Nakon dva dana na Olimpijskim igrama Hrvatska još uvijek bez medalje! Slažem se, ništa to nije dramatično, ali upravo sličan naslov pročitao sam u “bespućima” Interneta. Valjda je onaj koji je napisao takav naslov gledao previše u susjedovo dvorište. Srbi su na dvije medalje. Upisali su se i Slovenci. Zamalo je do prve povijesne olimpijske medalje došla Bosna i Hercegovina. Nedžad Husić u taekwondou poražen je u borbi za broncu. Zlatnu medalju osvojilo je i Kosovo. Kosovare često razni “jugonostalgičari” (namjerno) zaboravljaju. Prvi dan medalju nisu osvojili ni Amerikanci. Jučer su ipak svoje “zlatne rezerve” povećali s dva zlata, a ukupno osam medalja.

Ako izuzmemo broncu Snježane Pejčić u Pekingu, koja isto nije ponovila u Tokiju, slično kao i u Londonu i Riju de Janeiru, hrvatski sportaši su uglavnom počeli brati medalje negdje krajem prvog tjedna. Primjerice, hrvatski četverac na pariće prvu hrvatsku medalju u Londonu 2012. osvojio je točno sedmi dan Igara. Valjda pod dojmom života u Olimpijskom selu gdje su se neki njegovi kolege vraćali razočarani, hrvatski je mačevalac Bojan Jovanović u Londonu nakon svoga nastupa izjavio da je “osjećao ogroman pritisak jer Hrvatska nije još osvojila medalju”. Doista, tko je uopće mogao realno očekivati hrvatsku medalju u mačevanju. I to od Bojana Jovanovića, koji je danas trener britanskom olimpijcu Jamesu Andrewu Davisu, pa možda njegov pulen ipak ostvari i njegov san. Kada smo već kod mačevanja, za nastup na ovim Igrama konkurirao je Petar Fileš. Nekadašnji svjetski juniorski prvak i najbolji prijatelj Tina Srbića, zajedno su sanjali nastup pod “krugovima”. Petar Fileš sin je bubnjara Prljavog kazališta Tihomira Fileša.

- Ovdje Radio Dubrava. Dobro jutro, Hrvatska - posvetio je Hrvatski gimnastički savez na svojoj stranici pjesmu Prljavog kazališta Tinu Srbiću nakon odlično odrađenih kvalifikacija u subotu ujutro. “Tin machine” pokazao je kako mu ništa ne smeta. Ni pritisak nastupa na Olimpijskim igrama, ni drukčija japanska preča ni jutarnji nastup u kvalifikacijama. Čvrsti su ti dečki i cure iz Dubrave. Osim sada Srbića, naši veliki aduti iz toga zagrebačkog kvarta za medalje su i naši stjegonoše Sandra Perković i Josip Glasnović. Da je i Fileš junior osigurao nastup na Olimpijskim igrama, onda bismo Olimpijsko selo u Tokiju “ladno” mogli preimenovati u tokijska Dubrava. Dubrava, kažu, ima stanovnika otprilike kao Osijek. Naš još uvijek četvrti grad po veličini u Hrvatskoj na ovim Igrama predstavlja samo jedna sportašica. Djevojka ne s Ipaneme, nego osječke Copacabane Donna Vekić prvo se prošetala poput na pisti iza Perković i Glasnović na otvorenju Olimpijskih igara, a onda nekih 36 sati kasnije, jučer ujutro, ipak uspješno odradila svoj debi na Olimpijskim igrama zbog čega je uostalom i prvenstveno došla u Tokio. Donna je nastupila samo šest mjeseci nakon operacije koljena. Dramatičan i iscrpljujući meč s Francuskinjom Garcijom ostavio je na nju traga pa je otkazala meč parova s Darijom Jurak. Šteta, Jurak su ovo prve Olimpijske igre. Svoj debi na njima još čeka. Zagrepčanki je već 37 godina. Čak je 12 godina starija od Donne, čiji je premijerni meč na OI-ju trajao dva sata i 50 minuta. No bio je to čisti “zen” u odnosu na ono što nam je prikazao Marin Čilić. Ne znamo što bismo nazvali upečatljivijim što se tiče nastupa hrvatskih sportaša. Njegov zamalo gubitak 5:0 i 40:0 ili ipak slavlje mlade boksačice Nikoline Ćaćić čiju su pobjedu nad Amerikankom Yarisel Ramirez nazvali najvećom senzacijom prvoga dana boksačkog turnira. Objektivno, put prema postolju, od onih naših sportašica i sportaša koji su se tome mogli realno nadati, jedino je zatvoren za taekwodnoašicu Kristinu Tomić. Ovo je tek početak. Bit će medalja. Nema panike.