Ekološka poljoprivreda dobar je smjer, ali je pitanje kako će reagirati tržište na golemu ekološku proizvodnju. Hrvatski potrošači i dalje na prvo mjesto stavljaju cijenu, a odabir domaćeg proizvoda tek je na šestom mjestu, što smatraju u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPK) da nije dobro.

Poljoprivreda igra važnu ulogu u realizaciji europskog zelenog plana i postizanja ciljeva utvrđenih u strategiji "od polja do stola" i strategiji za bioraznolikost.

Kako su se hrvatski poljoprivrednici, ali i država, pripremili za prelazak na održiviji prehrambeni sustav i akcijski plan za ekološku proizvodnju, Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK), kaže: "Hrvatska poljoprivredna komora već tri godine izražava zabrinutost vezanu uz nove politike EU-a koje se odnose na poljoprivredu i propituje može li Hrvatska pratiti ambiciozne okolišne ciljeve sa smanjenim proračunom za sektor poljoprivrede i velikom uvoznom konkurencijom.

Na razini EU-a usvojene su strategije ‘Od polja do stola‘ i strategija ‘Bioraznolikosti‘, koje su dio Zelenog sporazuma, a sve veći zahtjevi EK-a zabrinjavaju poljoprivrednike diljem Europe, pa tako i naše poljoprivrednike koji su pod sve većim udarom nelojalne konkurencije. To je tijekom koronakrize došlo do izražaja kada su viškovi poljoprivrednih proizvoda s EU tržišta, zbog smanjenje potrošnje i pada turizma, stigli po dampinškim cijenama na naše tržište, što je otežalo trženje proizvoda. Prema planu spomenutih strategija predviđeno je da čak 25 posto EU poljoprivrede bude u ekološkoj proizvodnji. Isto tako plan i je da se 50 posto manje upotrebljavaju sredstava za zaštitu bilja, korištenje do 20 posto manje gnojiva, 50 posto manje antibiotika, a predviđeni su i veliki planovi pošumljavanja s ciljem održavanja biološke raznolikosti, čime se ostavlja mali prostor da poljoprivreda EU-a održi svoju razinu proizvodnje, konkurentnosti i razmjeran dohodak s kojim će se moći nastaviti važan investicijski ciklus te opstanak ruralnih područja EU-a".



Za razliku od drugih EU zemalja, Jakopović ističe da oni u HPK-u stalno ističu kako Hrvatska već sada ispunjava brojne ekološke standarde koji se stavljaju pred EU poljoprivredu.

- Možemo sa sigurnošću reći kako je čist okoliš (više od 50 posto Natura područja), i to što smo GMO free zemlja, kao i što imamo diversificirana gospodarstva naša velika prednost i sve ono što EU želi postići. Međutim, pretjeran jeftin uvoz, slaba potrošačka snaga, stavljanje poljoprivrede u negativan kontekst, doveli su nas do pada proizvodnje u gotovo svim sektorima. Kada se govori o ekološkoj poljoprivredi i organski uzgojenim proizvodima, generalno potrošači imaju pozitivan stav i vjeruju da su to proizvodi visoke kvalitete te da se proizvode uz maksimalnu zaštitu okoliša i bez kemijskih sredstava. Potrošači bi rado konzumirali hranu iz organskog uzgoja, ali uz uvjet da nije previše skupa. ZPP brojnim načinima i golemim sredstvima potiče poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, a u tu vrstu praksi ekološki se uzgoj odlično uklapa. Organske farme u EU-u pokazuju tendenciju veće zarade od konvencionalne proizvodnje, a takva poljoprivreda troši manje inputa nego konvencionalna poljoprivreda. Poljoprivredni proizvođači koji se bave ozbiljnom intenzivnom proizvodnjom hrane, ekološku poljoprivredu često percipiraju kao način izvlačenja novca kroz razne potpore, od izravnih plaćanja koja imaju zelenu komponentu do mjera ruralnog razvoja, odnosno najznačajnijih IAKS mjera, glavne mjere kojom bi se trebala poticati organska proizvodnja, a time i proizvodnja ekoloških proizvoda. Iako Hrvatska ima povećanje ekološke poljoprivrede, ipak moramo biti realni i priznati da rast ekoloških površina ne prati adekvatna proizvodnja takvih proizvoda, posebice onih s dodanom vrijednošću te da postoje brojne manipulacije koje idu na štetu pravoj poljoprivrednoj proizvodnji - kaže Jakopović.

