Objavljeno 10. rujna, 2021.
Piše: Danijel MIKLIĆ
Iako su bili miljenici britanske kritike i medija, tijekom više od četiri desetljeća duge karijere The Fall su vrlo rijetko uživali podršku šire publike. Unatoč tome grupa je, predvođena njezinim jedinim stalnim članom, karizmatskim autorom i pjevačem Markom E. Smithom (ostatak ekipe, kao i glazbeni stilovi, mijenjali su se prije gotovo svakog ulaska u studio), nadživjela je gotovo sve svoje negdašnje “suparnike” na punk i postpunk sceni. Oslanjajući se u jednakoj mjeri na njemačke sastave poput Fausta i Cana, na neizbježne The Velvet Underground i punk-rock, The Fall su kreirali matricu za najznačajnije alternativne bendove 80-ih i 90-ih, uključujući Sonic Youth i Pavement. Njihova ljubav prema nejasnim referencama, veoma razrađeni stihovi, neobični nazivi pjesama, skrpani omoti albuma, grube gitare i monotono pjevanje, pojavljuju se kod bezbroj kasnijih grupa.
Nakon što je nazočio znamenitom mančesterskom koncertu Sex Pistolsa u lipnju 1976., Mark E. Smith dao je otkaz u uredu i krenuo u istraživanje svoje fascinacije krautrockom, rockabillyjem i, dakako, punkom. Zauzevši intelektualno stajalište, svoju je grupu nazvao prema omiljenom egzistencijalističkom romanu Alberta Camusa. U originalnoj su postavi bili gitarist Martin Bramah i bubnjar Karl Burns, a tijekom iduće dvije godine promijenilo se više od deset instrumentalista, što je bio pokazatelj da nije bilo lako raditi s čangrizavcem mračnog svjetonazora poput Smitha.
Neovisno o nestalnom članstvu, grupa se brzo razvila, čime je privukla pozornost izdavačkih kuća, a debitantski EP “Bingo-Master’s Break-Out!” (1978.), i ambiciozni prvi album “Live at the Witch Trials” (1979.), snimljen u jednom danu, pokazali su da The Fall mogu mnogo više od punk-rocka s tri akorda te do kuda se zapravo punk može rastegnuti kad ga se oslobodi uskog stila kojim je definiran. Smith se od samog početka nametnuo kao posve originalan vokalist, s hladnim, monotonim, pretencioznim govornim pjesmama (u kojima je nervozno i neumorno secirao britansko i zapadnjačko društvo), sjevernjačkim izgovorom i čudnovatom navikom naglašavanja posljednjeg sloga u stihovima. I premda je svaki od ranih albuma The Falla, kao što su “Grotesque (After the Gramme)” (1980.), ili sjajni “Hex Enduction Hour” (1982.), dobio izvrsne kritike i napise koji su njihovog lidera veličali kao genija, on je činio sve ne bi li izbjegao manirizme i podilaženje bilo kakvom trendu.
Smith je 1983. upoznao američku gitaristicu Lauru Elisse Salenger, koja je pod imenom Brix ušla u The Fall, gdje je imala golem utjecaj, veći od bilo kojeg bivšeg, trenutačnog ili budućeg člana, osim samog Smitha. Iste godine objavljen je “Perverted by Language” na kojem se grupa okrenula slušljivijem pop-zvuku, godinu kasniji “The Wonderful & Frightening World of the Fall”, bio je žešći i eksplozivniji, a na “This Nation’s Saving Grace” iz 1985., Smith je bio više no ikad raspoložen za pjevanje - premda jednolično. The Fall su tek obradom pjesme The Kinksa “Victoria” 1988. imali prvi hit u Velikoj Britaniji, a kad su prvi put okusili uspjeh, to je utjecalo i na njihov izričaj. “This Nation’s Saving Grace” označio je završetak najuzbudljivije, najplodnije i najkreativnije faze The Falla, iako su i neke kasnije ploče, primjerice “Extricate” (1990.), “The Infotainment Scan” (1993.), “The Unutterable” (2000.), “Imperial Wax Solvent” (2008.) i “Sub-Lingual Tablet” (2015.), nedvojbeno pokazale da su Smith i njegov bend i poslije 80-ih imali još mnogo toga za reći i odsvirati.
Kroz The Fall tijekom karijere prošlo je više od 60 glazbenika, finalno, 31. studijsko izdanje “New Facts Emerge” objavili su 2017., a izdali su još dvostruko toliko live albuma. Krajem iste godine morali su otkazati sve koncertne aktivnosti zbog “bizarnih i rijetkih zdravstvenih problema koji su bili povezani sa Smithovim grlom, ustima, dentalnim i respiratornim sustavom”, kako je tada opisala menadžerica benda. Jedan od najživopisnijih likova s britanske postpunk scene, veliki pijanac i svadljivac, istovremeno inteligentna, britka i zabavna osoba kao malo koji glazbenik, Smith nas je zauvijek napustio 24. siječnja 2018., naime, preminuo je u svom domu, u 61. godini.