Nikada nije bilo lakše gledati neko finale velikog natjecanja u kojemu nastupaju hrvatski sportaši. Za koga god navijali pobjednik je - Hrvat. Ovo finale olimpijskog teniskog turnira u muškim parovima bilo je povijesno, i već 113 godina nedoživljeno, jer su i s jedne i s druge strane mreže stajali igrači iz iste države. Tenisači iz Hrvatske. Završilo je pobjedom Nikole Mektića i Mate Pavića koji su zlato osvojili trijumfom nad reprezentativnim kolegama Marinom Čilićem i Ivanom Dodigom sa 6:4, 3:6, 10:6. Bilo je ovo i finale nakon kojeg nije bilo suza zbog poraza, samo suza radosnica. Na Ariake stadionu zadovoljni su bili i zlatni i srebrni.

Mate Pavić i Nikola Mektić sjajan su potez napravili krajem 2020. godine, kada su donijeli odluku o udruživanju snaga. Postali su teniski par i ostalo je povijest. Igraju sjajno, nižu pobjede, osvajaju turnire i trenutačno su prvi par svijeta. U debiju na Olimpijskim igrama odmah su otišli do zlata.

Finale su počeli autoritativno i u maniri svjetskog broja jedan. Odmah su napravili break, u trećem gemu mogli su još jedan, ali i taj jedan oduzeti servis bio im je dovoljan za 6:4. No iskusni dvojac iz Međugorja u drugom setu se vratio, u šestoj igri napravio break za vodstvo od 4:2. Bio je to prvi servis kojeg su Mektić i Pavić izgubili na olimpijskom turniru. Prednost su sačuvali do kraja i sa 6:3 osvojili drugi set. U zlatnom setu bilo je zanimljivo, Mektić i Pavić odjurili su na 6:0, vodili su i 7:1, ali su Čilić i Dodig zaprijetili smanjivši na 8:6. Ipak, iduća dva poena otišla su na Mektićevu i Pavićevu stranu, na stranu novih olimpijskih pobjednika.

- Znamo se jako dobro, nije bilo nekih tajni i bio je to dobar i kvalitetan meč. Tu smo deset dana zajedno i navijamo jedni za druge, ali ovaj finalni meč stvarno je bio čudan i nakon nekog vremena kao da se uspavao. Presudilo je to što smo bolje otvorili, i što smo ipak uigraniji od kumova s druge strane - komentirao je Mate Pavić, koji je postao još jedan iz plejade splitskih sportaša s olimpijskom medaljom.

Te prazne tribine su bile jedina mana ovog povijesnog finala. Ariake stadion bio je gotovo prazan, na tribinama samo nekolicina novinara i članova Misije HOO-a. Čak je i ostalim sportašima bio zabranjen pristup dvorani.

- Mislim da nismo igrali usporenije, nego se takva atmosfera stvorila. Igrate na golemom stadionu gdje nije bilo publike, a naša delegacija, koja nas je bodrila tijekom cijelog tjedna, ipak je bila tiša. Recimo, ni meni nije običaj pokazivati previše emocija na ovako velikom natjecanju, još kad s druge strane imate Marina i Ivana. U povijesti se rijetko događalo da četiri tenisača iz iste zemlje igraju u finalu, i malo nas je pojela nervoza - dodao je Mektić.

Najbolji par svijeta, koji je ove godine osvojio i Wimbledon i Olimpijske igre, neće imati previše vremena za slavlje. Odmah nakon Tokija odlaze na američku turneju. Nakon osvajanja zlata još nisu bili niti svjesni što su napravili.

- Teško je objasniti kakav je ovo osjećaj. Što god da odgovorimo ne izražava naše osjećaje. Stvarno smo presretni, imamo zlatnu medalju - objasnio je Pavić.

Ubacio se i Mektić:

- Sanjaš o nečemu ovakvom. Nije ni da sanjaš, bili bi to preveliki snovi, onda osvojiš, misliš da ćeš biti presretan, onda se miješaju sve te emocije... Mislim da ćemo s vremenom postati svjesni koliko smo zapravo nešto veliko napravili.



Ivan Dodig i Marin Čilić, susjedi iz Međugorja, prijatelji, rođaci i kumovi, izgubili su finale i uzeli srebro. Cijeli život su jedan uz drugoga i sad su zajedno dočekali tu toliko željenu olimpijsku medalju. Nisu uzeli zlato, ali nisu djelovali razočarano. Naprotiv.

- Osjećaj je ponos, sreća, zadovoljstvo. Ovo je bio drugačiji meč, cijeli tjedan imali smo toliko emocija u sebi predstavljajući našu zemlju i boreći se za medalju, a danas... Ako smo morali izgubiti od nekoga, onda neka su to Mate i Nikola. U finalu tenis možda nije bio na tako visokoj razini, osjetio se taj respekt s obje strane, a odlučilo je na kraju tih nekoliko sitnica - kazao je Čilić, a njegov kum Dodig nadovezao se:

- Neka slave ljudi u Hrvatskoj, tri medalje u jednom danu nevjerojatna je stvar. Ovo je dan za povijest, dva hrvatska teniska tima u finalu Olimpijskih igara. Ma, svi smo ponosni! Nikola i Mate bili su bolji, presudilo je nekoliko loptica, treba im čestitati, ali bilo je nezaboravno. Hvala svima što su nas podržavali ovdje, i nadam se da smo im priuštili osmijeh na licu.

Obojicu sada čekaju turniri u Americi, Dodig u Washington ide iz Tokija, Marin će nakratko skoknuti kući vidjeti obitelj. Za tri godine nove su Olimpijske igre, hoće li kumovi zajedno i u Pariz.

- Imamo još krvi u sebi, imamo motiva. Pariz nije daleko, ali tamo, nadamo se, s golemom grupom hrvatskih navijača uz nas - dodao je Čilić, koji je na svojim četvrtim Olimpijskim igrama stigao do toliko željene medalje.