Počela je i treća pandemijska školska godina. Osim muka koje epidemija sa sobom nosi ima i dobrih vijesti. Naročito za one koji ne vole lektiru, jer predstavljen je ep Marka Marulića, o važnoj biblijskoj junakinji Juditi, nazvan “Judita za novu generaciju”. Naime, temeljno djelo hrvatske književnosti dobilo je moderni prijevod u godini kada obilježavamo 500 godina izdanja oca hrvatske književnosti.

A sve kako bi se Judita približila ponajprije učenicima i studentima, ali i svim govornicima hrvatskoga jezika, skupina znanstvenika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje prilagodila je Marulićev stari čakavski i današnjim generacijama slabo razumljiv stih na suvremeni neutralni prozni hrvatski standardni jezik. Osim popularizacije čitanja, dobar je to putokaz i kako prilagoditi još književnih kapitalnih djela učenicima te ih tako ne zakinuti za osnovna znanja, ali i rasteretiti u skladu s očekivanjima reforme školstva. Jer, zbog svoje nerazumljivosti suvremeni učenici rijetko posežu za tim važnim djelom, i ne samo za njim, ako baš ne moraju, čega je bio svjestan i Željko Jozić, ravnatelj Instituta, kada je došao na ideju da se Judita prevede na današnji, svima razumljiv jezik. “Pokazat ćemo da je Judita itekako moderna, čitljiva i zanimljiva. Ako nije jasno, ne može biti ni lijepo”, kaže Jozić, a to je na neki način i primjer da srednjoškolci vide zbog čega se Marulić naziva ocem hrvatske književnosti. Znanstvenici s Instituta svjesni su da bi im neki mogli i zamjeriti, a i njima samima prvotni je impuls bio smiju li uopće Marulića prevoditi, budući da je on književna i jezična svetinja. No, uvidjeli su da su se slični prijevodi u prozi načinili za sve važne svjetske pisce, za Shakespearea, Dantea, Rabelaisa, Cervantesa. Tako da je ovo bio logičan korak da pokušaju učiniti ono što su i drugi narodi učinili. Jedna od ključnih motivacija bila je i činjenica da je Judita relativno nedavno izbačena s popisa obvezne lektire s argumentacijom da je preteška i nerazumljiva đacima. A to uopće na mora biti tako, naročito kada je riječ o velikim djelima važnima i za opću kulturu jednoga naroda.

Konačno, reformska “Škola za život” zbog pandemije koronavirusa skrenula je sa svoga puta i koliko god bilo problema, ima i dobrih stvari. Prvo, vjerojatno se velikim dijelom svladala digitalizacija nastave, a, drugo, u skraćivanju nastavnih sati moralo se reducirati ono znanje koje se ne smatra nužnim. Naravno, rupa u znanju će biti, ali sve skupa ipak je jako dobra podloga za nastavak reforme i rasterećenje svih predmeta od suvišnih sadržaja.