IZV. PROF. DR. SC. IVOR ALTARAS PENDA SVEUČILIŠTE LIBERTAS, ZAGREB
Objavljeno 10. srpnja, 2021.
O percepciji društvene zbilje, njezina optimističnog i pesimističnog poimanja, napose u aktualnom pandemijskom i koronakriznom kontekstu, za Magazin je svoje mišljenje iznio izv. prof. dr. sc. Ivor Altaras Penda sa Sveučilišta Libertas u Zagrebu.
POJMOVNA ZBRKA
Gledajući širu sliku hrvatskog društva danas, što prevladava više - optimizam ili pesimizam, kakvi su Vaši dojmovi?
- Tema optimizma i pesimizma općenito je sama po sebi iznimno inspirativna i vrlo često govori više o stavovima onoga tko o tim temama progovara nego što li se ona dotiče neke objektivne istine. Znanost, dakako, nastoji dosegnuti taj ideal istinitosti i u tu svrhu znanstvenici provode istraživanja s uvijek ograničenom znanstvenom metodologijom, pa su i zaključci do koji se dolazi uglavnom ograničeni. Znakovito je i to da ste me pitali za moje dojmove, tj. osobnu percepciju stanja u društvu, jer kod nas kvalitetnih reprezentativnih i novijih istraživanja o optimizmu nacije zapravo nemamo. Dodatno je zanimljivo i to da se znanstvena zajednica ne može jednoznačno odrediti prema tome što bi uopće označavali pojmovi optimizam i pesimizam. Najšira definicija kaže da se radi o generaliziranom očekivanju pozitivnih i negativnih ishoda. Usprkos toj činjenici postoje razvijene skale optimizma (npr. LOT-R, Revised Life Orientation Test, grupe autora - Scheier M., Carver C., Bridges M. iz 1994. godine) koje nisu ništa drugo doli strukturirane skale stavova Likertova tipa. Stoga, u nedostatku istraživanja, nema nam druge nego ovoj temi pristupiti s pozicije duhovitih dosjetki kakvu ste naveli u svom pitanju. Imam i ja jednu takvu koja kaže: Optimist tvrdi da živimo u najboljem od svih mogućih svjetova. Pesimist se boji da bi to mogla biti istina!
Milan Kundera u svojoj "Šali" piše da je "optimizam opijum za narod". Je li politički korektno biti danas pesimist?
- Ha-ha-ha. Ja bih vam postavio protupitanje: je li danas politički korektno biti optimist? U svijetu i vremenu u kojemu prednjači crnilo, destrukcija, iseljavanje, boleština, zamaskiranost, zatvaranje, ograničavanje ljudskih sloboda, fizička distanca i državni intervencionizam prema poduzetnicima kojima ista ta država zabranjuje rad, čini mi se da je optimizam prije svega dijagnoza, a tek potom priželjkivano stanje duha. Ako je Kundera sa svojim stavom bio u pravu, onda možemo zaključiti da nam ni opijuma ne daju. Strašno!
SVE JE TO NAROD...
Što se RH tiče, također u nekoj široj slici koja uključuje razne segmente društva od politike preko ekonomije do kulture itd., mnogi će reći da zapravo postoje dvije Hrvatske - Hrvatska optimizma i Hrvatska pesimizma. Koja odnosno kakva prevladava? Vaš komentar?
- Eh, da. Postoji iznimna knjiga hrvatskog sociologa sela, ekonomista, gospodarskog povjesničara i sveučilišnog profesora Rudolfa Bičanića iz 1936. godine pod nazivom "Kako živi narod". U samom ovom naslovu opisan je glavni predmet interesa većine društvenih znanosti. A odgovor je uvijek višedimenzionalan. Naime, narod čine i oni jako bogati i oni jako siromašni; oni obrazovani i oni bez škole; oni zdravi koji imaju tisuću želja i oni bolesni koji imaju samo jednu želju; oni koji žive od nečijeg proračuna i oni koji taj proračun pune stvaranjem dodatne vrijednosti; oni pesimistični i oni optimistični. Sve je to narod.
Teza o postojanju dvije Hrvatske je u mnogim socio-ekonomskim i kulturološkim istraživanjima potvrđena. A to se možda najzornije može vidjeti i iz podatka da jedna Hrvatska štedi (bankarski štedni depoziti su na razini od 325 milijardi kuna, pri čemu tek 20 % štediša drži čak 94 % spomenutog iznosa štednje!), dok je drugoj Hrvatskoj štednja tek misaona imenica. Dakle, živimo u vremenu povećanja nejednakosti među građanima što može izazvati ozbiljne socijalne anomalije, naročito na duži rok i naročito ako se ustanovi da je dio te imovine stečen na nemoralan ili čak protuzakonit način. Ali, prema svemu sudeći, dolazi nam vrijeme povećane inflacije, pa će optimisti reći da je to odlična vijest jer će štediše ostati bez dijela svoje štednje čime će se smanjiti nejednakost u društvu. I optimisti mogu biti cinični gadovi, zar ne? Ha-ha-ha.
Izravno ili neizravno vezano s optimizmom i pesimizmom - tko su sretni ljudi danas u Hrvatskoj?
- Na ovo pitanje je lako odgovoriti. Sretni ljudi su oni čija je glava na ramenu; koji su zdravi te oni koji vole i koji su voljeni.
EVOLUCIJSKA PREDNOST
Zaključno - čega je trenutačno u Hrvatskoj više - dobrih predznaka izlaska iz koronakrize ili krivih i loših interpretacija i percepcija stvarnosti, uključujući i one katastrofične?
- Znate, ljudi su skloni na palubi svirati i kada Titanik tone. Bit će da je evolucijska prednost biti optimist, ali s dozom pesimizma, odnosno opreza. Baš poput znaka za jin i jang u kineskoj filozofiji koji naglašava nezaobilaznu povezanost naizgled suprotstavljenih prirodnih sila. One zajedno čine jednotu koja se zove - život. U tom kontekstu sve ovozemaljske pandemije, stožeri, vlade, bjesomučno zarađivanje, ali i naši hobiji, vođenje ljubavi, druženja, školovanja, pa i umiranje... tek su iskustva koja moramo steći dok smo ovdje. A mi na razini svakodnevice biramo hoćemo li to činiti s osmijehom na licu ili ćemo ulicama naših prelijepih gradova i mjesta šetati namrgođeno. Izbor je naš! Što vi birate?
(D.J.)