"Ideš na promociju?" naziv je književno-društvenog večernjeg salona koji su u Kući Reichsmann priredile Gradska knjižnica i čitaonica Đakovo te Udruga za promicanje urbane kulture ARLA. Ovoga tjedna ugostile su književnice Lidiju Deduš iz Varaždina i Tanju Stupar Trifunović iz Banjaluke, koja se književnoj večeri pridružila online. Uz moderatorstvo Marte Džaje, dvije autorice predstavile su svoju prozu i poeziju, kao i prozu u poeziji, govorile zašto se bave književnošću i mogu li (samo) od nje živjeti, kako su ušle u svijet pisanja i čitanja. Slučajnim odabirom ili ipak ne, obje ih povezuje isto iskustvo proživljenog - rata u BiH i izbjeglištva. Uz dvije autorice i moderatoricu bila je to svojevrsna ženska književna večer gdje su gošće govorile i o nekim svojim strahovima i epizodama iz života, propitkivanjima, dobivaju li pisanjem odgovore na svoja pitanja, rješavaju li time svoje strahove i sl. Fokus je ipak bio na Lidijinoj posljednjoj zbirci poezije "Razglednice iz prašnjave republike" te Tanjinu romanu "Otkako sam kupila labuda". Deduš je napisala i zbirke poezije "Apatridi i ostale čudne ličnosti" (nagrada za prvu zbirku na natječaju Trgni se! Poezija!) i "Ništa od najavljivanog kraja svijeta". Pjesme i kratke proze objavljivane su joj u različitim časopisima i u emisijama Hrvatskoga radija, a poezija joj je prevođena na engleski i grčki. "Razglednice iz prašnjave republike" njezina je treća zbirka, za koju je 2019. dobila nagradu Post Scriptum za književnost na društvenim mrežama. Deduš je, kaže, počela pisati 2013., u 36. godini.

- Književnost mi je važna još od školskih dana; prvi život bio je škola i obrazovanje, drugi književnost i film. Prvu pjesmu napisala sam 2013. i isti dan ju poslala na Knjigomat. Bila je objavljena odmah drugi dan. Čitanje i pisanje jako su bliske kategorije, nema čitanja bez pisanja. Pisanje mi je ljekovito. Ljudi koji pišu, pišu radi samoiscjeljenja - poručila je Deduš u Godini čitanja.

Tanja Stupar Trifunović diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Objavila je pet knjiga poezije, knjigu priča i dva romana. Prevođena je na engleski, španjolski, bugarski, mađarski, njemački, poljski, slovenski, makedonski, češki, danski i francuski. Dobitnica je više nagrada za poeziju i prozu, između ostalih i nagrade Europske unije za književnost (EUPI) 2016. za roman "Satovi u majčinoj sobi". Živi i radi u Banjaluci.

- Počela sam pisati još dok sam bila dijete, da se pisanjem izrazim, da tako razgovaram sa sobom i drugima, to mi je jako važno. Nadam se da ću se jednom moći u cijelosti posvetiti samo pisanju koje je razgovor sa svojim i tuđim emocijama. Pisanje nije lako, ali donosi jednu vrstu satisfakcije i ljepote kada ste shvatili da ste svojim tekstom doprli do drugoga - rekla je Stupar Trifunović. Dok Deduš radi u banci, i ova autorica iz Banjaluke ne živi (isključivo) od pisanja, baveći se bibliotekarstvom, novinarstvom i dr. Sljedeća će u sklopu ovog projekta gostovati Radmila Petrović.