Konačno je Hrvatska bila u svom pravom izdanju, u onakvom kakvom bi trebala biti u svakoj utakmici. U utakmici sa Škotskom naša momčad bila je rastrčana, razigrana, s puno dobrih pojedinaca, raspoložena za igru protiv jedne tvrde i agresivne ekipe kao što su Škoti, protiv reprezentacije koju nikada do sada nismo dobili i koja je igrala na svom terenu. Odigrali smo na najbolji mogući način, a izbor igrača Zlatka Dalića s kojim je ušao u utakmicu bio je logičan. Najviše stavljanje Petkovića u momčad od prve minute. Napokon smo zaigrali s centralnim napadačem, koji nam je dao kontrolu lopte, dubinu, igrači kao Modrić i Kovačić puno više su donijeli u igri prema naprijed, više su dolazili u protivnički šesnaesterac, puno su se kretali u međuprostorima, što nije bio slučaj u prethodnim utakmicama, kada su u veznoj liniji igrali Brozović, Kovačić i Modrić. Vlašić je kao druga špica opasan, kao što sam već govorio, on je igrač koji voli doći iz drugog plana, ima dobar šut, dobro se osjeća u šesnaestercu suparnika. Postavka je bila doista dobra, a mene je dobrom igrom iznenadio Juranović na desnom beku. Nije bio impresioniran utakmicom, odnosno njezinom važnošću i čestitam mu na igri. Ne razumijem ljutnju na kritike koje su se upućivale reprezentaciji posljednjih desetak dana jer su kritike bile opravdane. Momčad je bila troma, spora, slabo je trčala, nije se vidio momčadski duh, koji je pokazan protiv Škota. Nije se vidjela ona prepoznatljiva hrvatska lepršavost, kakva je postojala u ovoj posljednjoj utakmici na Hampden Parku. Sad se postavlja pitanje zašto nismo bili na potrebnom nivou u prve dvije utakmice u skupini D, onom na kojem bi trebali igrati igrači koji dolaze iz redova Intera, Milana, Reala... Ova reprezentacija definitivno može mnogo više i sada u ovom trenutku, kada je na ovaj način ušla u osminu finala, vrlo je opasna, opasna za sve reprezentacije koje nam mogu biti suparnici za četvrtfinale. Teško mi je odrediti se tko bi nam najviše odgovarao od četiri potencijalne ekipe, međutim, mislim da su prolazne sve četiri. Nije ni bitno tko će nam biti suparnik, samo da Hrvatska bude u istoj formi kao protiv Škota, onako rastrčana, raspoložena za igru, da bude ekipa koja se hoće “potući” i koja se želi naljutiti na terenu na protivnika ili na svog igrača. Ekipa koja pokazuje emocije i energiju, a to je definitivno ono što je nedostajalo Hrvatskoj u prve dvije utakmice Eura. Protiv Škota smo to sve pokazali i još jednom dokazali da smo vrlo kvalitetna reprezentacija s odličnim pojedincima.