Što se Hrvatske i Hrvata tiče, prošlog tjedna bile su u tijeku dvije velike bitke - jedna traje i dalje, a druga je završena. Prva je bitka za imunitet od korone, druga je nastup naše reprezentacije na Europskom prvenstvu u nogometu. U prvoj se bitci ne iskazujemo baš u pravom svjetlu jer je ritam cijepljenja sve sporiji, a u drugoj smo bitci hrabro pali u produžetcima od Španjolske i za Hrvatsku je prvenstvo gotovo.

Za komentar o spomenutim bitkama zamolili smo dr. sc. Kristijana Krkača, profesora sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta (ZŠEM).

- Ne radi se, prema mom mišljenju, ni o kakvim bitkama. Još manje velikim. Cijepljenje je nužno kako bi se postigao kolektivni ili skupni imunitet. Recimo, Zagreb je, ako se ne varam, blizu 50 % cijepljenih. To izgleda puno, ali nije. Naime, 50 % necijepljenih bit će prijetnja na jesen, tim više ako im dodamo sve koji će doći u Zagreb (studenti, turisti, tranzitni putnici itd.). Potrebna je procijepljenost minimalno 70 %. Ljudima možda nisu jasne elementarne stvari o zaraznim bolestima. Proboj virusa na jesen nije isključen. Proboj reprezentacije do finala također nije bio isključen, do Španjolaca. Zapravo su oba proboja bila malo vjerojatna. Ova generacija je viceprvak svijeta i sad je na zalasku, tako da je u ime kontinuiteta važno da se uopće plasirala na EP. Prolazak skupine na jedvite jade uz jednu uigranu i lijepu akciju i jedan eurogol u tri utakmice nije ulijevao povjerenje, no također je velik uspjeh bez obzira na poraz od Španjolaca. Tražiti sad kruha preko pogače bez ikakvih argumenata nije razborito. Ali navijati se mora.

Šalu na stranu, situacija s cijepljenjem nije bajna, pa svako malo slušamo apele vlasti i nadležnih službi da se ljudi masovnije trebaju odazivati na "zov" Pfizera, Astra Zenece i bilo kojeg drugog cjepiva. Zašto popušta ritam cijepljenja u Hrvatskoj, tko je zakazao? Dojam je da vlada nekakva nonšalancija, ljudi misle da je epidemiji kraj, a nije, ljeto uzima danak, mjere popuštaju... Vaš komentar...

- Ukratko, nemam komentara. Malo podrobnije, virus je čini se sezonalan, ali nećemo ni trepnuti, a već će nam stići prve kiše poslije Gospe. I tad će biti sezonalan. Cijepiti se prvi put kad zahladi u pravilu je zakasnjela reakcija. Tko je zakazao? Hrvatska ima jednu od viših smrtnosti u EU-u, a čudo je kako nema i višu s obzirom na to kakvo nam je stanje u zdravstvu. Mislim da situaciju rješava Kovid potvrda. Tko nema potvrdu, taj ne može … itd. Sumnjam kako će se ova vlast odlučiti na poteze koje bi iracionalna nacija mogla doživjeti kao diskriminatorne. Čini se i kako je cijela promocija cijepljenja "Cijepi se!" bila promašena. Naciji možda nije potpuno jasno kako smo imali sreće s ovim virusom jer prouzročava nisku smrtnost. Slavonci bi trebali znati kakve sve zarazne bolesti postoje kod npr. divljih i domaćih životinja, kako se postupa i kako se neke lako mogu prenijeti na ljude.

Tko će u konačnici izići kao pobjednik u ratu informacijama o pandemiji, koroni, cjepivima i cijepljenju - moćne farmaceutske tvrtke, znanost, politika, mediji i (ili) teoretičari urota?

- Nema ovdje pobjednika. Samo poraženih. Svijet, a i EU, pokazali su se razjedinjeni, neudruženi i nesposobni za zajedničko, brzo i djelotvorno postupanje. No ovo je bio mali test. Što kad nam dođe veći? Mislim da ako nam dođe veći i naravski nenajavljen test, nećemo dobro proći. A sve ih je više. Evo, neki dan Moravsku (južnu Češku) pogodio je tornado snage F-4 (vrlo divlji prema Fujita ljestvici) i prouzročio velike ljudske i materijalne štete. Pandemija još traje. Nas ovdje čekaju suše, poplave, nevremena, požari itd. Uskoro (2021.) izlazi mi poglavlje u zborniku o filozofiji istovremenih višestrukih ne/prirodnih nepogoda u kojemu nastojim pojasniti sam pojam i kako razumijevanje pojave utječe na razvoj navike razumnog postupanja. Mislim da polako ulazimo u novi svijet puno veće nesigurnosti. Teoretičari zavjere u takvom će svijetu doslovno izumrijeti na temelju svoje iracionalnosti.

Moram Vas pitati i ovo: Vaša urnebesno zabavna i poučna knjiga "Kronike nasmijanih smrtnika: Covid-19" objavljena je sad već skoro prije godinu dana, no kad biste sada pisali njezin drugi dio (ili već pišete?), što biste dodavali, upisivali, opisivali, što ironizirali, a što uozbiljivali, da se tako izrazim?

- Istina, na nekim poveznicama gdje je postavljena jer je e-knjiga ima više od 1000 pregleda i više od 100 daunlodiranja (knjigu možete pročitati ili preuzeti OVDJE). Cilj je bio prije svega nasmijati ljude, ali i ukazati im na njihove iracionalnosti tijekom pandemije. Ne pišem nastavak. Knjiga ima Postskript i to je to o tome od mene. Trenutačno se bavim trećom temom svoje trilogije iz popularne filozofije (radni naslov: Narkomanija), tj. nakon filozofije nogometa i filozofije sf/horor filma i filozofijom rock- glazbe. Ljudi u postkoroni pate od mnogočega, od tjelesnih do metalnih poremećaja i bolesti, pate od nedostatka posla, socijalizacije itd. Osobno nisam osjetio nikakve učinke pandemije iako sam radio i online i hibridno i putovao javnim prijevozom i smucao se po javnim bazenima itd. Ipak, kao ljubitelju rock-glazbe sve mi više nedostaju rock-koncerti, pa sam odlučio kako je sad pravo vrijeme napisati popularan tekst o tome. Spomenutoj knjizi "Kronike nasmijanih smrtnika" ne bih dodao ništa. Možda bih neke sitnice oduzeo, ali dodao ne bih. Ljudska glupost i neznanje nemaju granica.

Zaključno: Jeste li se cijepili i zašto? Ili niste i zašto? Vaša poruka onima koji još sumnjaju u korist cjepiva i cijepljenja ili ne sumnjaju?

- Naravno da sam se cijepio. Štoviše, kad se pružila prilika, odmah sam otišao na cijepljenje, ekstremno brzo sam došao na red, imao sam sasvim blage, gotovo zanemarive nuspojave, i to je to. Zašto sam se cijepio? Svakome tko ima minimalno znanje o zaraznim, napose virusnim bolestima, kristalno je jasno kako se treba cijepiti dostupnim odobrenim cjepivom. I da, onima koji bezrazložno i/ili iracionalno (da ne velim zavjerenički) odbijaju cijepljenje predložio bih da se lijepo skupe na jesen svi zajedno, neka se svi zaraze međusobno i time je ta stvar riješena, ovako ili onako. Već sam pomalo star i čangrizav i imam sve manje strpljenja i živaca za elementarnu ljudsku glupost, pa otud ovakav možda pomalo surov stav. (D.J.)