Eskalacija mitomanije u masovnoj popularnoj kulturi i popularnoj glazbi poprima zabrinjavajuće razmjere i opasnija je od korone! Primjerice, bez obzira na njihov opravdano golem utjecaj, bendovi poput Joy Division, Sisters Of Mercy, Christian Death ili The Cure (da spomenem samo njih) jednako su učinkovito i ne vlastitom krivnjom prouzročili izopačenu recepciju u velikog broja njihovih epigona, sljednika i fanova, čemu smo svjedoci i posljednjih godina, kad scenom darkwavea, coldwavea i goth revivala dominiraju eskapistički izdanci "krivog srastanja" s minulom darkerskom prošlosti.

U toj i takvoj gomili napadne estetike, simbolike, mraka, demona i "kostura iz ormara"... neki su autori veći od drugih, makoliko vizualno izgledali jezovito opako i groteskno (Anna-Varney Cantodea, recimo) ili samo smiješno, kao klonovi svojih mladenačkih heroja, poput Brandona Pybusa (uzor mu je Carl McCoy iz FOTN-a, i to se vidi!), koji predvodi grupu Sonsombre iz Virginije. Upravo su Pybus i Sonsombre dostojni prezenteri svega netom napisanoga i još puno toga nenapisanoga jer su zapravo na raskrižju koje dijeli iskonsku darkersku gotiku od komičnog teatra apsurda. To Pybus u svom stilu, svjesno računajući na horde fanova diljem gotičkog svijeta, potencira i u 11 novih skladbi, doduše ne toliko sugestivno (valjda se umorio!) kao na antologijskom LP-ju "One Thousand Graves" (2020.), ali groblja, vrane (sumorna naslovnica) i smrtnoozboljne teme i na "Preporodu" su u prvom planu, onako kako smo to od Sonsombrea već naviknuli. U svijetu prepunom grijeha i grješnika jedno grješno zadovoljstvo više - nikome ne škodi!

ZA FANOVE: Aleister Crowley, Anton LaVey, Edgar Allan Poe, Mary Shelley, Lou Reed, David Bowie, Joy Division, Fields of the Nephilim, Sisters Of Mercy, Christian Death, Mission, The Cure, Sopor Eathernus and Assamble of Shadows...