Postkorona kriza, egzistencijalni strahovi te nesigurnost postaju stvarnost. U takvom širem kontekstu posve je opravdano postaviti i pitanje vezano uz turizam, a ono bi glasilo - na koje tržište, odnosno turiste usmjeriti se, je li uopće moguće kreirati ponude koje nisu povezane s načinom komunikacije. Danas je još moguć suživot, primjerice, nekoga tko koristi sve tehnološke prednosti pametnih telefona i nekoga tko ih drži na najmanjoj mogućoj razini uporabe, ali u trenutku kad se većini nametne neki novi standard (recimo, ugradnja čipa bez kojega neće biti moguće ući ni u tvrtku u kojoj radite, ili u vlastiti dom!), bit će sve teže ostati analognim čovjekom.

No, vratimo se u aktualnu stvarnost. Upravo živimo u vremenu kada se čovječanstvo usmjerava prema strahu i disbalansu. Srećom, ove smo godine, pandemiji unatoč, imali (i još imamo) odličnu turističku sezonu, ali već sad valja nam gledati unaprijed, promisliti kakav nam mora biti turizam sutra, u godinama koje slijede, nadajmo se bez korone. U takvoj situaciji turizam kao svojevrsni fenomen postaje transformacijski pokret gdje i dionici u turizmu i lokalna zajednica mogu kroz kreativnost i umreženost, kroz obiteljsko poduzetništvo, usmjeriti razvoj prema drugačijoj paradigmi. To, primjerice, može biti regeneracija zapuštenih sela, čuvanje starog zdravog sjemena, čišćenje onečišćenih rijeka i jezera, povratak prirodi i autentičnim vrijednostima, tretirati more i sunce kao resurs koji će biti upotrijebljen na održivi način, potencirati druženje i odmor u kome će obitelj i obiteljski smještaj postati mjesto osobnog razvoja.

Kroz primjer obiteljskog poduzetništva i umrežavanja privatnih iznajmljivača, kroz zajedničku atrakcijsku i identitetsku osnovu, moguć je cijeli proces revitalizacije - od kuća za odmor i apratmana do malog healthness i mindfufness centra. Poštujući nove trendove storytellinga i ekonomije doživljaja te kroz inspiraciju atrakcijskom osnovom, kao i likom i djelom, npr. znamenitih i povijesnih ličnosti, može se kreirati održivi turistički proizvod za pred i podsezonu, kao i za ljetnu sezonu u mnogim dijelovima Hrvatske.

Znamenite ličnosti, kao što je npr. dr. Rudolf Stener (rođen u Međimurju), mogu postati narativ i prilika za privlačenje drugih i drugačijih turista, a aranžmani i paketi mogu se nuditi već za dvije do tri osobe. Ovaj primjer ujedno je i poziv da se ozbiljno shvati situacija i da se u praksi provodi održivi razvoj i na području turizma, a to znači veće zanimanje za turističke destinacije izvan gradova, mala sela, zaseoke, ceste i malo poznata i manje posjećena mjesta: ona najskrovitija koja treba otkriti, ili ponovno otkriti, upravo zato što su očaravajuća i netaknuta, a nalaze se daleko od turističkih odredišta u kojima vladaju vječite gužve. Radi se o tome da se promiče održiv i odgovoran turizam koji, proveden na načelima socijalne i ekonomske pravde, uz puno poštivanje okoliša i kultura, prepoznaje središnju ulogu lokalne zajednice i njezino pravo da bude protagonist održivog razvoj i društveno odgovorna za svoj teritorij. Značajnu ulogu u nadolazećem postkorona razdoblju odigrat će upravo obiteljsko poduzetništvo i mala obiteljska gospodarstva te privatni iznajmljivači.



Bitno je sagledati prostorni (geografski) aspekt i tretirati ga kao funkcionalno područje koje omogućava postizanje kvalitetnog i cjelovitog turističkog iskustva i doživljaja. Nekoliko privatnih iznajmljivača koji posjeduju apartmane i kuće za odmor mogu se umrežiti kroz oblik kluba koji povezuje iznajmljivače i goste u jednu veliku obitelj na prijateljskoj osnovi, kroz zajedničko druženje i aktivnosti kojima se dijeli iskustvo i doživljaj u kojem sudjeluju i gosti koji postaju emotivni partneri.