U EU-u je, dodaje, prema zadnjim podacima Eurostata bilo 10,3 milijuna poljoprivrednih gospodarstava u 2016. godini, ali broj farmi smanjuje se već dugi niz godina, pri čemu se bilježi rast ekoloških površina i proizvođača. Europske farme koristile su 156,7 milijuna hektara zemlje za poljoprivrednu proizvodnju u 2016. godini.

- Oko 244.000 farmi u EU-u imalo je neko organsko područje u 2016., a ovaj je broj bio za oko petinu više nego 2013. godine. Ekološka poljoprivreda pokriva 13 milijuna hektara poljoprivredno zemljište u EU-u u 2018. godini. Kada se pogleda statistika o broju proizvođača i površinama, mogli bismo zaključiti da smo na dobrom putu, jer nam se ekološka poljoprivreda razvija i raste. U Hrvatskoj se bilježi značajan trend rasta ekoloških poljoprivrednih subjekata, kao i površina pod ekoproizvodnjom. Tako je 2013. godine ukupan broj upisanih u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji iznosio 1789 (od čega 1608 poljoprivrednih proizvođača i 181 prerađivač), dok je 2019. godine to bilo 5548 (od čega 5153 poljoprivrednih proizvođača te 395 prerađivača). Osim broja subjekata, u istom je razdoblju značajan i porast površina. Tako je 2013. godine u ekološkoj proizvodnji 40.660 ha, što čini udjel od 2,59 posto u ukupno korištenim poljoprivrednim površinama. U 2019. godini pod ekološkom je proizvodnjom 108.169 ha, što iznosi 7,18 % u ukupnom korištenim poljoprivrednim površinama. Prosječna površina pod ekouzgojem je čak 23,5 ha, što je izuzetno veliki prosjek za Hrvatsku, gdje je inače prosječna površina poljoprivrednog posjeda 11 ha. Već taj podatak zahtijeva analizu strukture ekološke proizvodnje - kaže Jakopović

Najveće ekopovršine su u ratarstvu – oko 50 posto svih ekoloških površina, a nakon toga idu pašnjaci s gotovo 40.000 ha. Rast ratarskih površina bio je 2,5 puta, jer je od 19.855 ha iz 2012. godine ekoratarstvo dosegnulo 50.281 ha u 2018. godini. Primjerice, samo je industrijsko bilje u ekouzgoju s 3833 ha iz 2013. godine naraslo na 14.885 ha u 2018.

- Tamo gdje bi se trebao očekivati najveći rast proizvodnje i površina, do njega ipak nije došlo. Tako su se površine pod povrćem povećale minimalno, sa 157 na 416 ha u 2018. godini. Najveći rast ekoloških površina bilježi se kod trajnih travnjaka, kojih smo 2012. imali 7635 ha, da bi 2018. došli do čak 39.575 ha. Ekološki pašnjaci u Hrvatskoj tako su narasli više od pet puta. Tako se nameće pitanje: "Koji bi se potezi trebali povući da se poveća udjel ekološke proizvodnje? Koliko su uopće hrvatski ekološki proizvođači konkurentni u odnosu na konvencionalne, a koliko u odnosu na ekološke iz ostalih zemalja EU-a?". Novi ZPP EU-a trebao bi potaknuti daljnji rast ekoloških površina i proizvodnje. Hrvatska kroz nacionalni strateški plan, koji treba završiti do kraja ove godine, treba definirati koji su naši ciljevi i na koji način će se oni postići kroz akcijski plan. Mi smo svjesni da ekološki proizvodi, osim što pridonose klimi i okolišu, proizvođačima donose veći dohodak, jer su cijene takvih proizvoda veće. Ono što je ključno za Hrvatsku jest to da se više investicija uloži u ekološke proizvode dodane vrijednosti koji bi se kroz kratke lance opskrbe i turizam trebali bolje pozicionirati, a potom je potrebno okrenuti se i izvozu. Isto tako, važno je reći da je za ovaj oblik proizvodnje znanje jedno od ključnih stvari, zbog čega se zalažemo da Savjetodavna služba bude dio Hrvatske poljoprivredne komore, jer je takav način organizacije poljoprivrednika uspješan u zemljama koje su nama uzor – poput Austrije, Slovenije, Poljske, ili Italije - kaže Jakopović.



