Mozaik
MARKO FUNARIĆ SOLIST BOSUTSKIH BEĆARA NA SLATINSKOM LJETU

Ništa neće nas spriječiti
u autorskom stvaranju i
snimanju novih pjesama
Objavljeno 3. kolovoza, 2021.
Mi smo grupa sedmorice entuzijasta, koji ne razmišljaju uvijek svi u istom smjeru, ali svi nalazimo nešto zajedničko

Slatinski informativni centar i direktor Robert Turkalj u nedjelju su svoje sugrađane počastili još jednim koncertom vrijednim dolaska u središte grada. U okviru kulturno-zabavne manifestacije Slatinsko ljeto na ljetnoj pozornici svoje tamburaške uspješnice i vlastite obrade poznatih zabavnih i tamburaških pjesama nizalo je sedam članova tamburaškog sastava Bosutski bećari. To je sastav koji je postigao nacionalni uspjeh s pjesmom "Sad kada došla si", i koji je prije dvije godine s "Pričom o Jeli" pobijedio na županjskom festivalu.



U toj skupini glazbenika, koji nisu samo profesionalni svirači, nego i nerazdvojni prijatelji, na primi je Dalibor Trabak, ujedno i voditelj benda, bas-prim 2 svira Darko Jukić, za kontru, klavijature i harmoniku "zadužen" je Sandro Funarić, bas-gitaru i kontrabas svira Ante Jakšić, na bubnjevima je Franjo Šokić, a bas-prim 1 svira i pjeva Marko Funarić. Bend je osnovan prije 40 godina, u Vinkovcima, i još uvijek (uspješno) traje. Ali kako su se u tom dugom razdoblju mijenjali njegovi članovi, bećari su postajali i ljudi iz drugih gradova i sela. Tako su danas iz Vinkovaca dva člana benda, jedan je iz Županje, jedan je (Požežanin) iz Zagreba, i trojica su iz Đakova. I premda su đakovački glazbenici "preuzeli primat", zadržali su naziv benda iz poštovanja prema četiri desetljeća njegova trajanja. O Bosutskim bećarima razgovarali smo s vokalnim solistom sastava Markom Funarićem.

Kako biste predstavili Bosutske bećare?

- Mi smo grupa entuzijasta, sedmorica ljudi koji ne razmišljaju uvijek svi u istom smjeru, ali svi nalazimo nešto zajedničko. Svatko u svom smjeru izabere ono najbolje, i kad se sve to zbroji ispadne nešto dobro - bar se tako pokazalo do sada. S obzirom na to da ne sviramo samo koncerte, nego sviramo i svadbe, moramo biti spremni za sve, kaže se "od Bacha do sevdaha", ili "deset deka svega". Tako sviramo narodne, stare i moderne tamburaške pjesme, pop i rock-pjesme, domaće i strane šlagere, a na koncertima sviramo pretežno naše pjesme i tamburaške hitove.

Gdje biste smjestili Bosutske bećare u tamburaškoj glazbi Hrvatske, posebno Slavonije?

- Bez lažne skromnosti, mi smo u posljednjih petnaestak godina jedan od najpoznatijih tamburaških sastava u nas, kako u pogledu tamburaške glazbe, tako i što se tiče moderne ili pop-tamburaške glazbe. Pričati o kvaliteti nije uputno, ne možemo reći tko je bolji, a tko lošiji, svatko ima nešto svoje što nosi, dobro i loše. Kako se mijenjaju vremena, tako se mijenjaju i slušatelji, ljudi traže nešto novo, pa se i bećari prilagođavaju tim promjenama. Neću reći da se promijenio stil sviranja, ali stil pjesama, repertoar, svakako. Riječ je o uvođenju bubnja, klavijatura i instrumenata koji nisu usko vezani uz tamburu.

Kako su Bosutski bećari proveli vrijeme bez javnih nastupa, za boravka u svojevrsnoj izolaciji zbog koronakrize?

- Sada kad je prošlo, vidimo koliko je to vrijeme brzo prošlo, zapravo je proletjelo. Nije bilo lagano kad je riječ o financijskoj strani priče, ali bilo je više vremena za sastanke, probe, dogovore o snimanjima, za snimanje pjesama, snimanje spotova, pa kad govorimo o radu, vježbanju, probama, bilo je intenzivno.

Možemo zaključiti da ste snimili i neke nove pjesme?

- U tom razdoblju snimili smo četiri pjesme, ali nismo "izbacili" nijednu. One su spremne, ali čekamo pravi trenutak. Ne znam ima li smisla izbaciti sada pjesmu koja se neće promovirati, nego će čekati vrijeme kad se bude moglo otići na radio ili televiziju bez nekakvih većih problema ili zastoja. Najjednostavnije je objaviti pjesmu na YouTubeu, ili da je izdavačka kuća objavi, ali treba obilaziti radiopostaje, televizije, a sve je to malo teže danas nego prije dvije godine.

Tko su autori vaših pjesama?

- Za nas piše Marko Zeljković Zelja iz Samobora, inače sin jednog od bivših članova Bosutskih bećara, Željko Zovko iz Slavonskog Broda, kolega iz benda Sandro Funarić i Mario Vestić iz Županje.

Kako ocjenjujete prisutnost tamburaške glazbe u programima naših radiopostaja i televizija?

- Osobno nisam zadovoljan, mislim da je ima premalo. Žalosti me da lokalne radiopostaje po Slavoniji i Baranji neku drugu vrstu glazbe emitiraju daleko više nego tamburašku. Uzrok takvoj pojavi su urednici, ali i konzumenti. Urednici puštaju glazbu kakvu ljudi traže, ali oni često svojim izborom navikavaju ljude na određenu vrstu glazbe. Glupo je ikoga kriviti u toj priči, ali žao mi je što je tambure tako malo i vjerujem da se mnogi slažu sa mnom.

Kakvi su konkretni planovi Bosutskih bećara za predstojeće vrijeme?

- Bojim se da nam predstoji sljedeći val pandemije, a to će značiti ključ u bravu. Mislim da će nas to opet ograničiti do proljeća, ali neće nas spriječiti u autorskom stvaranju i snimanju pjesama. Planiramo završiti album i pokloniti slušateljima nešto novo, jer novu pjesmu nismo objavili godinu i pol dana. Inače, snimamo u Zagrebu kod Branimira Mihaljevića, nešto u Gradištu kod Branimira Jovanovca Banija, a nešto u našem studiju u Đakovu.



Petar Žarković
snimamo
U ZAGREBU,

GRADIŠTU

I ĐAKOVU

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PRVO PLINARSKO DRUŠTVO

Humanitarni projekt za djecu žrtve potresa

2

TAMBURAŠKI SASTAV POTPISAO UGOVOR S CROATIA RECORDSOM

Fijaker objavio novu pjesmu "Nebo boje vina"

3

KENNETH BRANNAGH PREDSTAVIO NOVI FILM U TORONTU

Svakog dana snimanja
navrla bi mi sjećanja na
odrastanje u Belfastu