Ekonomija
PAD PROIZVODNJE

Stagnacija: Tržište je gladno ribe
Objavljeno 8. rujna, 2021.
Tehnikom i inovacijama može se nešto potaknuti, ali ključnu ulogu u proizvodnji ima čovjek

Ova se godina za hrvatsko slatkovodno ribnjačarstvo ukupno može smatrati tehnološki prosječnom godinom, nije bilo ekstrema, iako je u nekim krajevima naše zemlje bilo izraženijih suša. Nedostatka vode bilo je nešto u ribnjacima središnje i zapadne Hrvatske te dravskom i savskom slivu. Riječ je o površinskim vodama koje iznimno brzo dođu, ali isto tako brzo i nestanu, tako da ne stvaraju akumulaciju. U Slavoniji i Baranji nije bilo problema s vodom te se može reći kako je stupac vode bio smanjen za nekih 20 posto u odnosu na optimalne vrijednosti i stanje.



Stručnjak za slatkovodno ribnjačarstvo prof. dr. sc. Anđelko Opačak, voditelj Katedre za ribarstvo i ekologiju Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, smatra da sve izgleda bolje nego lani, jer su se ribnjaci izvukli iz visokih temperaturnih amplituda.

Veća potražnja


- Manji volumen vode izaziva nešto slabiju proizvodnju po tradicijskom načinu. Visoke ljetne temperature s jedne strane pogodovale su hranidbi, no to je bila i dobra podloga za razvoj algi i bilja. U nekim ribnjacima došlo je do "ispadanja" u proizvodnji, hranidba i tehnologija su se mogle odvijati uvjetno rečeno dobro, dok s druge strane visoke temperature i smanjen stupac vode izazivaju intenzivan razvoj bilja, što zahtijeva dodatna ulaganja u košnju, vapnjenje i suzbijanje bilja i algi kako ne bi došlo do nestašice kisika - pojašnjava naš sugovornik.

Zanimljivo da je ovu godinu obilježila veća potražnja za ribom nego što je bila ponuda. Razlog tomu svakako je općenito niska proizvodnja koja se kreće na 2300 tona šarana, plus sve ostale vrste, tako da ukupna proizvodnja slatkovodne ribe u Hrvatskoj ne prelazi tri tisuće tona.

- Na našim ribnjacima bilo je nešto i ljetnog izlova ribe pod pritiskom tržišta - napominje Opačak, dodajući kako je šaran tu prisutan s gotovo 80 posto.

- Prodaja prošlogodišnje proizvodnje ribe bila je jako dobra, kao i ove godine. Sve što je moglo otići u ranoljetnom izlovu ribe za tržište otišlo je. Naime, preko ljeta bila je stvarno velika potražnja za ribom, tako da su neki naši ribnjaci, pod pritiskom tržišta i komercijale, izlovili u srpnju i kolovozu, kada je zapravo najbolji prirast ribe. S tehnološke strane to nije za pozdraviti, jer riba, čim prijeđe 1,20 kilograma težine, odlazi u prodaju. Da ima mogućnosti, u ta dva mjeseca prirasta, brzo bi dosegla dvostruku, pa čak i trostruku težinu. Zapravo, riba zbog velike potražnje ne dočeka ni dvije pune sezone u ribnjaku, i to je danas postala karakteristika naše proizvodnje - tvrdi voditelj Katedre za ribarstvo u Osijeku.

Napominje također da je drugi razlog slabije domaće proizvodnje i zapuštenost ribnjaka, ali i činjenica da se u proizvodnji nedovoljno primjenjuje znanje.

- Ne ulaže se ni u struku ni u kadrove, a loše se provodi i ribarska praksa, odnosno tehnologija u ribarskoj praksi. Zato što je sve podređeno tržištu, pumpa se proizvodnja i žuri se, a to u jednoj takvoj proizvodnji ne ide. Tu ne vrijede laptopi i računala. Tehnikom i inovacijama naravno da se može nešto potaknuti, ali ključnu ulogu u proizvodnji slatkovodne ribe ima čovjek. Sposoban i stručan kadar koji će poštivati principe struke i dobra ribarska praksa - uvjeren je Opačak te nastavlja da ono malo kadra što ima ne stigne se educirati, jer je ono što se uči kroz školovanje nedovoljno za dobru ribarsku praksu.