Gdje je naša šansa? Jakopović ističe kako je vidljivo da smo mi u najvećem dijelu usmjereni na ekološko ratarstvo, a slabo je razvijeno u voćarstvu ili proizvodnji povrća.

- To je najbolje ilustrirati s podatkom da je proizvodnja jabuka bila u 2018. godini 90.000 tona, a jabuka u ekološkom uzgoju proizveli smo samo 2483 tone odnosno 2,7 posto. U stočarskoj proizvodnji primjetan je rast broja stoke u ekološkoj proizvodnji, ali to ne slijedi jednak rast površina, odnosno pašnjaka. Broj goveda povećan je sa 6540 na 19.613 komada, što je više za tri puta, dok su pašnjaci, kao što smo već spomenuli, narasli za čak pet puta. Broj mliječnih krava nema pozitivnu krivulju, dapače, on pada. U 2018. imali smo manji broj mliječnih krava (996) u ekološkom uzgoju nego 2012. godine, kad ih je bilo 1371 komada. Proizvodnja mesa i mlijeka iz ekološkog uzgoja povećana je, pa smo tako proizveli 2311 tona u 2018. godini, od čega 141 tonu svinjskog mesa te 1456 tona govedskog mesa, dok je proizvodnja ekoperadarskog mesa jako mala. Proizvodnja mlijeka, sira, vrhnja, jogurta i ostalih mliječnih proizvoda zanemariva je. Dakle, generalno se može zaključiti da je prostor za povećanje kod svih proizvodnji, pri čemu je važno pratiti trendove na tržištu – kolika je potražnja za njima i koliko je kupovna moć ograničavajući faktor za prodaju ovih proizvoda - navodi Jakopović.

Inače, Hrvatska i dalje ima prevelik uvoz hrane iz cijeloga svijeta, pa tako na naše tržište dolaze i ekološki proizvodi dodane vrijednosti koji ostvaraju više cijene. Koronakriza je pokrenula poljoprivredni i prehrambeni patriotizam koji je bio kratkog daha, jer čim se trgovina vratila u normalne tokove sve se vratilo na staro. - Ono što nas brine je prevelik uvoz proizvoda po dampinškim cijenama, dakle cijenama koje su ispod realne razine proizvođače cijene, a kojima je teško konkurirati. Hrvatski potrošači i dalje na prvo mjesto kod kupnje stavljaju cijenu, a odabir domaćeg proizvoda tek je na šestom mjestu, i to nije dobro. Potrebno je provoditi stalne kampanje da je kupnja domaćih proizvoda jedan od načina da se održi poljoprivreda i gospodarstvo. Mi smo kroz HPK nedavno imali radionice s četiri EU zemlje – Austrija, Italija, Poljska i Slovenija, i vidjeli smo na njihovim primjerima da je važno ulagati u promociju domaće proizvodnje, razvijati kratke lance opskrbe, štititi svoju proizvodnju, a ključ je u boljoj organizaciji kako proizvođača tako i tržišta, za što mislim da je naš najveći problem - kaže Jakopović te dodaje

da su problemi u poljoprivredi i dalje su prisutni, i to dugi niz godina.

- Vrijednost poljoprivredne proizvodnje narasla je na više od 19 milijardi kuna, što je dobar trend, ali daleko je to od 22 milijarde, koliko smo imali 2008. Ili čak 32 milijarde, koliko je bilo početkom 90-ih godina. Mladi su kroz Program ruralnog razvoja (PRR) počeli shvaćati da je poljoprivreda dobar biznis i raduje nas što njihov broj raste, ali to je još uvijek malo i treba kroz Strategiju koju usvajamo potaknuti sve segmente društva da nam ruralni krajevi društva opstanu i da povećavamo proizvodnju i zapošljavanje u ovom sektoru. Zato su važne pametne i tržišno orijentirane investicije - zaključuje Jakopović.