Nakon sad već više od godinu i pol dana pandemije može li se donijeti neki opći zaključak kako su se ponašali mediji tijekom koronakrize, koliko ih je zanimalo objektivno izvještavanje, a koliko isključivo senzacionalizam, crnilo i naravno profit - pitali smo doc. dr. sc. Nenada Vertovšeka, suradnika Poslovnog veleučilišta Zagreb.

- Nažalost, mediji u cjelini oko pandemije ne mogu dobiti ni dovoljnu ocjenu. Naravno, pojedinačno nisu svi "u istom košu" i moramo uzeti u obzir kako se uglavnom radi o portalima. Pitanje jest i kada je većina ljudi pročitala tiskane novine, sve se uglavnom svodi na mobitele i/ili televiziju. Za trenutak analizirajmo odakle uopće sada crpimo informacije o koroni, ekonomiji, raspoloženju ljudi... Usmjereni smo zapravo više na forumaše i senzacionalističke (čitaj podrivačke i podrugljive) tekstove i komentare na portalima koji imaju zadaću uglavnom da nas emotivno potaknu na ljutnju, bijes, tugu, nemoć, sažaljenje... Čak i portali ozbiljnih tiskovina postaju sve više "junk food" za javnost.



Strani mediji o Hrvatskoj, u sadašnjoj koronakrizi? Kakva slika prevladava? Vidimo da senzacionalizma ne manjka, ovisno o tome je li RH u zelenom ili crvenom kad se radi o opasnostima od korone, a time i sigurnosti za strane turiste...

- Najprije moramo vidjeti koji su to "strani mediji", možda samo oni koji pišu, objavljuju i komentiraju na stranim jezicima? Pa gotovo svi "domaći" mediji (hrvatski?!), uz časne iznimke, zapravo su ekspoziture stranih medijskih kuća. To što im je jezik hrvatski, ne znači kako su domaći, već prodaju gotovo iste tekstove i izjave kao i stranci jer su dijelovi iste medijske agende, istog okruženja. Naravno, "pravi" strani mediji prenose ono što vlasnicima u njihovim zemljama odgovara, a mi, odnosno neki naši mediji, što je apsurdno, prenosimo upravo one tekstove koji ruše naš turizam i ekonomiju. To nije nikakav medijski autosuicid, ni teorija zavjere, nego logika krupnog kapitala, samo ime kaže - krupnog i ne zanimaju ga manje zemlje ili sudbine, nego isključivo što veći profit. Vole nas i strašiti na djetinjoj razini, ne gledamo vrijeme kroz prozor ili meteorološke prognoze, nego se strašimo narančastog ili crvenog...

U širem društvenom kontekstu, poprima li medijska percepcija stvarnosti tijekom ljetnih mjeseci, pa i u ovim korona vremenima, u određenoj mjeri sezonski hedonistički karakter. Svi bi naime više zabave, veselja, koncerata, druženja... dosta im je izolacije i distance, a mediji kao da im upravo to sugeriraju - vratite se hedonizmu i zaboravite koronu. Nije li to preopasno? Vaš komentar? Drugim riječima, promoviraju li mediji previše hedonizma u situaciji kad je opasnost od korone i dalje prisutna?

- Ljeta nam postaju "shizofrena", a i mi sami, pomognuti i medijskim histerijama. Nema više dobrog vremena, ako je sunčano, onda je vruće, a kad osvježava, to je onda pogoršanje vremena. Mi "padamo" na to kako je ljetna kratka kiša dan-dva zapravo pogoršanje od onog "vrućeg ili vrlo vrućeg". Konstantno smo, bilo da se radi o odlasku na plažu ili zapošljavanju i "potporama za koronu" (kako to blesavo zvuči) u odmaku od stvarnosti, meteorologija nam postaje mjesto za fake news terminologiju, a lažne vijesti su kao i horoskopi - nabijaju nam na nos samo one koje su se bar dijelom ispunile.

Hedonizam je zapravo dijelom i rezultat tumačenja Aristipa iz Kirene, koji je Sokratov pojam dobra protumačio kao užitak, osjetilni i/ili duhovni. Međutim, poslije je Epikur pojam hedonizma proširio s radosti i veselja i na slobodu od straha i požuda te boli. No mi danas priču o radosti i veselju svodimo uglavnom na novac i "prilike". Zaboravljamo i da kao hedonisti moramo biti prije svega slobodni, od strahova i nemira i nanošenja boli sebi samima ili drugima. Zavaravamo se i medijskim hedonizmom koji radost i euforiju tumači kao neizbježne pratitelje bogatih, moćnih, influencera i uspješnih. Spodoba koje prolaze našim malim i velikim ekranima i nude se kao donositelji "istinskog" veselja i radosti, iza čega stoji - novac i profit. U Japanu sam svojedobno čuo "kako bogati ljudi nisu nužno najugledniji, a najugledniji ne moraju biti bogati". Međutim, medijski hedonizam nam nudi zapravo priglupe floskule "kako su uspješni uvijek radosniji od drugih". Što i postaje istinom kada im to (ponajprije kao javnost) prepustimo...

