Poljud, nakon što je jedno vrijeme bio mjesto loših stvari koje su se događale hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, postaje odlična priča. U prošlim kvalifikacijama smo u Splitu razbili Mađarsku s 3:0, a sada smo to ponovili protiv Slovenije.

Hrvatska je napokon odigrala jednu utakmicu koja će ostati nešto duže u pamćenju. Slovenija je jednostavno bila deklasirana od prve minute, jer Vatreni su te večeri od prve minute pokazali tko je gazda na terenu. Akcije su bile tečne, postojala je jasna ideja kako napasti Slovence koji u takvim okolnostima nisu čak bili u stanju biti ni dobar sparing-partner. Da na vratima nisu imali Jana Oblaka, gosti bi doživjeli čistu katastrofu na Poljudu. Ovako su kući otpraćeni s "tri laka komada", a Hrvatskoj se nakon teškog rujanskog rasporeda kojeg smo se pomalo pribojavali otvaraju lijepe perspektive kada je u pitanju osvajanje prvog mjesta u skupini koje osigurava izravan plasman na SP u Kataru. I ne treba zanemariti ni činjenicu kako je ovo bila peta uzastopna utakmica u kojoj Hrvatska nije primila pogodak, što je ne tako davno bila čista naučna fantastika.



Izbornik Zlatko Dalić napokon je "stavio pravu stvar na pravo mjesto". Nakon dugo vremena na teren je poslao najlogičniju moguću postavu s obzirom na igrače s kojima je raspolagao, a zauzvrat je dobio jedno od najboljih poluvremena koje je Hrvatska odigrala u ovoj kalendarskoj godini. Visoko smo se postavili od prve minute, pritisnuli Sloveniju, što je prije ili kasnije jednostavno moralo dati rezultat. Pola sata je Hrvatska kucala na vrata Oblaka, koji ih nije otvarao, sve dok ga u 33. minuti napokon Livaja nije na to prisilio. Hrvatska je konačno uzela dovoljno rizika u igri jer je znala kakav je ulog u toj utakmici. I prije tog Livajinog pogotka za vodstvo imali smo nekoliko izglednih situacija za pogodak. U devetoj minuti Pašalić je mogao bolje iskoristiti ubačaj Perišića na drugoj vratnici. Bio je na četiri metra od vrata, ali se umjesto udarca odlučio na pokušaj asistencije Kramariću, što nije završilo na željeni način. Nakon uvodnog pritiska Hrvatske Slovenci su uspjeli doći malo do daha, ali nisu ozbiljnije zaprijetili Ivušiću, a nakon kraćeg razdoblja uzimanja daha naša reprezentacija je opet krenula jače i ubrzo imala prvu pravu priliku. Opet je sve krenulo od Perišića, koji je poslao prizeman ubačaj slijeva, lopta je završila u nogama Kramarića, koji je iz čiste situacije s desetak metara ciljao lijevi kut, ali Oblak je pokazao zbog čega ga smatraju jednim od najboljih vratara na svijetu. Bilo je očito kako je plan igre naše reprezentacije bilo napasti desnu stranu slovenske obrane, gdje je bio Stojanović, kojeg se dobrog pozna iz HNL-a i bila je to dobra odluka, iako je Barišić mogao biti još bolje iskorišten jer je u nekoliko navrata odlično istrčavao Perišiću iza leđa, ali nije dobio loptu. U 25. minuti nova velika prilika za Hrvatsku. Kramarić je odlično "podvalio" loptu za Livaju, ali je Balkovec uspio malo promijeniti njezin smjer, što je bilo dovoljno da Livaja u završnici nije mogao učiniti više nego pogoditi vanjski dio mreže. U tom razdoblju prvi put je Slovenija bila opasna kada je Šeško za trenutak izmaknuo pozornosti naše obrane, ali njegov udarac s 14 metara nije bio precizan. Oblak se iskazao i u 29. minuti kada je Livaja opalio s preko 20 metara, a slovenski vratar je bio spreman i skrenuo loptu u korner. I onda su se napori naše reprezentacije napokon isplatili. U 33. minuti je prvo Barišić iz teške situacije poslao odličan ubačaj koji je obrana Slovenije za trenutak raščistila, no lopta je došla do Juranovića koji je centrašutem pronašao Pašalića čiji je udarac glavom sa šest metara zaustavila vratnica, ali na pravom mjestu se na odbijancu našao Livaja i glavom pogodio nebranjenu mrežu za posve zasluženo vodstvo Hrvatske. Do odmora bilo je situacija iz kojih smo mogli udvostručiti svoje vodstvo, ali Oblak je obranio neugodan pokušaj Barišića koji je valjda trebao biti ubačaj, te udarac Kramarića s 12-13 metara iskosa, a Perišićev pokušaj iz izgledne pozicije nije pronašao cilj. Hrvatska je zaslužila u tih prvih 45 minuta više od minimalne prednosti, ali još je važnije bilo što smo uspjeli "otvoriti" Slovence.



Hrvatska se nije zadovoljila minimalnom prednošću, već je i u nastavku nastavila napadati ne bi li riješila pitanje pobjednika. Bilo je opet dobrih situacija pred Oblakom. U 51. minuti Livaja je mogao bolje pucati sa 14 metara. U 61. minuti u soloakciju upustio se Kovačić, prošao je trojicu Slovenaca, ali Oblaka nije mogao. No, nedugo nakon toga Hrvatska je došla do onog što je hrabro tražila od početka drugog dijela - drugi pogodak. U 66. minuti Lovren je lijepom dijagonalom pronašao Perišića na lijevoj strani, on je tko zna koji put slomio Stojanovića, pa onda servirao loptu za Pašalića, koji iz blizine nije mogao promašiti. Bila je to samo očita potvrda ogromne razlike u kvaliteti između naše i slovenske reprezentacija koja je na Poljud došla preživjeti, ali joj to nije uspjelo. Jednostavno, to je konačno bila večer u kojoj je Hrvatska igrala nogomet kakav se od nje očekuje. Do kraja susreta Hrvatska je svoju pobjedu uspjela učiniti vrlo uvjerljivom jer je u četvrtoj minuti sudačke nadoknade i Vlašić uspio glavom svladati Oblaka te na taj način samo dodatno popravio ionako vrlo dobar dojam koji je te večeri ostavila naša reprezentacija.