Iako mu nije bilo lako u potrazi za inspiracijom u ovim čudnim vremenima za glazbenike, kako kaže, u moru neiscrpne teme ljubavi Sandi Cenov pronašao je nadahnuće za savršene stihove koje je pretočio u lijepu baladu prožetu snažnim romantičarskim duhom. “Savršen stih” nova je pjesma za koju 52-godišnji glazbenik autorski potpisuje tekst i glazbu, a da bi cijela priča bila kompletna, snimljen je i spot u kojem se uz Sandija pojavljuje profesionalna plesačica Anja Bijelić. U povodu izlaska njegova najnovijeg singla postavili smo Sandiju nekoliko pitanja.

Sjećaš li se koja je prva pjesma koju si napisao i snimio? Za koju bi od svojih pjesama rekao da te najbolje opisuje? Na koju si od njih najponosniji?



- Prva pjesma koju sam napisao i objavio bila je “Nebo”, za koju sam tekst napisao igrom slučaja. Naime, tekstopisac se nije pojavio u studiju, a drugi termin nismo imali, pa je tako bila opcija da idemo doma bez snimljene pjesme, ili da ja za tih desetak minuta pauze nešto napišem, pa sam napisao “Nebo je noćas ogromno...”. Kažu ljudi da je u vinu istina, pa sukladno tome, kad malko popijem, uvijek uzimam gitaru i pjevam nešto romantično i nježno, i tako uživam u tome. Onda je valjda i pjesma, koja me najbolje opisuje ova nova, “Savršen stih”, jer u njoj baš tako, uzimam gitaru i tražim taj neki divni, romantični, i kako i pjesma kaže - savršeni stih. Ponosan sam na dosta svojih pjesama koje, nažalost, nisu postale veliki hitovi, a meni su baš duboke i iskrene, no koje su to točno - neka publika sama otkrije.

Kako se nosiš s pandemijom koronavirusa? Što ti se čini da ljudima najviše nedostaje iz “normalnog” svijeta, i što tebi najviše nedostaje?



- Pokušavam, kao i svi mi, ostati normalan i pozitivan, mada je to u zadnjih godinu i pol ponekad zaista bilo teško. Pogotovo za nas glazbenike kojima se život okrenuo naopačke. Živim za to da pjevam pred publikom, a to u ovo pandemijsko vrijeme nije bilo moguće. Kako sam nepopravljivi optimist, čini mi se da se toj agoniji ipak nazire kraj i da ćemo uskoro početi sa starim, dobrim, normalnim životom, bez ograničavajućih mjera. Sudeći prema ovih nekoliko izlazaka zadnjih dana, čini mi se da nam svima najviše nedostaje druženje, pjevanje, opuštanje, neka nova poznanstva koja se tako lako dogode uz pjesmu.

Što te inspiriralo da napišeš “Savršen stih”, kako je pjesma nastala i o čemu zapravo govori?



- Pjesma je nastala iz inata svim negativnim vijestima kojima smo bili izloženi ovih godinu i pol dana. Učinilo mi se da više ne znamo reći rečenicu bez “koronavirusa” u njoj, a da ne pričam o iskazivanju ljubavi i sjaju u očima, kada se radi o iskrenoj i ničime opterećenoj ljubavi. Kao da je to potisnuto u neki drugi plan i manje važno od pandemije, a nije. Da podsjetim ljude na to kako smo nekad voljeli i na to da to možemo i danas, bez obzira na nedaće koje nas okružuju - nastala je pjesma “Savršen stih”. Štoviše, ako se volimo i ako to pokazujemo, pričamo i pjevamo o tome, lakše ćemo prebroditi ove koronadane i noći.

Kako je bilo na snimanju spota? Kakav je osjećaj voziti Mustanga iz 1967.?



- Snimanje spota bilo je opušteno, uživao sam u svakom trenu, okružen profesionalcima za koje znam da znaju što rade. Ispalo je onako kako je i bilo na snimanju - opušteno i pozitivno. A Mustang!? Eh, znate onu ‘’muškarci su vječita djeca, samo što igračke postaju sve skuplje i skuplje’’... Teško da ću moći kupiti Mustanga iz 1967., ali veseli me i to kada “igračku” možeš posuditi da zadovoljiš želju.

Kakve su dosadašnje reakcije na pjesmu i spot, imaš li dojam da “Savršen stih” pronalazi put do srca publike?



