Objavljeno 12. rujna, 2021.
Najtrofejnijeg hrvatskog košarkaša u Kuću slavnih uveo Michael Jordan
Mala smo zemlja velikih košarkaša. Toni Kukoč je četvrti koji je završio u Kući slavnih u Springfieldu, a na svečanoj ceremoniji u ugledno društvo uveo ga je "Najveći", nekadašnji suigrač iz grandioznih Bullsa, Michael Jordan, zajedno s vlasnikom franšize Jerryjem Reinsdorfom.
"Konobar", "Pink Panter", samo su neki od nadimaka po kojima je poznat bio ovaj košarkaški umjetnik i genijalac koji je, istini za volju, trebao puno ranije održati govor zahvale za mikrofonom u Springfieldu. Po mnogima (moja malenkost je u tom društvu) najbolji hrvatski i europski košarkaš svih vremena, ovim je priznanjem zatvorio karijeru koja je dotaknula najveće, za mnoge nedostižne visine. Stoga je iz ove perspektive bilo posve jasno da je Tonijevo mjesto u Hall Of Fameu bilo "bezecirano" još u vrijeme kada je kao štrkljavi klinac nosio žuti dres splitske Jugoplastike s brojem sedam. Baš ta žuta sedmica za mnoge je asocijacije na zlatne godine hrvatske košarke, godine koje, nažalost, blijede i koje će teško dočekati neke buduće generacije. Stoga tko zna kada ćemo dobiti novog Hrvata u najslavnijoj košarkaškoj kući...
Ukusi su različiti, svatko ima svog ljubimca, favorita, ali oko mjesta Tonija Kukoča među svjetskom košarkaškom elitom dvojbi nema. Naravno, uvijek ima i kritičara, najviše ih je preko Velike bare, koji smatraju da igrač koji nije zabijao 20 poena u prosjeku na NBA parketima ne bi trebao imati svoj kutak u Springfieldu. Neznalicama ne treba zamjeriti, jer Kukoč je bio igrač koji nije mario za statistiku, brojke su često u njegovu slučaju znale zavarati, ali njegov pečat na parketu uvijek je bio najsnažniji. Uvijek je volio asistenciju više od poena, a svi znamo da je mogao i zabijati kada je to trebalo. Kada se odlučivalo, lopta ja najsigurnija bila u njegovim rukama. Suigrače je činio boljima, pa on je svoj košarkaški doktorat položio 1991. kada je POP 84 uzeo treći europski naslov, iako je ostao bez nekoliko glavnih uzdanica koje su donijele vječnu slavu klubu s Gripa. Naravno da je nakon dvije sezone u Italiji stiglo vrijeme za odlazak u SAD.
Kada je stigao tamo 1993. nije dočekan kao igrač koji je poharao Europu. Stigao je u Chicago kada je Jordan uzeo stanku, ali je njegovim povratkom nastavljena berba trofeja. Podredio se i pronašao svoje mjesto u možda najboljoj NBA momčadi svih vremena. Promijenio je poslije još tri NBA adrese, a karijeru je zaključio 2006. godine. Do promocije u Kuću slavnih prošlo je predugih 15 godina, ali Toni je odavno pokazao da je skroman i strpljiv. Iako, košarkaš ovakvog kalibra nije smio biti toliko dugo na listi čekanja.
Na kraju, zahvalio je svima koji su mu omogućili da postane "holoffejmer". Roditelji, sestra, obitelj, suigrači, treneri, prijatelji, svi su oni našli mjesto u govoru člana Hall Of Fame genaracije 2021., u kojoj su bili Bill Russell kao trener te Paul Pierce, Chris Webber i Chris Bosh kao igrači. Ugledno društvo, u kojemu Toni Kukoč sada može uživati, zajedno s Krešom Ćosićem, Draženom Petrovićem, Dinom Rađom i Mirkom Novoselom.
Nino Benčina
BOGATA RIZNICA I VELIČANSTVENA KARIJERA
Na košarkašku scenu Toni Kukoč zakoračio je 1987. godine kao 19-godišnjak u dresu Jugoplastike. Klub s Gripa proglašen je najboljim u prošlom stoljeću, za što zasluge snosi i sam Toni. Splićani su triput zaredom pokorili Europu (1989. - 91.), a prvaci Jugoslavije bili su četiri puta te su uzeli i dva Kupa. Od 1991. do 1993. igrao je za Benetton, a u Trevisu je osvojio dvostruku krunu te igrao finale Kupa prvaka, a na završnom turiniru triput je bio i MVP. U SAD odlazi 1993., u Chicago Bullsima bio je do kraja stoljeća, a osvojio je tri naslova te je proglašen najboljim šestim igračem lige. U Philadelphiju prelazi 2000. godine, a nakon jedne sezone odlazi u Atlantu. Posljednja stanica bila je Milwaukee, gdje je nakon četiri sezone 2006. zatvorio igračko poglavlje. Kao reprezentativac osvojio je dva olimpijska srebra (pamti se ono s Hrvatskom 1992.), s Jugoslavijom je bio svjetski prvak, s Hrvatskom brončani. U dresu reprezentacije bivše države osvojio je dva europska zlata i broncu, s Hrvatskom ima jednu. Pregršt je i pojedinačnih priznanja, devet puta bio je proglašen najboljim europskim košarkašem.