Još nešto, pojedini mediji nude radost i veselje naizgled umjesto korone, ali upravo oni se trude da koronu ne zaboravimo. Da se već sada, u radosti i veselju, strašimo jeseni, života nakon ljeta, (p)ostanemo još shizofreniji i uznemireniji. Tada smo manje kritični, empatični i usmjereni jedni na druge. Paranoja je stanje svijesti, ali i odnos medija i javnosti, nas samih. Budimo sigurni kako će neki od vodećih mainstream medija, zajedno sa svojim političkim, stranačkim i korporacijskim blizancima, učiniti sve da nam zagorčaju jesen koja, kao, nije za radost. Ponavljam, ako im to prepustimo.



Koja bi bila Vaša poruka hedonistima u nama, koji volimo otići na koncert, u kazalište, družiti se s prijateljima, putovati...?

- Opet ću malo "dotjerati" pojmove - to nisu odrazi hedonizma ili hedonističkog karaktera. Takvim ih žele prikazati pojedini mediji, njihovi vlasnici i stvoritelji. Druženje, prijateljstva, razgovori bez glavnih tema korone, pandemije, cijepljenja ili modeliranja umova, to su naprosto ljudske stvari i aktivnosti koje trebamo njegovati. Podučavati mlade da ih poštuju i provode, inače ih ostavljamo same u svijetu spektakla u kojem se "svatko brine za sebe i svoje spektakle". Mediji su lisac iz Pinokija zato što to moraju, pružaju osjećaj stvarnosti, prave strane, pripadanja gomili, a ne javnosti... Najkraća je p(o(r)uka da se ponašamo ljudski, dajemo podršku tim našim običnim, ali najjačim nagonima i suosjećanju. Ne postoji "staro normalno" ili "novo normalno", pripazite na "staro i novo nenormalno", obnovite osnovno ljudsko razmišljanje i ponašanje. Vratite osmijeh (ako vam maske koje skrivaju osmijeh baš ne trebaju u gužvama). Ne budite jednolični, naprotiv, makar iz inata (p)ostanite ljudi.

Kakav bi nam zapravo trebao i mogao biti hedonizam u novom normalnom?

- Rekao bih ne u novom normalnom, nego u povratku na staro normalno u novim uvjetima. Immanuel Kant je kritizirao užitak koji ne smatra pravim moralnim ponašanjem. S druge strane, užitak se danas smatra i kao motivacijom napredovanja. U medijskom smislu ne vjerujte medijskim liscima, koji nisu nužno novinari i urednici, već i kreatori medijske scene iz medijske sjene. Još uvijek ima i novinara, i urednika, i novinarstva, ali i javnost ih mora pratiti i oživljavati. Čitatelji, slušatelji i gledatelji moraju biti kritičniji, dati podršku profesionalcima i profesionalnim kriterijima i etici. Radost i veselje moraju postojati, ali ne da vas zaglupljuju ili razdvajaju od drugih.



Hedonizam podrazumijeva razne užitke i potrebe vezane između ostalog i uz masovnu popularnu kulturu, što naglašavaju i nerijetko zlorabe i mediji, manje tiskovni, više elektronski, no opasnosti i dalje vrebaju (tisuću zaraženih na Festivalu techno glazbe u Utrechtu!) pa se ponovo uvode stroge epidemiološke mjere... Vaš komentar?

- Najprije se zapitajmo koje i kakve informacije pratimo i dobivamo, zašto se jedne forsiraju, a druge skrivaju. U tome leži "tajna" mudrog čitatelja, ali i dobrog novinara. Zapitajmo se što nedostaje u tekstu. Zašto jedna okupljanja ističemo, a druga marginaliziramo. Zašto je korona od medicinskog fenomena postala političko i medijsko oruđe i oružje, tema za mijenjanje stavova, običaja, navika i kritičkog i inteligentnog suprotstavljanja nelogičnostima i besmislicama? Užitak u medijima postaje "trojanski konj" za vaš razum i osjetila, naizgled dar, a iznutra osvajački cilj.

Stoga bih podsjetio na riječi jedne izuzetne žene, Marie Cuirie, koja je kazala: "Ničeg se u životu ne treba bojati, samo trebamo razumjeti. A sada (početak prošlog stoljeća, nap. a.) treba nam još više razumijevanja kako bismo se što manje bojali..." (D.J.)