Donna Vekić jučer je s tribina pratila nastupe naših parova u Tokiju. Boravak u takvom okružju i još malo skupljanja olimpijskog duha dobro će doći za punjenje baterija u nastavku sezone, ali i Donnina života općenito. Uskoro će sjevernoamerička turneja i Donna je nakon svog poraza i bodrenja kolega napustila Tokio i krenula u Ameriku.

Kada je Donna napustila Tokio, tamo više nije ostalo ni jedne osječke sportašice ili sportaša. Donna Vekić na Igrama u Tokiju bila je jedina predstavnica osječkog sporta. Možda općenito hrvatska javnost neće posebno dugo pamtiti njezin nastup, jer s Olimpijskih igara vječno se pamte samo medalje, ali nas je definitivno u ovih posljednjih nekoliko dana privukla pred televizore. Zbog nje, ali i ostalih naših predstavnika u tenisu, osjetili smo ono uzbuđenje koje nam toliko ovih dana nedostaje zbog nenastupanja naših perjanica u ekipnim sportovima. Ona sama, ali i ljudi u njezinoj okolini sigurno će dugo pamtiti pobjedu nad Arinom Sabalenko. Puno će joj značiti, posebno u situaciji u kojoj se našla nakon operacije koljena. Donna je trenutno 50. tenisačica svijeta. Čitao sam nakon poraza od Rybakove prilično omalovažavajuće poruke i procjene "kako ona vrijedi maksimum za TOP 20". Pih, kakav je to rezultat biti među 20 na svijetu u tenisu! Razmisle li ti ljudi uopće kada nešto slično napišu? Biti, ma ne među 20, nego 100 u svijetu omogućuje tenisačicama i tenisačima puno više, u svakom slučaju ljepši i ugodniji život od ispraznih baš onih čija je procjena da biti među 20 i nije baš nešto. S druge strane, sjećamo se, ima tome već godina, nekog intervjua s Donnom Vekić, gdje je netko iz njezina najbližeg tima (ne sjećam se više tko, nap. a.) na pitanje novinara kako Donnu mnogi vide među pet tenisačica odgovorio kako "Donnu zanimaju samo prva mjesta". Sada se i sama uvjerila koliko je daleko biti broj jedan. No sport, pa i život takav je da si moraš postavljati najviše ciljeve. Jedan učen i uspješan čovjek mi je jednom rekao "planiraj kao da ćeš postati glavni tajnik Ujedinjenih naroda. Ako postaneš predsjednik kućnog savjeta, i to je već neki doseg u životu".

Nema baš pretjerane rasprave oko toga je li Donna proizvod osječkog sporta. Jednostavno nije. Ili vrlo malo. Tek u začetcima njezine karijere. Zato je nepotrebna rasprava oko toga je li Donna uopće osječka sportašica. Tenis je specifičan sport gdje profesionalci ne nastupaju na Prvenstvu Hrvatske. Profesionalci ne nastupaju na najvećim natjecanjima za "Real, Barcelonu ili za Osijek". Donna je članica TK-a Osijek kao što može biti članica bilo koje druge sportske ili nesportske udruge. No u situaciji kada imamo jednu, a u ovom trenutku ni jednu sportašicu na Olimpijskim igrama, onda je suludo odricati se nekoga "administrativnim" putem. Čiji je sportaš bio na primjer Goran Ivanišević? Ili čiji je Novak Đoković? Da nisu možda Monte Carla? Zato s plasmanom u osminu finala olimpijskog turnira Donna već sada zaslužuje biti glavna kandidatkinja za titulu najbolje sportašice i Grada i Županije osječko-baranjske u 2021.

Kada analiziramo dosadašnju Donninu karijeru kroz prizmu i osječkog sporta, onda možemo i to doživjeti kroz "polupunu ili polupraznu čašu". Donnina je čaša polupuna. Među Osječankama i Osječanima je rijetko koja je uopće nastupila na Olimpijskim igrama. Osječki sport od osamostaljenja ima tek jednu osvojenu olimpijsku medalju, a malo ih je koji su bili uopće u prilici otići i na Igre. Manjak osječkih sportaš(ic)a na Olimpijskim igrama prepoznali su i ljudi koji su radili Strategiju sporta Grada Osijeka do 2030. Od 2000. do 2020. bila su samo četiri osječka olimpijca. Cilj je do 2028. i Olimpijskih igara u Los Angelesu da ih imamo ukupno osam. Znači, još trebamo "stvoriti" njih sedam. Sve je to sada papirnato dokumentirano. Valjda ćemo svi skupa doživjeti 2028. odnosno 2030. do kada je zaključno napravljena strategija. Onda ćemo gledati i analizirati. Nismo kišne gliste pa da zaboravimo. Vjerujem da tada neću imati problema s Alzheimerom. Za sedam ili devet godina vidjet ćemo je li to doista bio objektivan i na realnim osnovama napisan strateški cilj Osijeka ili samo lijepa lista želja. Neko mrtvo slovo na papiru.