Za početak možda je bolje krenuti od prezimena nego od imena, premda pretpostavljam da je Fani Solomun, a o njoj se radi, već muka od takvih pitanja. Dakle, Fani je lijepo ime, no prezime Solomun posebno je zanimljivo, nekako zvuči drevno i mistično, a u Hrvatskoj danas živi oko 220 Solomuna, navode enciklopedijski izvori... Sve to i još puno više sasvim su dostatni razlozi za intervju s Fani Solomun, talentiranom hrvatskom kantautoricom pred kojom je velika i lijepa glazbena karijera.

Sa svim tim u vezi, koji su tvoji korijeni? Ispričaj nam nešto iz svog životopisa, da čitatelji Glasa Slavonije ne moraju surfati po internetu...

- Mislim da čitatelji te informacije ne bi pronašli na internetu, tako da je ovo ekskluziva! Prezime potječe iz Bosne. Često me pitaju za prezime, no većinom oni koji prate nogomet, zbog tate, koji je bio golman (između ostalog, i kod vas u Slavoniji, u Belišću). Roditelji su mi nekoliko godina živjeli u Valpovu i Belišću, tako da je Slavonija jako draga i meni i njima. U svakom slučaju, zahvaljujem roditeljima na imenu Fani Solomun - pitko je, bez kvačica, savršeno za ostvarenje blistave internacionalne karijere!

 

S CV-jem u vezi - po struci si magistra logopedije. Logopedija i glazba, to baš i nema puno bliskosti, ili ima? Drugim riječima, kako si od logopedije došla do glazbe i odlučila da ti glazba bude životni poziv...? Ili, pitat ću ovako: Kad se sve zbroji, kako ti je bilo odlučiti se za samostalnu kantautorsku karijeru, je l‘ bilo dvojbi, sumnji u vlastite mogućnosti, ili si bila odlučna krenuti svojim putem...?

- Logopedija i glazba itekako imaju poveznicu. Jedan od poslova logopeda upravo je rehabilitacija glasa. Pomoć najčešće traže vokalni profesionalci poput pjevača, glumaca, voditelja, profesora… Kod nas je, nažalost, vrlo malo stručnjaka koji se bave isključivo time i dobra vokalna higijena tretira se kao posljednji problem, često ga se čak i izbjegava dok ne dođe do potpunog gubitka glasa ili velikih promjena u glasu.

Glazba je oduvijek bila moj poziv, još od vrtićkih dana nije mi bilo dražih aktivnosti od pjevanja, plesanja, skladanja. S 18 godina, krajem srednjoškolskog obrazovanja, svi su me uvjeravali da je glazba samo hobi i da ću s diplomom logopedije biti osigurana za život.

To je krasna i višeslojna struka, kojoj ću se možda vratiti za nekoliko mjeseci ili za deset godina, nikad se ne zna.

Što se glazbe tiče, koliko vidim u medijima, naglašavaš da si kantautorica! Također kažeš: "Ne želim svojom porukom otići eksplicitno u feminizam i girlpower pokrete, ali mislim da hrvatskoj sceni nedostaje mladih žena, kantautorica, koje imaju raznolik glazbeni izričaj i neopterećen dobar humor." Možeš li nam to malo šire i dublje objasniti...?

- Nije mi cilj toliko naglasiti da sam kantautorica koliko mi je to najjednostavniji i konkretan način predstavljanja sebe kao glazbenice. Mislim da publiku generalno ne zanima tko stoji iza teksta i melodije, tako dugo dok joj pjesma valja i dok je iznova sluša. Drugi dio odgovora nastavlja se na to; meni kao slušateljici nije važno je li pjesmu napisala žena ili muškarac, dobra stvar mi je dobra stvar. No, kad pogledam scenu u Hrvatskoj, žene mi se čine kao puno veći ziheraši što se tiče stvaranja glazbe. Ne očekujem da se itko sa mnom složi, možda je stvar u mom čudnom glazbenom ukusu.



Također, kad je glazba u pitanju, a time i tvoj singer/songwriterski stil i stav, moram te pitati i o glazbenim, ali i šire, umjetničkim utjecajima koji te inspiriraju, sa svjetske i domaće scene?

- Slušam glazbu iz puno kultura i toliko žanrovski šarenu da svaki put zapnem na ovom pitanju. Svakako puno više slušam stranu glazbu od hrvatske. U posljednje vrijeme velika mi je inspiracija američka kantautorica St. Vincent, zbog izrazite versatilnosti. Obožavam španjolsku pjevačicu Rosaliju, energiju Florence Welch iz benda Florence + The Machine… Od novih bendova s ex YU područja izdvojila bih Buč Kesidi, imaju sjajnu glazbeno-vizualnu prezentaciju. Što se tiče inspiracije za pisanje pjesama, možda je čudno, no najmanje je pronalazim u glazbi. Dolazi iz svakodnevnih razgovora, izjava moga brata, knjiga ili filmova koje konzumiram…

Iza tebe je nekoliko vrlo dobrih, stilski podosta različitih pjesama (singlova) i videospotova. Koliko si zadovoljna s dosada postignutim u svom kantautorskom radu...? S tim u vezi, koliko ti je osim audio važna i vizualna prezentacija onoga što radiš, pjesme i teme koju obrađuješ?

