Cvatuće lončanice najčešće razmnožavamo sjemenom, što je pravilo, ali pri kućnom razmnožavanju neke cvatuće kućne biljke možemo razmnožiti reznicama, npr. fuksije kao i mnoge druge. Sjeme cvatućih lončanica ima svoje osobine kao što su klijavost, težina, zrelost i uporabna vrijednost. Vegetativno razmnožavanje je razmnožavanje biljnim dijelovima, listom, dijelom lista ili reznicama. Vršnim reznicama najbrže dobijemo mlade biljčice. Razmnožavanje može biti i dijeljenjem busa ili pak dijeljenjem podzemnih dijelova biljke. Cijepljenje kao način razmnožavanja koristimo uglavnom kod vrlo dekorativnih lončanica, kaktusa i sukulenata. Kod nekih biljaka razmnožavanje može biti i brutom, tj. rasplodnim pupovima, dok paprat najčešće razmnožavamo sporama. Danas se u modernoj proizvodnji koriste hormoni za visokopostotno i brže razmnožavanje poglavito kod biljnih vrsta koje se teže ili sporije ukorjenjuju.



Gnojidbu i prihranu lončanica možemo započeti već nakon stvaranja korijenove mase i samo ako je to biljci potrebno. Ako supstrat za uzgoj nije dovoljno bogat, počinjemo s prihranom ili u slučaju kada biljke duže ostaju u loncu, tada trebamo prihraniti, i to najčešće dušičnim gnojivom, odnosno hranjivima. Za vrijeme faze glavnog rasta biljci dodajemo više hranjiva te onda koristimo dušik, fosfor i kalij. U vrijeme zriobe smanjujemo dušik, ali radi generativnog zametanja treba više fosfora. Kalij djeluje na čvrstoću biljke, pa ga možemo davati u svim fazama razvoja. Pred početak mirovanja biljke prestajemo s prihranjivanjem. Na tržištu nalazimo razne preparate specijalizirane za prihranu pojedinih vrsta biljaka. J.Kn.