Ulogom Bake u predstavi "Dječak koji je govorio Bogu", temeljenoj na romanu Damira Mađarića, u režiji Same M. Streleca, Ljiljana Krička Mitrović obilježit će u ponedjeljak četiri desetljeća umjetničkog rada. Osječkoj glumici, koja je u stalnom angažmanu u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku od 1984. godine, tim smo povodom postavili nekoliko pitanja vezanih uz njezinu bogatu karijeru.

Čestitke na vrlo lijepom jubileju! Kakve emocije budi u vama brojka 40 i sve ono što ona zaokružuje?

- Hvala na čestitkama! Tih mojih 40 godina umjetničkog rada budi jako puno raznovrsnih emocija. Prvo, drago mi je da sam došla do tih godina. Hoću reći - da sam živa. Nije to malo. Sjećanja su uglavnom prekrasna jer radi se o umjetničkom pozivu, kako ga ja vidim, a ne o glumačkom zanimanju. Pogađate - entuzijast sam. Naime, prvih deset godina umjetničkog rada bilo je da ljepše ne može biti, jednom riječju - veličanstveno. Ostalih 30 godina išlo je normalnim, lijepim putem, naravno, uz puno uloga klasičnog i ostalog dramskog repertoara uz komedije, farse, vodvilje… Ponosna sam na sve što sam prošla u dosadašnjem tijeku karijere, pogotovo zbog toga što sam sve činila sama, onako kako sam htjela, bez obzira na to koliko sam bila obična, naivna… Sve u svemu, divno i naporno prošla su moja četiri desetljeća, do ove posljednje predstave "Dječak koji je govorio Bogu".

U kakvom vam je sjećanju ostala vaša prva uloga u HNK-u u Osijeku?

- Prva uloga na pozornici osječkog HNK-a bila je glavna uloga u predstavi "Slike žalosnih doživljaja" Deane Leskovar, tada jako nagrađivane spisateljice. Kritika je bila sjajna: odigrala sam seosku ljepoticu savršeno. Savršeno glumački, savršeno govorno i savršeno pokretom. Tada nisam znala za tog najvećeg kazališnog kritičara, Dalibora Foretića, pa tek sam završila prvu godinu Akademije dramskih umjetnosti.

Što su za vas gluma i scena? Kako biste ih opisali - kao potrebu, strast ili nešto treće?

- Za mene je gluma imaginacija koja se gradi na vjerodostojnosti, istini, jer scena to traži. Istinu treba progovarati iz svog lika kojeg igraš. Onda je to to. Uz pomoć praznina u tekstu pronaći svoj lik, uživjeti se pa nesvjesno putovati pozornicom i pritom ne gubiti kontrolu. Sve ono bijelo je mašta, i njoj se najviše veselim. Zato želim puno probati, probati i probati. Dakle, gluma i scena su za mene potreba. Da nisu, ja danas ne bih bila na daskama našeg osječkog Hrvatskog narodnog kazališta. A potreba rađa i strast…

Postoji li vaša najdraža, najintimnija uloga iz vaše bogate karijere, neka koju smatrate osobnom prekretnicom?

- Moja najdraža uloga je Anđa (Ofelija) iz "Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja" Ive Brešana, u režiji Zorana Mužića, zatim Olga iz "Tri sestre", mlinarica Kata iz "Trenka" autorskog trojca Senker, Mujičić, Škrabe. Ima ih još puno, ali ona koja je za mene prekretnica je gđica Petitpas, koju igram u predstavi "Ručni rad". Pisac je Jean-Claude Danaud, i njime sam oduševljena, genijalno napisan komad.

Za koje redatelje možete reći da su ostavili većeg traga u vašem glumačkom stvaranju?

- To su: Joško Juvančić, Želimir Orešković, Petar Šarčević, Tomislav Durbešić, Želimir Mesarić, Zoran Mužić, Dora Ruždjak Podolski itd. Posebno bih istaknula slovenskog redatelja koji u posljednje vrijeme dolazi režirati u naše kazalište, a to je Samo M. Strelec, koji je ostavio veliki trag u mom glumačkom stvaranju.

Što nam možete reći o vašim nadolazećim ulogama?

- Ne želim još o tome govoriti, to ćete tek vidjeti. Za sada igram reprize.

Imate li neku neostvarenu želju u smislu da biste voljeli utjeloviti nekoga, a da do sada još niste imali priliku za to?

- Dosad sam već igrala tri bake. Ono što bih željela igrati, to bi bila neka kraljica u poznim godinama. Kad sam bila mlada, željela sam igrati Katarinu u "Kroćenju goropadnosti" Williama Shakespearea. Mislim da bih je super odigrala te da bi mi bio gušt. Osjećala bih se ostvareno, ali u toj istoj predstavi morala sam igrati sedam različitih uloga. Isto je i s Laurom u drami Miroslava Krleže "U agoniji".

Kako najradije provodite vaše slobodno vrijeme i "punite baterije"?

- Slobodno vrijeme najčešće provodim čitajući knjige jer knjiga je moj najveći prijatelj, osim mojih kolega i kolegica iz Drame. Također, obožavam šetati u društvu i pripovijedati s prijateljima.