Mozaik
OSVRT NA FILMSKI FESTIVAL U VENECIJI

Odluke žirija: Velike,
značajne i povijesne
Objavljeno 15. rujna, 2021.
Tri su, među nekoliko glavnih nagrada, završile u rukama žena, što je shvaćeno i kao jasna poruka borbi za ženska prava

Prigovori na gendersku selekciju Mostre posljednjih su godina gotovo postali medijski ritual prije samog početka festivala: dio medija nabijao bi na nos direktoru venecijanskog filmskog festivala nerazmjer u broju filmova redatelja i redateljice u natjecateljskom dijelu programa u kojem se prikazuju filmovi koji konkuriraju za Zlatne i Srebrne lavove.



Izostale kritike


Alberto Barbera, bivši filmski kritičar i sada već višegodišnji direktor Mostre, uvijek bi odgovaro isto: nikakve kvote nisu poželjne, prioritet je film, originalnost, kvaliteta, zanimljivost, sveukupna vrijednost i autorski pečat te je uvijek naglašavao da žene čine polovinu selektorske komisije. Ni ove godine žene nisu bile "favorizirane", od 21 naslova u natjecateljskom dijelu programa "tek" pet su potpisale redateljice, ali nakon podjele nagrada "rodne" kritike su (s pravom) izostale, a odluke žirija - predsjedao mu je korejski redateljski superstar i oskarovac Bong Joon Ho ("Parazit"), a,između ostalih, društvo mu je pravila i kinesko-američka redateljica i oskarovka Chloe Zhao ("Nomadland") - etiketirane su kao "značajne, velike, povijesne". Tri su, među nekoliko glavnih nagrada, završile u rukama žena, što je shvaćeno ne samo kao podrška ženama u filmskoj industriji, nego i kao jasna poruka borbi za ženska prava, što je vezano uz dodjelu Zlatnog lava za najbolji film.

A to je francuska drama o abortusu "L‘événement" ("Događaj"), koju redateljski i koscenaristički (druga scenaristica je Marcia Romano), potpisuje Audrey Diwan. Francuska redateljice time je također postala tek šesta filmašica u 78 godina postojanja filmskog festivala u Veneciji koja je osvojila prvu festivalsku nagradu. Znamo li da je i prošle godine Zlatnog lava za najbolji film osvojila žena (već spomenuta Chloe Zhao za "Nomadland"), da je u srpanjskom izdanju Cannesa trijumfirala mlada francuska filmašica Julia Ducornau (začudni žanrovski hibrid "Titane"), da je i naša Antoneta Kusijanović Alamat nagrađena Zlatnom kamerom za najbolji debitanski film u Cannesu, čini se da su uistinu počeli puhati neki novi vjetrovi. Ako tome dodamo i da su još dvije velike nagrade na ovogodišnjoj Mostri osvojile žene - proslavljena novozelandska filmašica Jane Campion za najbolju režiju za neovestern "The Power of the Dog" s Benedictom Cumberbatchom u naslovnoj ulozi te poznata holivudska glumica Maggie Gyllenhaal za scenarij svog redateljskog prvijenca "The Lost Daughter", s uvijek briljatnom Olivijom Colman kao protagonisticom - onda epiteti "značajne, velike, povijesne" odluke možda i nisu pretjerane. Istovremeno možda - ako ćemo biti iskreni i robovski se držati zanatskih, autorskih i kreativnih mjerila - nisu baš ni objektivne, no politička dimenzija u odlukama festivalskih žirija nikad nije bilo strano tijelo, samo je poprimalo različite oblike, ovisno o aktualnom globalnom društveno-političkom kontekstu.

I dalje tabu


Da ne budemo prekritični, i "Događaj" i "Izgubljena kći" jako su dobri filmovi (doduše drama Maggie Gyllenhaal odiše televizijskim uratkom i pravolinijski je neambiciozna), a Jane Campion ipak ne zaslužuje Srebrnog lava za svoj zanatski vrhunski upakiran moderni vestern u produkciji Netflixa koji gledatelja ostavlja emotivno hladnim i nezainteresiranim za likove i događaje na ekranu, no natjecateljski programa 78. Mostre bio je izvanserijski kvalitetan i izuzetno konkurentan s nizom intrigantnih, važnih i redateljski superiornih ostvarenja da su nagrade mogle (pa možda i morale) biti i drukčije podijeljene.

Pobjednički film u režiji adaptacija istoimena je romana autorice Annie Ernaux, čije se priča zbiva u Francuskoj ranih 1960-ih, a u čijem je središtu mlada studentica koja neplanirano zatrudni. Kako je u to vrijeme u Francuskoj pobačaj bio zakonom zabranjen s ozbiljnim profesionalnim i osobnim posljedicama za počinitelje, djevojka se okreće ilegalnim opcijama kako bi ne samo usmjerila svoj život u smjeru koji želi, nego i obranila vlastitu emancipaciju u dominantno patrijarhalnom društvu toga doba. Redateljica Audrey Diwan sjajno je oživjela atmosferu i estetiku 1960-ih, dok je istom kreativnom rukom životno, uvjerljivo i delikatno ocrtala glavne likove. a (u pojedenim trenucima) emotivno brutalna drama djeluje kao jak udarac u trbuh. Temom, vizualnim postupkom, društveno-političkim kontekstom (doduše, riječ je o drugom desetljeću i posve drukčijem državnom uređenju, no humana i emotivna dimenzija su iste), posebice s emotivnom energijom "Događaj" će mnoge podsjetiti na rumunjsku dramu "4 mjeseca, 3 tjedan i 2 dana", u režiji Cristiana Mungiuja nagrađenu Zlatnom palmom u Cannesu 2007. godine. Iako smješten u svijet od prije šest desetljeća, film itekako korespondira s današnjim vremenom u kojem je, tragično i na žalost, tema pobačaja i dalje tabu, i u kojem i dalje djeluju snage koje ženama žele uskratiti pravo na vlastiti izbor i slobodu. Među njima i u demokratskim društvima.



Stjepan HUNDIĆ
program
KVALITETAN

I IZUZETNO

KONKURENTAN

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

IGOR DELAČ POVRATAK S HIT-SINGLOM "SAMO ZBOG VAS"

Hvala svima koji su mi pružali podršku u borbi protiv zloćudne bolesti

2

OSIJEK DOMAĆIN PRVENSTVA U 10 SPORTSKIH PLESOVA

Plesači užarili Jug najljepšim dvoranskim sportom na svijetu

3

PPD I ZAKLADA NOVO SUTRA

Za djecu iz Siska, Petrinje
i Gline ljetovanje iz snova