Gosti u ovakvom obliku ponude imaju mogućnost boraviti u zasebnim smještajnim jedinicama (sobama, apartmanima ili kućama, koje su raspršene na širem području), jer je ovaj oblik udruživanja na razini klupske povezanosti. Svaka smještajna jedinica može biti drugačije uređena, čime se razlikuje od ostalih, ali za razliku od difuznog hotelskog turizma, nema zajednički prostor recepcije niti se iz jedne točke upravlja sa svim smještajnim jedinicama. Upravo razlikovanje po razini komfora i dizajna pojedinih smještajnih jedinica pokazuje originalnost vlasnika, odnosno obitelji koja nudi smještaj, a svi zajedno udruženi oslikavaju identitet i duh mjesta.

Budući da se radi o manjim kapacitetima, vlasnici, odnosno privatni iznajmljivači, svojim gostima mogu nuditi jedinstveni doživljaj i iskustvo za vrijeme njihovog boravka, ostati sa svojim gostima u vezi i kada se oni vrate svojim kućama kroz svojevrsnu platformu gdje dijele fotografije i svoje priče. Gosti plaćaju svoj smještaj, a za ovaj doživljajni dio mogu dati svoj dobrovoljni prilog na odlasku, ili doprinos kroz vlastitu aktivnost, npr. čišćenje vrta, kuhanje svojih tradicijskih jela, kreativnost kroz sviranje, pjevanje, ples ili neki drugi kreativni izričaj. Za ovakav segment dobrovoljnih aktivnosti i uključivanja možemo reći da je poveznica s volonterskim turizmom, ali i multikulturnim turizmom, jer se kroz takve oblike često spajaju ljudi različitih kultura iz različitih zemalja.

Prostor je bitno sagledati kroz tri komponente - kao prostor resursa, prostor aktivnosti i prostor doživljaja. Takav prostor dobiva sociološku konotaciju kao svojevrstan milje i postaje metarazina i platforma za razvoj obiteljskog poduzetništva, gdje je posebna pozornost usmjerena na kombinaciju pejzaža. Upravo kroz razvoj posebnih oblika turizma koji su u trendu i njima pridruženih turističkih proizvoda (kulturni turizam, kreativni turizam, gastroturizam, cikloturizam, pješačenje/planinarenje, volonterizam), predviđena je paradigma revitalizacije za obiteljski smještaj i mala gospodarstva i iz šireg područja koje se žele uključiti. U kontekstu održivosti tih oblika turizma treba naglasiti da samo ona turistička aktivnost koja je po mjeri i ukusu domaće zajednice može u sebi sadržavati onaj kreativni i nadahnjujući impuls koji će onda prepoznati turisti putnici koji će se u takvoj sredini osjećati kao dobrodošli, i kao njezin sastavni dio. Isto tako, potrebno je dodatno naglasiti da je pri budućem razvoju kvalitetnog i prepoznatljivog turističkog proizvoda potrebna izuzetna kreativnost.

Cilj rada je kreiranje željenog portfelja turističkih proizvoda na bazi kojeg će privatni iznajmljivači kroz umrežavanje i obiteljsko poduzetništvo konkurirati na turističkom tržištu i stoga je potrebno krenuti od valorizacije tržišnog potencijala i njegovih već postojećih turističkih proizvoda, za čiji razvitak i/ili uspješno tržišno lansiranje postoji kvalitetna resursno-atrakcijska osnova. Pritom valja uvijek imati na umu činjenicu da pravilno definiran proizvodni portfelj, temeljen na ideji konkurentskih prednosti, predstavlja najlakši put do uspjeha u globalnoj tržišnoj utakmici.

