Neće ovo biti prvi put da će se Olimpijske igre održati u Tokiju. Da nije bilo neplaniranih situacija, odnosno japanske invazije na Kinu (MOO zbog toga dodijelio domaćinstvo Helsinkiju), pa Drugog svjetskog rata, olimpijci bi stigli u Japan još tamo 1940. godine. No tada je malo tko mislio na sport.

Ipak, 24 godine poslije, u japansku prijestolnicu stigao je 5151 natjecatelj (678 žena i 4473 muškarca) iz čak 93 zemlje. Termin 18. Ljetnih igara bio je malo pomaknut, na borilišta se umjesto u kolovozu izlazilo od 10. do 24. listopada 1964., sve kako bi se izbjegle postljetne vrućine i velika vlaga, te sezona tajfuna koja je bila aktivna u rujnu.

Bile su to i prve Igre u Aziji, a otvorio ih je car Hirohito. Puno je simbolike u onome što olimpizam predstavlja bilo i u paljenju plamena na Nacionalnom stadionu. Ta uloga povjerena je Yoshinori Sakaiju, tada studentu rođenom 6. kolovoza 1945., dana kada je na Hirošimu bačena atomska bomba. To je bio znak da je Japan nakon rata spreman okrenuti se mitu i izgradnji. Na ovim OI započela je i ozbiljnija borba s rasizmom, zbog čega je Južna Afrika na kraju isključena s Igara, na kojima je mogla nastupiti da je poslala mješovitu ekspediciju svojih sportaš(ic)a, ali vlada JAR-a je to odlučno odbila. Na svečanom zatvaranju Zambija je izglasala svoju neovisnost, a na natjecanje je stigla kao Zapadna Rodezija.

Prvi su put događaji s najveće sportske smotre bili prenošeni diljem svijeta preko satelita, a dio je bio i u boji. Napredak je bio i na samim borilištima, pa je tako prvi put upotrijebljena motka od fiberglasa u natjecanju u skoku s motkom. Prvi put u program su uključeni judo, odbojka i ženski petoboj.

Što se sportskih dostignuća tiče, valja izdvojiti da je Abebe Bikila prvi obranio zlato u maratonu. Ovaj put nije trčao bos, nego u sprintericama. Sovjetska gimnastičarka Larisa Latynina osvojila je pet medalja (dvije zlatne i brončane, te srebrnu), te je u riznici imala 18 olimpijskih kolajni. Taj rekord trajao je do 2012. i Michaela Phelpsa (22). Zlato je u teškoj kategoriji osvojio boksač Joe Fraizer, koji se poslije proslavio među profesionalcima. U Tokiju su se veselili i hrvatski vaterpolisti, njih 11 koji su bili u sastavu reprezentacije Jugoslavije, koja je osvojila srebro, iako nije izgubila nijednu utakmicu na turniru. No Mađarska je imala bolju gol-razliku... N.Benčina