Dobra praksa


- A dobra ribarska praksa ne može se provesti ako te ne prati vlasnik sa svojim ulaganjima. Njima je u pravilu važno što prije doći na tržište s ribom, prema svim mogućim varijantama, a u takvoj situaciji tehnologiju je nemoguće odraditi kako treba. To vam je kao kod proizvodnje vrhunskog vina ili kulena, ili bilo kojeg finalnog poljoprivrednog proizvoda. Moraš imati ispunjene sve uvjete - naglašava Opačak.

Jedan je od uzornijih ribnjaka u nas po proizvodnji i tehnologiji Ribnjak Crna mlaka. Raspolaže s oko 600 hektara, optimalan je broj zaposlenih i vrhunski je opremljen, i oni će za ovu sezonu imati 350 tona ribe za tržište.

Hrvatska je od 80-e do 90-ih godina prošloga stoljeća s proizvodnjom od 17 do 18 tisuća tona bila najjači proizvođač slatkovodne ribe u Europi. Sada imamo tri tisuće, što znači šestinu proizvodnje, a uz iste kapacitete od 12,5 do 13 tisuća hektara.

- Ribnjaci su prije na jednom hektaru zapošljavali do 50 radnika, negdje čak i više, a danas na takvom kapacitetu radi ih 15 do 20. Premda imamo bolje strojeve i tehnologiju, čuvati, hraniti, provoditi profilatičke i agrotehničke mjere te niz drugih stvari, zahtijevaju prisutnost čovjeka. To se ne može tehnički riješiti. Prvo je potrebno imati znanje, zatim kapital, a onda dobru praksu, i sve to treba usmjeriti prema tržištu koje danas nikada nije bilo gladnije ribe - poručuje Opačak.

Naši ribnjaci ribu hrane pšenicom, kukuruzom i ječmom, a čije su cijene porasle. Za kilogram prirasta ribe potrebno je pet do šest kilograma hrane, a njezino poskupljenje samo je varijabilni trošak koji utječe na cijenu koštanja. Zbog toga se iz Austrije uvozi peletirana industrijska hrana čija je cijena povoljna. Ta je hrana kvalitetna, podiže i kvalitetu mesa ribe, tako da možemo reći da su naši ribnjaci kvalitetni i čisti, bez bolesti. Država je ribnjacima na početku sezone osigurala 20 milijuna kuna sredstava za ekološku, i uz to su još od Europske unije dobili 346 eura po hektaru naknade za okoliš. Europa, naime, plaća proizvodnju ribe samo da se održavaju ta staništa.



Tomislav Prusina
9

kilograma iznosi ukupna godišnja potrošnja ribe u Hrvatskoj po stanovniku,

što je znatno ispod EU

prosjeka koji je 23 kilograma

CIJENE VARIRAJU
Od prošlogodišnje domaće proizvodnje ribe dio je izvezen u Italiju i Mađarsku, nešto čak i u Poljsku, no ovogodišnja je proizvodnja u ljetnom izlovu uglavnom plasirana na domaćem tržištu. “S obzirom na to da šarana na tržištu uvijek nedostaje, njegova se veleprodajna cijena kretala od 17 i 18 kuna, pa čak do 22 kune po kilogramu oko Božića. Cijena varira od tjedna do tjedna, svaka isporuka može biti drugačije cijene. Prosječna europska cijena šarana je 2,2 eura. U maloprodaji je šaran od 28 do 30 kuna. Tržište funkcionira, na tržnicama se pronađe i domaće ulovljene ribe iz Dunava, što rade gospodarski ribari”, kaže prof. Opačak. Cijena štuke u veleprodaji neće ići ispod 60 kuna.

Možda ste propustili...

KONGRES MAGAZINE OBJAVIO LISTU NAJBOLJIH

Dubrovnik proglašen najboljom kongresnom destinacijom

KONKRETAN ROK NIJE NAZNAČEN

Italija će ukinuti digitalni porez

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TRŽIŠTE UREDSKIH PROSTORA

Raste potražnja za prvoklasnim prostorima za rad

2

GOSPODARSTVA MNOGIH ZEMALJA U STRAHU OD RECESIJE

Upumpali golem novac bez pokrića u robama

3

OTVOREN SAJAM NAMJEŠTAJA

Na Ambienti više od 120 izlagača