U metodološkom procesu prvo treba istražiti, odnosno analizirati, osnovnu turističku atrakciju, jer ona sadrži dovoljno elemenata za utvrđivanje ključnih odrednica novih proizvoda u okviru obiteljskog poduzetništva koji će biti dovoljno atraktivni i održivi u ovom postkorona razdoblju. Najnovija svjetska praksa ukazuje na zaključak da razvoj turizma na nekom području može biti dugoročno održiv samo ako su prethodno stvorene i/ili tržištu dobro iskomunicirane vlastite konkurentske prednosti koje je teško ili nemoguće imitirati. Svaka obitelj može svoje talente uključiti u razvoj kreativne ponude za individualno tržište posebnih interesa.

Da sve bude još održivije, ovakav tip/model obiteljskog smještaja može se usmjeriti na analogne turiste, odnosno tržišnu nišu koja cijeni duhovnost i biodinamičku hranu i poznaje život i djelo Rudolfa Steinera, primjerice, a koja pritom želi odmak od tehnologije za vrijeme svoga odmora. U tom smislu treba uzeti u obzir sve strateške potencijale kojima prostor kao metarazina raspolaže te: a) kreirati turističke proizvode, a nakon toga b) dati prijedlog kako ih interpretirati i komunicirati s turistima te na koji način, i c) dugoročno održavati unikatne konkurentske prednosti. Generalno gledano, konkurentske prednosti mogu se razvijati na dva načina: raditi bolje ili jeftinije od onog što rade konkurenti; raditi na drugačiji način nego što to čine konkurenti (diferencijacija).

Najprihvatljiviji način je diferencijacija, kao jednostavniji način izgradnje komparativnih prednosti, a odnosi se i na prostor i na karakteristična obilježja obitelji koja će nuditi određene turističke proizvode. U ovom slučaju radi se posebnim tretmanima healtnessa i mindfulnessa, uz kombinaciju s biodinamičkom prehranom i povezivanjem s lokalnim poljoprivrednicima i ekološki očuvanim krajolikom te s njima povezanih rekreativnih mogućnosti i duhovnih aktivnosti.



Mogućnosti za brend komunikaciju kroz obiteljsko poduzetništvo i umrežavanje privatnih iznajmljivača brojne su, a budući da je uz turističku eksploataciju prisutna i uspostava identifikacijskog odnosa s korisnikom koji je velikim dijelom i s domaćeg tržišta i bliskih susjednih zemalja te koji poznaje lokalni kontekst, kreiranje neke vrste platforme (bilo virtualne, bilo fizičke) koja bi funkcionirala prema principu komunikacije sadržaja generiranog od strane samih korisnika (eng. user-generated content - korisnički generiran sadržaj), nameće se kao logičan razvoj u budućnosti. Kroz umrežavanje i svojevrstan klub može se kreirati baza korisnika. Ova grupa može predstavljati jezgru za osnivanje Kluba prijatelja, može se otvoriti web-platforma za razmjenu priča i iskustava. Ova grupa može biti temelj i za razvoj sve poznatijeg oblika volonterskog turizma, gdje se raznim akcijama i projektima socijalne kohezije mogu popraviti i riješiti neki postojeći problemi, a tiču se npr. zapuštenosti prostora, problema s odvozom smeća, uspostavljanje boljih autobusnih linija i slično.

To znači da se u budućnosti ne bi razvijalo samo obiteljsko poduzetništvo i privatni obiteljski smještaj, nego bi se kroz participativnu metodologiju razvijala i klupska aktivnost u procesu kreiranja priča koje su vezane uz boravak i druženje. Na ovaj način dobilo bi se na prepoznatljivosti, ali ne kroz masovnost turističkih dolazaka i brojenje noćenja, nego kroz specifične oblike druženja i povezivanja koji su više na principu povezivanja kroz zajedničke hobije i interese u provođenju slobodnog vremena kroz kreativno izražavanje.

Iako bez sumnje iznimno kompleksan za realizaciju, tek bi takav pristup brend komunikaciji doista otvorio vrata kritički potentnom integriranju osobnih, intimnih priča. To je proces u kome se omogućuju različiti oblici partnerstva i povezivanja. U tu svrhu ukazujemo kako takva personalizacija iskustava može predstavljati dodanu vrijednost u usporedbi sa standardnim proizvodima i uslugama i ona dovodi do promjene i posebne emotivne poveznice između gosta i domaćina.