Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve Porfirije, donedavno mitropolit zagrebačko-ljubljanski, nesumnjivo je u hrvatskom narodu u ranijem razdoblju svojim riječima uspio zadobiti određeno povjerenje, što u vremenu nakon rata nije bilo lagano. Njegova zadnja izjava, ona izrečena u ponedjeljak u Jasenovcu sadržajno je išla u tome smjeru, ali prethodno i branila ono što se dogodilo u Crnoj Gori, oko ustoličenja Joanikija na mjesto mitropolita crnogorsko-primorskog u Cetinju, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo crnogorskog naroda.

Naime, Joanikije je ustoličen u manastiru koji Crnogorcima znači "više od igre". Ustoličenje u manastiru crnogorske nacionalne organizacije, udruženja, gotovo sve oporbene stranke, pa i gradski parlament Cetinja, doživjeli su kao pokušaj Srpske pravoslavne Crkve da proširi svoj utjecaj u zemlji, u kojoj se i kroz novu vlast utjecaj Srbije u posljednje vrijeme stalno pojačavao. Želeći pojasniti što im znači Cetinje i taj manastir, od Crnogoraca se može čuti kako je to u simboličkom smislu središte i duša Crne Gore, bez koje država ne bi niti postojala.



Porfirije, koji je u Cetinje, zajedno s Joanikijem, prevezen vojnim helikopterom i u pratnji specijalaca, na Instagramu je objavio da je "tužan, čak i užasnut činjenicom da su se nazirali ljudi koji su namjeravali snajperskom puškom spriječiti ovaj čin ljubavi prema svima". No, teško je činom ljubavi nazvati ono za što znaš da je za osobu druge nacionalnosti uvreda i provokacija. Antibeogradski raspoložena javnost prethodnih je dana zaključivala da je ustoličenje čin podvrgavanja Crne Gore, a svemu nikako nisu pomogle ni nove izjave Aleksandra Vulina, ministra policije, o stvaranju "srpskog sveta". No, i kada to maknemo iz kategorije očekivanih komentara koji u Hrvatskoj očekivano nisu bili dobri, sa znanstvene u razine reakcije bile vrlo slične. "Ovo što se događa u Crnoj Gori apsolutna je svinjarija, i o tome se mora govoriti kako bi se spriječila daljnja radikalizacija", rekao je povjesničar Ivo Goldstein. "Iako je Porfirije rekao da to nema veze s politikom, mogao se izabrati bilo koji drugi manastir. Cetinje je simbolično mjesto dijela Crnogoraca i išlo se na podizanje tenzija. Dodatni argument je što su svećenici tijekom ceremonije pjevali ‘Kad se vojska na Kosovo vrati‘. Kakve veze ima vojska s ustoličenjem? Ponajmanje je to bila crkvena ceremonija", kazao je.

Stoga ostaje vrlo upitno koliko ovotjedne riječi patrijarha Porfirija: "Uvijek sam afirmativno govorio o Hrvatskoj", ili "Hrvatska i ja se volimo javno, ma koliko to nekome smetalo", mogu prekriti sve to. Kako se u ponedjeljak i sam dotaknuo toga što je netko ovih dana ustvrdio kako postoji više (lica) Porfirija, rekavši da o tome ipak najbolje govore riječi i učinjena djela, i naše smo sugovornike zamolili za komentar.



Politički analitičar Pero Maldini rekao nam je da se Porfirije, dok je bio zagrebački mitropolit, pogotovo pred odlazak, evidentno trudio na svaki se način pokazati pomirljivim, tolerantnim i modernim, u najmanju ruku bitno drukčijim predstavnikom Srpske pravoslavne Crkve, nego što su to bili neki njegovi kolege, primjerice velikosrpski jastrebovi poput Amfilohija, bivšeg patrijarha Pavla i sličnih. "Činio se takvim. Makar to bilo i za hrvatsku javnost, jer je na neki način odudaralo od tradicionalno velikosrpske usmjerenosti Srpske pravoslavne Crkve i njezinih predstavnika. Tako se bar činilo dok nije preuzeo funkciju patrijarha, iako je on i tada, neposredno nakon ustoličenja, uvijek bio suzdržan po pitanju neuralgičnih točaka odnosa Srbije i Hrvatske.



Međutim, ova njegova uloga, u kojoj evidentno sudjeluje, i to kao lider SPC-a, u jednome činu bez presedana, koji ponovno razbuktava velikosrpsku ideju koristeći se unutarnjim političkim podjelama unutar Crne Gore, nešto je što dovodi u pitanje njegov kredibilitet te iskrenost ranijih izjava. Stoga se s razlogom možemo pitati koji je Porfirije doista pravi. Jer kada ponovno govori o tome da ‘voli Hrvate iz dubine duše‘, upitno je govori li to zato što misli da to dobar dio naših građana želi čuti. Njegova je vjerodostojnost u najmanju ruku narušena, premda je cijeli ovaj diskurs, gdje crkveni velikodostojnici postaju politički relevantni, zapravo besmislen u demokratskom poretku koji je par excellance sekularan", kaže Maldini.