Na pitanje što sluša današnja mladež i kakvim se vrijednostima napaja, dovoljno je vikendom zakoračiti u osječku Tvrđu gdje se iz gotovo svakog kutka može čuti srbijanski turbofolk. Nije to nikakva tajna, ali je činjenica o kojoj se u javnosti rijetko govori. Turbofolk je omiljena zabava u zagrebačkim klubovima, a može ga se čuti i kako trešti na jadranskoj obali, bivajući sastavnim dijelom turističke ponude zemlje koja sebe reklamira brojnim kulturnim spomenicima i tisućom otoka.

Za razliku od Hrvatske gdje turbofolk ima reputaciju najbolje moguće zabave, u zemlji podrijetla, Srbiji, intelektualni krugovi neskloni nacionalističkom režimu Aleksandra Vučića hvataju se za glavu na njegov spomen. Ne bez razloga, jer smatraju da je ovaj glazbeni žanr i čitava supkultura koja ga prati neodvojiv od kriminalnog miljea koji je devedesetih nosio maskirne uniforme te ratovao, ubijao, krao i silovao u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Pokušaj da se razobliči mit o Ceci Ražnatović kao “udovici srpskog patriota”, itekako umiješanoj u svakojaki kriminal uključujući i bliskost s kriminalcima koji su ubili srbijanskog premijera Zorana Đinđića, objavom televizijskog dokumentarca naišao je na prijetnju njezinih pravnih savjetnika koji su isposlovali povlačenje filma s internetske stranice YouTube.



Posrijedi je dokumentarni film “Junaci doba zlog: Svetlana Ražnatović - srpska majka” autora Slaviše Lekića, koji je nakon određenog retuširanja pod pritiskom moćne Srpkinje ipak vraćen na YouTube. U svome pravnom podnesku Ražnatovićkini odvjetnici, prijeteći sudom, upozoravaju kako je Ceca zaštitila svoje žig, lik i djelo te traže da se o njoj uopće ništa ne objavljuje jer ona nije političar. Ovaj uradak uspješno je demontirao mit o napaćenoj ratnoj udovici i bogobojaznoj ženi gđi Ražnatović, razotkrivajući fatalnu povezanost njezine karijere s kriminalnim miljeom kojim je okružena već trideset godina. Prije nego što je upoznala svog budućeg supruga Željka Ražnatovića zvanog Arkan, Svetlana Veličković bila je kafanska pevaljka, rodom iz sela Žitorađe, čiji su krajnji domet bile seoske svadbe. Ipak, pomalo se probija i na nacionalnu scenu, objavljujući albume u stotinama tisuća primjeraka. Njezinu rustikalnu privlačnost pokušao je iskoristiti redatelj Stojan Stojčić dajući joj ulogu u filmu “Nečista krv”, prema književnom predlošku Bore Stankovića. Cecin glumački partner bio je Rade Šerbedžija. On je ranije svojim teatralnim napuštanjem Hrvatske i odlaskom u Beograd dao moralnu potporu Slobodanu Miloševiću. Nije u tome bio jedini, to su kasnije učinili i Goran Bregović, Zijah Sokolović i Emir Kusturica. Ovim imenima valja pridružiti i hrvatskog pjesnika Gorana Babića. Svaki od njih je dobro znao zašto su svoje napadnute gradove zamijenili Beogradom. U stanci između dvaju snimanja, Ceca će zajedno s Radom objaviti duet, tobožnju antiratnu pjesmu “Neću protiv druga svog”, u izdanju sarajevskog Diskotona. Navodno je inicijator snimanja ovog narodnjačkog uratka bila televizija Yutel, koja je bila produžetak savezne vlade i njezine vojske. Ono što ovu pjesmu čini odvratnom jest ironični posmrtni marš koji je prati. Taj isti Šerbedžija te godine glumit će u filmu “Dezerter” redatelja Živojina Pavlovića koji sadrži snimak vukovarskih ruševina. Isto vrijedi i za Cecu Veličković koja će 1992. osvanuti u jednim beogradskim novinama odjevena u maskirnu vojničku uniformu srpske paravojske. Oboje su tim svojim gestama razobličili jeftini jutelovski agitprop u kome su sudjelovali. Srpskoj ratnoj propagandi dobro su poslužila oba projekta. U prvom se tobože prosvjeduje protiv rata, a zapravo izruguje njegovim žrtvama, a u drugom se hladnokrvno dokumentira uloga velikosrpskog četništva u uništenju Vukovara i progonu njegovih stanovnika. Ceca Veličković u jednom trenutku će otići u Švicarsku u društvu svoga dečka Muharema Samardžića. Nakon povratka Arkan je naredio da je se ošiša jer je pobjegla iz Beograda zajedno s Muslimanom. Cecu u Erdut krajem listopada 1993. dovodi pjevač i pripadnik arkanovaca Oliver Mandić na proslavu Srpske dobrovoljačke garde. Tu se rađa velika ljubav između ratnog zločinca i princeze turbofolka.

