelove američke tehnike. Zaoštravanje između dviju zemalja moglo bi zakomplicirati našu borbenu spremnost u okviru NATO-a.