Objavljeno 10. rujna, 2021.
Piše: Draško CELING
Među onima koji su uspjeli spasiti živu glavu bijegom iz kabulske zračne luke je i pjevačka te televizijska zvijezda, autorica glazbe i aktivistica za ženska prava Aryana Sayeed. Proteklih godina ona je bila simbol ženske emancipacije, dajući svojim uzorom ohrabrenje mnogim Afganistankama da se bave glazbom i drugim poslovima koji su u toj azijskoj zemlji bili rezervirani isključivo za muškarce.
Zbog svog zapadnjačkog izgleda i ponašanja Seyeed je bila na udaru brojnih prijetnji koje su joj upućivali talibanski pristaše i pripadnici konzervativnog islama u Afganistanu. Sada kada su talibani ponovno osvojili vlast u toj državi mjesta za osobe poput nje u potpunosti više nema. Morala je izabrati egzil. Jedna fotografija koju je poslala iz američkog transportnog zrakoplova prikazuje nju i životnog partnera. U svojoj poruci je napisala: “U jednom od svojih nedavnih intervjua rekla sam da ću biti ‘posljednji vojnik koji će napustiti domovinu’ i to je upravo ono što se i dogodilo.” Aryana Sayeed rodila se 1985. u Kabulu u vrijeme sovjetske okupacije Afganistana, ali je odrasla na Zapadu.
Komunisti su razorili brojne tradicionalne institucije i pravila ponašanja u toj zemlji te mnogim lokalnim ljudima nanijeli mnogo zla, ali su donijeli i dašak modernosti u konzervativno azijsko društvo, u prvom redu dajući afganistanskim ženama da se školuju i zauzmu onaj položaj u koji im i pripada. Najveću modernizaciju Afganistan je doživio u vrijeme monarhije u 20. stoljeću (1926. - 1973.). Možemo mi o sovjetskoj invaziji i okupaciji misliti što god, ali tijekom tog razdoblja jedan je Afganistanac poletio čak i u svemir. Riječ je zrakoplovnom časniku Abdulu Ahadu Momandu, podrijetlom Paštunu, koji je 1988. proveo devet dana na ruskoj svemirskoj postaji Mir. Kako bi spasio živu glavu pred talibanima, on se skrasio u Njemačkoj gdje je dobio i državljanstvo. Sedamdesetih godina žene su u Kabulu mogle hodati ulicama čak i u mini-suknjama slično kao i u susjednom Iranu prije dolaska imama Ruholaha Homeinija na vlast. Taj trend nastavljaju i Sovjeti. Naravno da je takva politika izazivala revolt u konzervativnim dijelovima društva. Paradoksalno da su iza velikog povratka konzervativnog islama u Afganistanu stajale Sjedinjene Države koje su naoružavale mudžahedine u njihovoj borbi protiv sovjetskih okupatora. Talibani su izravni proizvod zapadnjačke koalicije s islamskim snagama. No, za razliku od puno liberalnije iranske inačice islamskog poretka, talibani nude još radikalniji i isključiviji pogled na uređenje društva. U svojem prvom mandatu ženama su zabranili izlazak na ulicu bez muške pratnje. Nisu smjele pohađati čak ni škole i fakultete. “Luđačka košulja” namijenjena ženama naziva se burka. To je pokrivalo koje skriva žensko tijelo u potpunosti. Poanta te islamske restrikcije je zaštita ćudorednog poretka u zemlji. Dakle, ako se žene počnu odijevati kao babe, smatraju muslimanski učenjaci, onda će i interes muškaraca prema njima opasti. Prema ustavu iz 1964. žene su bile formalno izjednačene s muškarcima u pravima. To je nakon zloćudne talibanske vladavine ponovno potvrđeno ustavom iz 2004. Žene su u toj zemlji za vrijeme dvadesetogodišnje američke okupacije, koju sada mnogi ismijavaju kao tobože beskorisnu, imale mogućnost biti zastupnice u parlamentu, ministrice, veleposlanice, guvernerice, gradonačelnice kao i pripadnice vojske i policije. Primjerice, pukovnica Latifa Nabizada bila je pripadnica Afganistanskih zračnih snaga. Zajedno sa sestrom položila je ispit za upravljanje helikopterom MI-6.
Ako ćemo biti iskreni, islam ne dopušta ni muškarcima pokazivanje golotinje, a njihova lica umjesto tkanine prekrivaju guste obrve, brkovi i bradurine. Kao što smo vidjeli, talibanima je dopušteno da posvuda hodaju praktički bosi, da u takvoj obući, po potrebi, sjede u zgradi vlade. Najveći čin slobode muškarca u Afganistanu je da izuje nogu iz šlape. Vidjeli smo talibansko vodstvo kako bez ikakva problema pokazuju svoja gola stopala. To je ujedno i vrhunac golotinje. Sve ostalo je zabranjeno.
Kao sastavni dio talibanskog poretka je i zabrana glazbe. Prema takvom shvaćanju islama svaka glazba je potencijalno sumnjiva jer odvlači misli od Alaha. Zato je Aryana Sayeed i pobjegla iz Afganistana. Prije nekoliko dana talibani su ubili bivšu afganistansku policajku pred suprugom i djecom. Pjevačici koja se usudila prije šest godina pojaviti na travnjaku stadiona u Kabulu kako bi zapjevala uoči nogometne utakmice, narušivši zabranu ulaska žena na stadion, smiješila se ista sudbina. Zato je Aryana Sayeed, žena raskošne orijentalne ljepote, morala pobjeći na Zapad.
Poseban tretman žena, makar nas talibani uvjeravaju da će ovaj puta biti popustljiviji i milosrdniji, i zabrana glazbe kao umjetnosti, razonode i folklornog idioma svjedoče o totalitarnom duhu ovako shvaćenog islama. Dvostruki poraz Moskve i Washingtona svjedoči kako su talibani naša svijetla budućnost. Što njima padne na um, to će se sutra pojaviti u Parizu ili u Berlinu, a možda i u Osijeku.