Na novinarsko pitanje predstavnicima hrvatske zlatne mladeži koga bi željeli poslušati na glazbenoj priredbi Rujanfestu u Zagrebu, jedan mladić veselo odgovara: Cecu! Spomenuti filmić može se također pogledati na YouTubeu. Iako je Ražnatovićki ulaz u Hrvatsku praktički zabranjen, nastupala je u svim republikama bivše Jugoslavije osim kod nas, jedan dio hrvatske publike žudi za njezinim pjesmama, uvijek ponavljajući mantru kako glazbu treba odvojiti od politike. Kada bi se napravila karta turbofolka, na njoj se hrvatske granice ne bi uopće mogle vidjeti jer je turbofolk kao najbolji proizvod tzv. jugosfere uspio progutati sve zemlje bivše države i pretvorio ih u jednu cjelinu! Tek je korona uspjela zaustaviti rijeke mladih Hrvata koje su masovno odlazile na hodočašće na beogradske splavove gdje se cijelu noć svira turbofolk. Mnogim mladim ljudima koji su izdaleka došli studirati u Osijek kao trajna uspomena na naš grad ostaju doživljaji provedeni uz zvuke turbofolka u Tvrđi.

Dokumentarac “Junaci doba zlog: Svetlana Ražnatović - srpska majka” razotkriva nam činjenicu da Ceca Veličković vjerojatno nikada ne bi postala najveća zvijezda srbijanskog turbofolka da njezinu karijeru nije novcem i svojim patološkim utjecajem podupro njezin suprug Arkan. On je u nju uložio veliki novac, financirajući skupu glazbenu produkciju i atraktivne videospotove. I ne samo to, Arkan je Ceci prokrčio put do balkanskog narodnjačkog Olimpa tako što je uspješno zastrašio konkurenciju i medije. U ovome filmu se sasvim jasno kaže kako su turbofolk scena i ratnička ideologija devedesetih bili međusobno isprepleteni. Pjevači turbofolka redovito su odlazili na ratišta i tamo pjevali.



Nakon atentata na Arkana 2000. u beogradskom hotelu Intercontinental, Ceca nastavlja sav njegov biznis niknuo na najsumnjiviji mogući način, usko surađujući s Miloradom Ulemekom Legijom i Dušanom Spasojevićem Šiptarom, šefom Zemunskog klana. Najsablažnjiviji podatak vezan uz Ražnatovićku jest njezina umiješanost u atentat na srbijanskog premijera Zorana Điniđića 2003. Uhićena je u policijskoj akciji “Sablja”, a u njezinoj kući je pronađena i veća količina oružja, no naposljetku je puštena zbog navodnog nedostatka dokaza. Privrženost Svetlane Ražnatović kriminalnom miljeu potvrđuje i činjenica da je u Argentini pjevala na vjenčanju člana međunarodnog narkokartela. Danas je Ceca veliki podupiratelj srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, a i velika pravoslavka. Rukovala se i s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u siječnju 2019. prilikom njegova obilaska hrama sv. Save u Beogradu. Svetlana Ceca Ražnatović je udovica srpskog patriota, majka nacije i simbol srpstva. Ona je i pevaljka iz noćne more, idol mladih ljudi željnih jeftine zabave.