Promicija knjige Zlatka Kramarića "Kultura i trauma: pismo bugarskom prijatelju" održana je u osječkoj knjižari Nova. U predstavljanju djela u kojem hrvatski veleposlanik u Albaniji, sveučilišni profesor i nekadašnji osječki gradonačelnik analizira ulogu jezika, imena, diskursa, traume, moći, otpora, Drugih, društvenih normi i konvencija, kolektivnog pamćenja, stigmi i stereotipa kao neizostavnih elemenata u tvorbi identiteta, uz autora, sudjelovali su vlasnik knjižare Nova Ivica Vuletić i profesorica na Filozofskom fakultetu Osijek Kristina Peternai Andrić.

Kao profesor makedonske književnosti i kulture, teorije književnosti i kulturalne antropologije, ali i bivši veleposlanik Republike Hrvatske u (Sjevernoj) Makedoniji, Kramarić u knjizi kritički propituje aspekte tvorbe makedonskog identiteta.

- Ono što je u Kramarićevu radu najvažnije jest koncept Drugoga. Dakle, Drugog koji nam je ili sličan, ili od nas različit, i prema kojemu se mi konstruiramo. U knjizi "Kultura i trauma: pismo bugarskom prijatelju" kategorija drugosti je vrlo perfidno upletena već u podnaslov. U uvodu i prvim trima studijama taj Drugi je isprepleten kroz bugarsko-makedonske odnose, međutim, posebno je zanimljivo da su ti odnosi paradigmatski u smislu da ih ne morate nužno promatrati kao bugarsko-makedonske, nego se mogu prenijeti i na konstrukcije drugih nacionalnih identiteta - rekla je Peternai Andrić.

Povod za pisanje knjige, objavljene u nakladi zagrebačke kuće Meandar Media, incident je iz 2018. godine, kada je autor trebao postati veleposlanik Republike Hrvatske u Bugarskoj. Nekima u Bugarskoj to je, naime, bilo sporno jer su ga smatrali teškim makedonskim nacionalistom, pa iako, kako kaže, nikada u životu nije napisao ni jednu protubugarsku rečenicu, iz Sofije je stigla odbijenica. Odlučio je Kramarić tada napisati knjigu o tome kako neke kulturno-političke činjenice, ako se interpretiraju na pogrešan način, mogu generirati nepotrebne traume, odnosno kako i danas postoje državne politike koje ne prate recentne teorijske paradigme, točnije, one koje se odnose na konstruktivistički pristup fenomenu nacije.

- Albert Camus je pisao pisma njemačkom, a ja sam odlučio da ću napisati pismo bugarskom prijatelju. Iako knjiga u prvom planu ima odnos Bugara i Makedonaca, riječ je o univerzalnoj temi koja se vrlo lako supstituira, te bi, prema mom mišljenju, trebala biti najzanimljivija hrvatskom čitatelju. Najvažnijim poglavljem smatram posljednje, "Nove politike vs. novi identiteti", gdje sam se više bavio upravo hrvatskom temom. Tu sam si postavio pitanje na koje bismo se tradicije trebali osloniti da bismo stvorili neki naš novi identitet koji će korespondirati s današnjim vremenom, odnosno identitet koji će biti u isto vrijeme i hrvatski i europski, i partikularan i univerzalan, i lokalni i kozmopolitski. Živimo u trećem desetljeću trećeg milenija, a stalno se bavimo nekim starim ratovima i nesporazumima, i nikako da postignemo taj toliko potrebni nacionalni konsenzus. Ta je tema za mene vrlo traumatična - rekao je Kramarić. D. Miklić