- Rekla bih da su pjesme stilski toliko različite upravo zato što sam nova u svemu ovome. Prirodno je eksperimentirati, tražiti svoj zvuk. Iako sam oduvijek veliki fan miješanja glazbenih žanrova, mislim da mi se put polako iskristalizirao. Uzevši u obzir da sva snimanja financiram iz vlastitog džepa i da iza sebe nemam diskografa, zadovoljna sam postignutim. Ovo je zdrav put, plaše me estradni instant-uspjesi jer često instantno i propadnu. Obožavam pomaknute i zanimljive spotove s pričom, spotove koji ne igraju isključivo na ugodnu, lijepu estetiku. Meni je na prvom mjestu uvijek glazba, nove pjesme uglavnom otkrivam preko streaming servisa. No svjesna sam da većina slušatelja iz regije novu glazbu otkriva preko YouTubea i često ne sluša više od nekoliko sekundi ako vidi da nema spota.

 

Što za tebe znače živi, koncertni nastupi, kakva su iskustva? Između ostalog, nastupila si kao gošća Tibora Karamehmedovića, autora i frontmena grupe Silente, na njegovom premijernom solo koncertu, i oduševila izvedbom Silenteove pjesme "Jer te imam da me boliš"...

- Iako sam mnogo nastupa odradila uživo, i to s različitim bendovima, nikada još nisam izvodila autorske stvari pred publikom. Mislim da je to sasvim druga kategorija, stoga ne bih znala reći koliko mi to znači, ali jedva čekam prvu priliku. Nastup u Vintage Industrial Baru, gdje sam bila Tiborova gošća, jedno mi je od dražih sjećanja. Odlična energija na pozornici i ispred nje, dodajmo prekrasnu pjesmu "Jer te imam da me boliš", što više da jedna mala Varaždinka traži…

Prije nekog vremena predstavljen je tvoj treći singl "Dalija (BIG SKY)", u kojem se osjeti razigrana synth-pop estetika. Pjesma i spot vuku na osamdesete, takvog su, naime, retrougođaja, bar sam ja takvog dojma. Tvoj komentar?

- Spotom smo se puno igrali i dobro se zabavili prilikom snimanja. Moja prijateljica, akademska glumica Hana Kunić, režirala je spot, a estetika 80-ih nekako se prirodno nametnula i sjajno sjela uz njezinu priču.

Vezano uz prethodno pitanje, odnosno s prošlim vremenima u vezi - mediji svako malo spominju osamdesete, te su godine danas kurentna retroroba, gotovo da vlada retrovirus povezan s glazbom i stilom osamdesetih prošlog stoljeća. Kakav je tvoj odnos prema tom "trendu", i općeno takvoj vrsti nostalgije...?

- Svjesna sam da će ovo zvučati kao klasično opravdanje, no ja sam oduvijek veliki fan retroestetike; u glazbi, modi, filmovima, uređenju interijera... Podijeljenog sam mišljenja oko toga da se estetika 80-ih vratila u modu - u jednu ruku mi je drago, jer neću biti potpuni outsider, u drugu ruku, prateći taj trend, ne možeš se jače istaknuti.

S obzirom na to da živimo u pandemijskom vremenu, koliko ti teško pada izostanak živih svirki, koncerata, bliskog sraza s publikom..., u onom smislu kako je to bilo u "starom normalnom", a ne kao sad, u "novom normalnom"?

- Kao čestom posjetitelju koncerata i kao nekom tko živi u Varaždinu, gradu Špancirfesta, bilo mi je jako čudno kad je sve ušutjelo na zaista dug period. Kao što sam prije napomenula, nisam još nikad izvodila autorske stvari, meni koncerti i autorske pjesme trenutno ne donose kruh na stol, tako da ja nisam bila zakinuta kao većina mojih kolega glazbenika. Sreća u nesreći, u tom sam periodu taman završavala posljednju godinu fakulteta i pisala diplomski rad. Da su koncerti i festivali bili aktualni, poznavajući vlastiti karakter, još bih sad vukla tu diplomu.

Osim glazbe, pratiš li sva ta društvena i politička zbivanja u svijetu, i kako na njih reagiraš, hladne glave ili i tebe, kao mnoge druge, pomalo (ili previše) hvata strah od neizvjesne sutrašnjice?

- Ne znam je li to dobro, no mene ništa na što nemam utjecaja ne dira do te mjere da mi remeti mir, san ili apetit. Ako ne budem imala posao, naći ću ga ili stvoriti. Dramu čuvam za pjesme ili kad mi ponestane majoneze u frižideru, a dućan je zatvoren (smijeh).

Fani Solomun u ovo digitalno doba? Koliko si "in" s društvenim mrežama, virtualnom stvarnošću?

- Društvene mreže - za mene dvosjekli mač. Bez profila na Instagramu, Facebooku i drugim aktualnim platformama danas stvarno nije moguće doprijeti do publike kao nekada, to je svima kristalno jasno. S druge strane, uhvatim se nekad na kraju dana kako nisam odradila ni pola planiranog posla jer sam zapela gledajući videosnimke, odgovarajući na poruke…, to je jedan naporan trening karaktera.

U nekom CV smislu, što bi još bilo zanimljivo znati o Fani Solomun a da to još nitko nije pitao i dobio odgovor? Drugim riječima, reci što još želiš istaknuti a da ja nisam pitao.

- Možda samo to da mi je Fani pravo ime, nije nadimak, kako većina misli (smijeh).

Ukupno uzevši, kakva je budućnost Fani Solomun, kao glazbenice prije svega?

- Na meni je samo da nastavim raditi i da blizu držim dobre i ispravne ljude, ostalo nek ta budućnost pokaže.

Kad izlazi debitantski album, za kojeg izdavača...?

- Debitantski album planirala sam izbaciti krajem jeseni 2021., no nedavno sam odlučila ipak objaviti još nekoliko singlova prije nego što iziđe. Ni jedan izdavač još nije u igri.

Fani Solomun u tri-četiri-pet... deset riječi?

- Fani želi bend/Vruću struju kroz žicu/Fani želi bend, u slučaju glupe pjesme/Da podijele krivicu.