Susret nogometaša Osijeka i Slaven Belupa samo je potvrdio ono što smo o HNL-u već znali. U našoj se ligi malo toga može dobiti besplatno, a ponekad ti za pobjedu nije dovoljna ni potpuna dominacija u svim statističkim elementima.

Osijek je nadigrao Slaven Belupo, koji se u Gradski vrt došao braniti, a u tome je uspio prije svega zahvaljujući požrtvovnosti i borbenosti svojih igrača. Gosti su doslovce bili spremni poginuti, bacali su se pred udarce Osječana, koji su u većem dijelu susreta držali pod opsadom kazneni prostor gostiju. Ispalili su bijelo-plavi 22 šuta prema vratima gostiju, ali premalo ih je išlo u okvir ili uopće stglo do njega. Samo tri. Ostali su zapeli u gustom prometu ispred Čovića ili izvan okvira vrata. Taj pogodak koji je ostao čežnja bio je jedino što je Osječanima nedostajalo te kišne večeri na osječkom stadionu.



Šteta što je tako završilo, jer Osijek je po svemu zaslužio pobjedu, ali u nogometu ponekad ne dobiješ ono za što si teško radio cijelu utakmicu. Šteta, jer propustili su bijelo-plavi već u ranoj fazi sezone odvojiti se od Dinama na pet bodova. Trener Nenad Bjelica najavio je promjene u momčadi u odnosu prema susretu s Pogonom, ali malo je tko očekivao da će njihov opseg biti baš tako velik. Poslao je na teren osam novih igrača, u drukčijoj formaciji, ali opet sve to nije poremetilo ritam igre. Osijek je bio dobar, ali ne i konkretan pred vratima gostiju. Bilo je u momčadi igrača koji su odigrali svoje prve minute za bijelo-plave uopće, a dosta i onih koji su prvi put bili starteri. Nisu razočarali, dapače, pokazali su kako se na njih može računati, jer da se taj susret igra još deset puta, Osječani bi, uz prikazanu igru, u njemu devet puta pobijedili. No to je bio taj jedan prokleti put u kojem je mreža gostiju ostala začarana. Međutim, nakon svega nameće se pitanje je li Osijek više izgubio s ta dva ispuštena boda ili je dobio zbog spoznaje kako doista ima kvalitetan i širok igrački roster, koji će itekako dobro doći u kolovozu, kada će bijelo-plavi odigrati pet prvenstvenih susreta (uključujući i onaj sa Slaven Belupom, nap. a.), a očekuju ga i još najmanje dvije europske utakmice, kao i, ako preskoči CSKA u 3. pretkolu UEFA Konferencijske lige, još dvije u play-offu. Dakle, postoji mogućnost da Osječani imaju čak devet susreta u mjesec dana. Za tako ludi ritam širina je definitivno nužna.

- Krenuli smo s dosta igrača koji nemaju ritam utakmica, ali su se pokazali u dobrom svjetlu. Izgubili smo dva boda, ali smo dobili pet-šest igrača koji su pokazali kako se na njih apsolutno može računati. Tražim uvijek maksimalan angažman, a to smo i ovaj put dobili. Znali smo da će biti teško jer je Slaven Belupo kompaktna momčad, koja nije slučajno pobijedila Dinamo. Jako se organizirano brane i teško smo pronalazili put do njihova gola, ali opet smo imali dominaciju, Angažman je bio na visokoj razini i to me zadovoljava - rekao je Nenad Bjelica, trener NK Osijek.

Gubitak dvaju bodova protiv Slaven Belupa nije bio planiran, ali ne treba zbog njega očajavati. Sezona je mlada, Liga izjednačena i bit će u njoj još svakakvih rezultata. Zbog toga se treba fokusirati na kvalitetu igre i taktičku disciplinu, a obje su bile dobre.

- Mi smo stabilni, u pet utakmica dobilismo samo jedan, i to nemogući, gol, u dvoboju s Hajdukom. Momčad je čvrsta i iz te čvrstine doći će pobjede, golovi i atraktivne utakmice. Drago mi je što smo to još jednom potvrdili i nadam se da ćemo već u susretu s CSKA to opet potvrditi - kaže trener bijelo-plavih.



Neke brojke iz tog remija baš su zanimljive. Osijek je, recimo, pokušao čak 42 centaršuta, od kojih je 15 bilo uspješno, imao je devet ubačaja iz kuta, dobio 54 dvoboja, ili gotovo 20 više od suparnika. Sve to govori o načinu na koji je igrala osječka momčad, ali zakazala je realizacija. Najbolji strijelac Ramon Mierez prvi je put nakon 37 utakmica ostao na klupi i možda je samo u tome bio problem. Da je od početka bio na terenu, vjerojatno bi već nešto strpao glavom iza Čovića, kao što je to uostalom učinio u 75. minuti, ali iz zaleđa. Drukčije je kada on igra, jer energija koju emitira tjera naprijed cijelu momčad. Tjerali su je i navijači, kojih nije bilo puno, ali su zato bili glasni i uporni u podršci. Na njihovim krilima bijelo-plavi su napravili strašan pritisak u posljednjih 15-ak minuta. Koprivničani su u tom razdoblju doslovce preživljavali, i preživjeli. Neće se takve stvari uvijek ponavljati. Jedino što bi Ramon uvijek trebao biti unutra, pa kad dođe rezultat, onda može predahnuti. Nije to pokuda Manceu i Topčagiću, koji su predvodili napad. Topčagić se pokazao kao vrlo koristan u razvijanju napada i igre, a Mance odlično napada dubinu, samo što Osijek nije naviknut igrati na taj način. Momčad je naviknuta na Ramona i njegove nadljudske sposobnosti u skok i duel igri. No zato je dobar, recimo, bio Alen Grgić, koji se napokon na pravi način koristio svojom brzinom, a Darko Nejašmić je pokazao kako je Osijek u njemu dobio pouzdanog zadnjeg veznog. Ako sve to uzmemo u obzir, onda je bez obzira na izostanak očekivane pobjede Bjelica u tom susretu ipak više dobio. Bodovi se uvijek daju nadoknaditi, ali spoznaja da se može računati na 20-ak igrača neprocjenjiv je dobitak.

- Ne možemo biti zadovoljni rezultatom, iako smo pružili dobru igru. Imali smo kontrolu i posjed te stvarali šanse. Nažalost, gol nismo uspjeli zabiti. Ostaje žal za propuštenim, ali nema veze, idemo dalje. Ovo je putokaz kako treba nastaviti u sljedećim utakmicama. U tom slučaju, propušteno će nam se vratiti u nekoj od sljedećih utakmica. Zgusnut je raspored i nema vremena žaliti za prosutim bodovima - smatra Slavko Bralić, koji je nakon šest godina opet zauzeo mjesto u obrani bijelo-plavih.

I dobro je rekao. Taj remi treba doživjeti kao "vodu koja je prošla ispod mosta". Nije se dogodilo ništa strašno, to više što već u četvrtak bijelo-plave očekuje novi europski izazov.