Danas je zbog svoje otpornosti i jednostavnog uzgoja, kao i zbog ljepote svojih cvjetova, postao vrlo raširena i rado uzgajana biljka.

U vrtu ga možemo posaditi kao soliternu biljku ili se sadi u grupama i oblikuje kao grmasta živa ograda. Lijep je ukras uz morske plaže i u parkovima gradova na obali mora, ali sve je omiljeniji i na kontinentu.

Oleandar su uzgajali već stari Grci i Rimljani. Voli vlažno tlo, a može narasti i do četiri metra visine ako je posađen u vrtu. Oleandar je zimzeleni grm koji ima šiljaste, kožaste listove, koji rastu jedan nasuprot drugome, a na kraju izboja nalazi se cvijet, i to uglavnom više njih zajedno, koji mogu biti jednostruki ili puni, bijele, crvene, ružičaste, krem ili žute boje. Cvate od lipnja do rujna i potrebno mu je mnogo topline i sunca kako bi cvao. Budući da u razdoblju vegetacije traži dosta vode, ako je posađen u posudi, treba svakodnevno zalijevanje. Od početka cvatnje pa do kraja kolovoza treba ga jednom tjedno prihraniti. Tijekom zime držite ga na temperaturi od oko 5 Celzijevih stupnjeva, iako mu najviše odgovara zimska temperature između 10 ºC i 16 ºC. Iako će podnijeti i kraća hladnija razdoblja, prevelika hladnoća mogla bi mu naštetiti.

U nas se sadi u posude kako bi ga preko zime mogli unijeti u zatvoreni prostor i na svijetlo mjesto. Vodite računa da su posude dovoljno duboke kako bi mogao nesmetano razviti svoje korijenje.

Nakon što posadite mladu biljku, orežite ju, tako da stvori grmoliki i gusti oblik. Također, mladim je biljkama preporučljivo uklanjati vrhove kako bi se razvili postrani izboji te tako postigao grmolik rast. Preporučuje se, odmah nakon cvatnje, prikratiti jednogodišnje izboje na 2-3 visine grma.

Ako imate stariju biljku, podrežite izboje do drvenastih dijelova te obvezno odstranite grane s unutrašnje strane grma kako bi mu osigurali više zraka. Poput ostalih cvatućih grmova, održava se orezivanjem nakon cvatnje, no može se oblikovati i u malena stabla. Tada se ostavlja jedna, može i dvije ili tri najljepše grane, ostale se režu u razini tla. Želimo li oleandar određene visine, obvezno ga treba orezivati u mjesecima mirovanja.

Oleandar je vrlo otrovna biljka jer i mala količina gorkog mliječnog soka, koji sadrži otrovni glikozid, izaziva povraćanje, može izazvati alergijske reakcije i oštećenja kože.

Najotrovniji dijelovi oleandra su kora i listovi. Zabilježeni su slučajevi otrovanja vodom u kojoj je držana grana oleandra, hranom kojoj je pri kuhanju dodan svježi oleandar te otrovanja dimom koji je nastao prilikom paljenja oleandrovih grana.

Ovu inače vrlo otpornu biljku mogu napasti štitaste ili obične lisne uši, a napad gusjenica može ju gotovo uništiti u roku od nekoliko dana. Problem treba riješiti prskanjem insekticidom. Pojavu crvenog pauka, koji može biti problem pri uzgoju u stakleniku, možemo spriječiti podizanjem zračne vlažnosti ili redovitim prskanjem biljke mlakom mekom vodom, što ne pogoduje pojavi i razmnožavanju ovog nametnika.

Cvjetovi oleandra mogu biti jednostavni ili puni u različitim nijansama bijele, žute, ružičaste, crvene i purpurne boje. Ali ako u vrtnim rasadnicima ne možete pronaći željenu boju, možete se poslužiti činjenicom da se oleandar razmnožava u ljetnom razdoblju, i to reznicama. Dakle, ljeti dok još cvjeta, pronađite grm željene boje cvjetova i otkinite vršne ili postrne izboje (duljine 20-ak cm) koji su malo odrvenjeli pri bazi.

Odstranite listove na donjem dijelu izboja i stavite ih u staklenku s vodom. Za mjesec dana biljka će razviti veliki broj korjenčića, što je ujedno i znak da je možete posaditi u tlo.