- Čini mi se da su ljudi prepoznali tu neopterećenost i iskrenost pjesme, jer ona zaista nije napisana s namjerom da bude veliki hit. Možda je baš u tome kvaka, jer reakcije su itekako pozitivne sa svih stana, i od svih mojih fanova koji mi se javljaju da su se prepoznali u pjesmi.

Možeš li neki od vlastitih koncerata izdvojiti kao najdraži u dosadašnjoj karijeri? Sjećaš li se nekog svog gafa na stageu?



- Uh, teško je to nakon toliko godina i toliko divnih koncerata, ali ako baš moram, možda bi to bio “Unplugged”. Koncert iz 1997., u kazalištu Kerempuh, koji je zabilježen i na istoimenom CD-u tih dana, a na kojem sam sa sjajnim glazbenicima prvi put svoje tadašnje dance hitove izveo u akustičnoj formi. No, najupečatljiviji gaf dogodio mi se u Osijeku kada sam pred punom dvoranom, izlazeći na binu, zapeo za kabel i pao koliko sam dug i širok. Bogu hvala, osječka mi publika to nije zamjerila.

Koliko se, po tebi, promijenila domaća glazba od 90-ih do danas? Koga od kolega sa scene najviše cijeniš?



- Tih smo 90-ih u mnogočemu bili rame uz rame sa svjetskom glazbenom produkcijom. Čini mi se da smo danas malo posustali u praćenju svjetskih trendova, da bi to zamijenili praćenjem trendova sa istoka. Zašto je to tako - ne znam, jer imamo sjajnih glazbenika i mnoge od njih izuzetno cijenim. Iako ne bih nikoga izdvajao, da se ovi koje nisam spomenuo ne uvrijede, a morat ću ih sresti kad sve ovo prođe, pa napokon počnemo s koncertima i s druženjima koja mi toliko nedostaju.

Što nam možeš ispričati o tvojoj ljubavi prema rally vožnji? Kada si zadnji put vozio rally, gdje je to bilo i u kojem automobilu? Imaš li još neki hobi?



- Rally je posebna strast i poseban doživljaj. Svima koji se ganjaju od semafora do semafora toplo preporučam da se prijave na neku službenu utrku, jer je to tek ono pravo - prava adrenalinska bomba! Sve me trnci prođu kad se sjetim tog ludog osjećaja. Zadnji rally bio je Rally Show Santa Domenica, koji je makadamski rally i vrlo je zahtjevan za automobil. Naš Renault Clio RS, nažalost, nije izdržao te napore, pa ću morati što prije opet sudjelovati na nekom rallyju i, nadam se, uspješno doći do cilja. Veliki hobi mi je, naravno, i vožnja na motoru. Mislim da većina bajkera u Hrvatskoj to zna, jer se posvuda mogu vidjeti na ta dva voljena kotača.

Kako najviše voliš provoditi vrijeme s obitelji? Kakvu glazbu slušaju djeca i kakav si tata?



- S obitelji sam u zadnje vrijeme obišao sva brda i doline u okolici. Nekako baš uživamo svi skupa u prirodi za koju inače nemamo vremena zbog obveza. Čini mi se da djeca slušaju jako dobru glazbu, jer na radiju znaju sve pjesme i sve izvođače današnjice, koji su i moji favoriti. Kakav sam tata, hm?! To pitanje bi bilo bolje postaviti mojim klincima, ali mislim da sam ok tata, jer ih od malih nogu tretiram kao samostalne male ljude, koji imaju svoj stav, svoje ideje, svoje mišljenje. I uvijek se trudim biti tu da odgovorim na tisuću predivnih dječjih pitanja.

U javnosti ostavljaš dojam uvijek raspoložene osobe, no što te može naljutiti?



- Najviše me može izbaciti iz takta bahatost i samoživost pojedinaca koji misle da su samo oni važni na ovom svijetu, koji uopće ne poštuju ni potrebe, ni mišljenja drugih. Što se manifestira kroz neke sitne geste, kao što je prelazak ceste deset metara nakon pješačkog prijelaza, ostavljanje auta pred trgovinom s četiri žmigavca nasred ceste, dok mi ostali smrtnici po pola sata tražimo adekvatan parking, prestrojavanje bez žmigavca, bez poštivanja motorista ili biciklista…

Koji su ti glazbeni planovi za drugi dio 2021.?



- Plan je dovršiti, pa izdati novi album tamo negdje na jesen. Znam da je to možda zastarjelo i neisplativo, ali ne mogu si pomoći kad sam stara škola u glazbenom smislu. A inače sam u svemu ostalom još itekako mlad. (smijeh)