Sveti Ilija, koji se danas slavi, zaštitnik je Đakovačko-osječke nadbiskupije. Iako se kolokvijalno naziva svetcem, katolički ga kalendar pravilnije naziva Ilijom prorokom, s obzirom na činjenicu da je riječ o starozavjetnom junaku. Sveti Ilija ubraja se među četiri velika proroka, uz Jeremiju, Ezekijela i Danijela. Njegovo ime na hebrejskom znači "Moj Bog je Jahve".

Hrvatska enciklopedija u svome mrežnom izdanju opisuje ga kao borca protiv idolopoklonstva. Sveti Ilija živio je u Sjevernom Kraljevstvu, ili u Kraljevstvu Samarije kako se ono još zvalo, u 9. stoljeću prije Krista, u vrijeme vladavine Ahaba i Ahazje. O njegovu životu i djelovanju iscrpno piše u Prvoj i Drugoj knjizi Kraljeva, a spominju ga i Knjiga Sirahova te Novi zavjet. Očito je hebrejski monoteizam u tome vremenu pao u veliku krizu. Hebrejski kralj Ahab oženio se Feničankom Izebelom. Čini se da je zajedno s mirazom prihvatio i štovanje tuđih božanstava, poput Baala i Aštarte. To je izazvalo unutarnje potrese u samarijskom društvu, a deblji su kraj izvukli pristaše tradicije. U čast uvoznih levantskih božanstava podižu se hramovi, a istodobno dolazi do progona domaćeg židovskog svećenstva. No tada nastupa prorok Ilija, skromni pustinjak žestokog jezika. Kada ga je kralj Ahab prvi put susreo, usred suše koja je pogodila Izrael, obratio mu se riječima: "Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?" Naime, ni jedna vlast ne voli čuti riječ kritike. Danas može zvučati neobično, pa čak možda i krvoločno, starozavjetni odlomak u kome se Ilija obračunava s Baalovim svećenicima koje osobno ubija. Prema Starome zavjetu, prorok Ilija nije umro prirodnom smrću, nego je uznesen na nebo ognjenim kolima.

Na ovu biblijsku sliku, koja je čest motiv zabilježen u povijesti umjetnosti, nadovezuje se pučko vjerovanje u Slavena kako prorok Ilija zapovijeda gromovima i kiši, zbog čega je poznat i kao "gromovnik Ilija". Njegov kult u naše krajeve donose sv. Ćiril i Metod kao zamjenu za štovanje slavenskog boga Peruna. Naš je puk sve do 18. stoljeća slavio Peruna tako što u njegovu čast nije radio četvrtkom. U kanonskoj vizitaciji iz 1754. župama Harkanovci i Petrijevci spominje se taj poganski kult kao praznovjerje koje treba suzbiti. Na Zapadu se sv. Iliju štuje tek od 15. stoljeća. Njegov kult naročito obdržavaju karmelićani. D.Celing