ĐAKOVO/VINKOVCI - On mora biti dobar organizator, zabavljač, animator, poznavati običaje, iz rukava sipati bećarce, regulirati svatovsku kolonu u prometu... Za njega je želja mladenca, svatova, zakon, a svatovi koji se ne laćaju stolica i sjedenja njegov su imperativ i najbolji dokaz da je dobro odradio posao.
Pritom treba znati i s ljudima, znati im ući u dušu i prepoznati im ukus, običaje, što vole. On je Mario Mecanović (36) iz Vinkovaca, svatovski čajo, koji na poziv preuzima organizaciju protokola, običaja i veselja na mladencima najvažniji dan, a sve umijeće u tome pokazuje i po svadbama u Đakovštini.
Nema loših svatova
– Znalo se prigovarati da su čaje pijani do večere, no sinonim čaje pijanca i klauna se gubi. Umjesto toga, tu je ozbiljan pristup – brinem se o svatovskoj koloni, satnici, kumovima, sviračima, večeri, da svi budu zadovoljni. Ne radim po svome, nego sve dogovaram s mladencima, kaže "rent-a-čajo" Mario. Odjeven u šokačko, već na prvi pogled ulijeva povjerenje da posao čaje zna u dušu. Na njega se svatovi mogu osloniti "od A do Ž", na svadbama, običajima i kontaktima s ljudima doslovno je životno diplomirao.
- Mladenci od mene traže organizaciju, da sve bude lijepo, svečano odrađeno, da držim atmosferu, da sve protekne u najboljem redu, ali i maksimalno veselo. Nema loših svatova, sve je na mladencima, koji moraju biti svjesni da su oni domaćini, da moraju biti veseli, razigrani na plesnom podiju, s gostima, da na stolice moraju zaboraviti. Kod mene su stolice za mladence "zabranjene" i zato kod mene nema dosadnih svatova jer se potrudim oko svakog detalja. S mladencima se prije toga nađem dva-tri puta i sve razradimo. Dobro ih pripremim, upozorim na sve kako bi bili dobro raspoloženi domaćini za njihov dan. Ako je ekipa malo "stisnutija", ja sam tu – Mecanovićev je recept za vesele svatove s dobrim "štimungom" o kojima će svati još dugo zadovoljno pričati.
Na dužnost stupa dolaskom k mladoženji.
– Tu startamo, pa idemo po kuma, pa se vraćamo k mladoženji, a onda svi idemo po mladu, pa na vjenčanje – u crkvu…, pa u salu. To sve radim ja – brinem se o satnici, koloni, raspoloženju, običajima, blagoslovu…, protokolu uopće, i tako do 1, 2 sata poslije ponoći, a nakon čega mladenci ostaju s gostima i sviračima do jutra – kaže Mario.
Jedna od asocijacija na čaju je i običaj prikazivanja po Slavoniji koji se u pravilu znao odužiti, ali i dovesti kakvog svata u nelagodu ako kuvertu nije "podebljao", a njezin se sadržaj javno objavljuje. Tada se ona "Faljen Isus, kume i stari svate…" čuje bezbroj puta, a prikazivanje se čini kao da mu kraja nema.
– Prikazivanja se danas radi rijetko, i to na selu. Danas idu – to sam uveo – brza gradska darivanja, da brzo može proteći puno ljudi. Tradicionalno prikazivanje oduzima puno vremena i vodi do indiskrecije; ljudima zna biti tada nezgodno, kao npr. u hrvatsko-bosanskim svatovima, gdje hrvatska strana daruje 500 eura, a bosanska 500 KM. Nije isto, a za svaku stranu to je velik novac – pojašnjava čajo Mario.
Najzahtjevniji slavonski
Na upit ima li razlike između svatova od kraja do kraja, kaže kako su najzahtjevniji slavonski svatovi.
– Jer imaju jako puno događaja. Kod nas ide sve po redu i zna se zašto se nešto radi. Kada dođu ljudi izvana u slavonske svatove, budu oduševljeni i malo se pogube u običajima, no zato sam ja tu da ih navedem, obiđem sve stolove da čujem dojmove, budu oduševljeni – kaže "rent-a-čajo". S druge strane, najjednostavniji su svatovi uz okupljanje pred crkvom, nakon čega se ide u salu, bez odlaska u mladenkinu, mladoženjinu, kumovu kuću.
– Ne volim biti dosadan čajo, volim bećarcem "ubosti" malo svekrvu, punicu, kuma… Kod mene se mladenačka torta ne reže klasično, nego je to iznenađenje, kao i bacanje buketa i dr., da se svi iznenade. Pogotovo se to odnosi na izlazak mlade, da bude kraće, dinamičnije, efektnije – kaže Mario. Nema kraja u Hrvatskoj, BiH i drugdje po vani gdje nije bio čajo.
– Tko prvi zove, taj datum idem tamo. Sve što je izvan Slavonije – za mene je izazov. Običaji su razni, ne samo od mjesta do mjesta, gotovo od ulice do ulice, pa balansiram njima, no svi vole vidjeti čaju – kaže Mario, inače i član udruge Vinkovački šokački rodovi. Najveće svatove prave, kaže, u županjskom kraju – najveći u kojima je bio čajo brojili su čak 850 duša. Danas se, dodaje "rent-a-čajo", u prosjeku prave svatovi od 250 do 300 osoba.
Kumu na čast, mladencima na dar. Živjeli!
Suzana Župan
Prošlo je vrijeme stereotipa da su čaje “pijani do večere”, pristup toj dužnosti vrlo je ozbiljan
I radnim danima
Mecanović kaže kako se ove godine, a utjecale su na to pandemija koronavirusa i protuepidemijske mjere, svatovi održavaju i radnim danima. “Po Đakovu i Đakovštini sam često; razlike su u običajima, npr., u blagoslovu, u vinkovačkom kraju i Đakovu”, kaže Mario, i prisjeća se: “Čajo u mojim svatovima bio je Drago Bunić. Bio je u folkloru u Ceriću, znao je puno o dužnosti čaje, običajima i tome svemu. Puno sam naučio od njega, bio je moj ‘instruktor’.”