Postoje neka mjesta koja volimo zvati svojima, onako za nas posebna, tajna. Jedno od takvih čudesnih mjesta nalazi se… kako da vam objasnim, radije pogledajte sliku označene lokacije (hodočastili smo u taj kraj davno prije GPS-a…).

Na zapadnim obroncima slavonskog prstenastog gorja (meni je to sve jedna dragocjena Prsten Gora - Papuk) nalaze se uglavnom napuštena sela, Grahovljani, Gornji, Donji, Srednji. Kao i obično, Gornji budu negdje dolje, Donji prema gore, a Srednji... baš tamo negdje, ispod Srednjih, nalaze se dva prekrasna kanjona, Kanjon I i Kanjon II. Nisu to baš pravi kanjoni, kao kanjon rijeke Kolorado ili Cetine, više su zmijoliki usjeci uz potok.

Uglavnom, s ceste Kamensko - Pakrac skrene su u Dragovićima desno prema putokazu Grahovljani Donji i onda oko šest kilometara direktno (uz nekoliko skretanja) u Međuzemlje.

Ulaz je skriven gustom šikarom, a staza Bezstaza vodi u Šumu Striborovu. Zaista, osjećaj je neopisiv. Tišina, spokoj, ali ne onaj uspavljujući (imamo i takvih mjesta na Papuku - "Trnoružica efekt"), nego onaj "tu sam, tu pripadam i baš nigdje, nigdje više ne trebam ići".

I onda ugledate stare prabake PraBukve i postane vam jasno zašto se tako osjećate. Pa na pragu ste bakine i djedove kuće! Eto, to bi bio taj osjećaj, dijete kod bake i djeda. Ima li boljeg i sigurnijeg mjesta na svijetu?

Na ovom se mjestu nalazi iznenađujuće mnoštvo starih, prastarih stabala čudesnih oblika, kao iz Tolkinova svijeta. Neka polako umiru. Raspadaju se mirno, dostojanstveno, u dubokom spokoju. Sve je prožeto nekom uzvišenošću, poput trajnog blagdana. Svečanost neizbježne transformacije koju prolaze sva živa bića.

Ovo je mjesto koje ostaje u sjećanju i vraća se kao u nekom slikokazu, bajkovitoj slikovnici. Zato predlažem da ga obiđete, osjetite, povedete djecu i unuke, da vide gdje žive bajke.

Ima tamo još čuda, malo su skrivena, ali možda nađete - Ali Babinu pećinu, kamenčiće od vilinske prašine, otiske gnoma i divova…

Uživajte u Čarobnoj šumi! Možda se i sretnemo...