Nakon što je lani iz Knina s obljetnice Oluje predsjednik hrvatske Vlade i HDZ-a Andrej Plenković poručio da smo u Domovinskom ratu imali legitimno pravo na obranu, no ne i na činjenje nedjela pojedinaca iz naših redova, izrazivši stoga i žaljenje zbog žrtava ratnih zločina, u utorak je, na Dan antifašističke borbe, iz Brezovice naglasio vrijednosti antifašizma i neizbrisivu ulogu hrvatskog naroda u borbi protiv najvećih zala koje svijet poznaje - fašizma i nacizma.

Plenković je podsjetio i na događaje koji su slijedili nakon Drugog svjetskog rata na prostorima bivše države, na Bleiburg i smaknuća pripadnika poražene vojske, ali i civila, te na uspostavu totalitarnog režima koji je provodio poslijeratne čistke političkih neistomišljenika, među kojima je za hrvatski narod zasigurno najistaknutiji bio kardinal Alojzije Stepinac. Na taj način Plenković hrvatskoj javnosti šalje poruku da antifašizam treba odvojiti od onoga što se u to ime radilo duž križnih puteva i dugo nakon toga. Posebno je to apostrofirao riječima kako je došlo vrijeme da kao društvo trezvenije sagledamo tadašnja zbivanja, da bolje vrednujemo hrvatski antifašistički otpor nacizmu.

Na tragu onoga što je prošle godine rekao u Kninu, u jednom drukčijem kontekstu, na 25. obljetnicu Oluje, kaže nam izvor iz hrvatske Vlade, odmak od 25 godina bio je dovoljan da se neke stvari kažu. "Tako isto i nakon 80 godina od Drugog svjetskog rata na sličan način treba gledati i razlučiti ono što je pozitivno nasljeđe antifašizma, koje nije isključivo nasljeđe hrvatskih komunista, nego je bio širok višestranački pokret, čiji su sudionici bili brojni hrvatski demokrati, HSS-ovci, antifašisti, pa i domobrani koji su se krajem rata masovno pridružili tom pokretu", dodaje naš sugovornik, ističući ono što je sve učinjeno nakon toga, u ime antifašizma, a što s njim nema baš puno veze i čime se baš antifašisti ne ponose. Komentirajući premijerove izjave, naš sugovornik kaže da je to važno naglasiti kako bi se i sami antifašisti mogli ograđivati od toga i kako bi cijelo društvo moglo razlučiti te dvije stvari, koje nisu sinonim antifašizma. Najbolja obrana antifašizma osuda je zločina počinjenih u njegovo ime, poručuje naš izvor. Iako danas neki pokušavaju umanjiti ulogu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u vrednovanju hrvatskog antifašizma tezama da one nisu bile iskrene, nego rezultat međunarodnih pritisaka, Plenković je isticanjem njegova sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu na strani antifašista još jednom potvrdio da slijedi tradicije koje su uspostavljene u njegovo vrijeme. Rezultat toga je i prihvaćanje organizacije skupa u Brezovici, jer se ne čini normalnim da netko drugi na državni praznik poziva državni vrh. "Hrvatskoj je osigurano istaknuto mjesto među zemljama pobjednicama Drugog svjetskog rata. O tome svjedoči i sudjelovanje predsjednika Tuđmana, koji je i sâm bio pripadnik partizanskog pokreta, na svečanostima u Parizu i Londonu 1995. u povodu 50. obljetnice kraja Drugog svjetskog rata", rekao je premijer u utorak.



I naš sugovornik smatra tu tezu iskrivljenom, jer "nije se Tuđman priključio partizanskom pokretu 40-ih godina zato što u to nije vjerovao, niti ga je itko tjerao u to, nego iz uvjerenja, smatrajući da je to tada ispravan odabir". "Hrvatsko društvo bilo je podijeljeno tijekom Drugog svjetskog rata i podjele sigurno nisu bile manje nakon Križnog puta, nego produbljene. Zbog toga je važno razlučiti antifašizam od svih zastranjivanja, jer se inače te podjele ne mogu smanjivati, nego se održavati u životu ili produbljivati, a to nije korisno nikome", tvrdi.

Plenković je iz Brezovice pozvao na nikada potrebnije jedinstvo hrvatskog naroda. "Istodobno moramo zatvoriti još žive podjele u našem društvu i graditi nikad potrebnije jedinstvo radi suočavanja s izazovima koji su pred nama", poručio je. Iz tih riječi da se iščitati da će izazovi s kojima ćemo se suočavati u idućim desetljećima, cijeli svijet, pa tako i Hrvatska, biti kudikamo veći od pandemije COVID-a. Klimatske promjene bit će puno veći izazov, bit će tektonski poremećaji za gospodarstvo, društveni standard, kvalitetu života, budućnost naše djece... Da bismo se mogli nositi s tim, moramo biti jedinstveni. Upravo to jedinstvo omogućilo je ostvarenje države, a nejedinstvo nas je držalo među posljednjima koji su uspjeli ostvariti vlastitu državu. Ovo što dolazi bit će puno teže od svega što smo do sada vidjeli i zbog toga je jako važno osigurati jedinstvo oko nekih stvari koje mogu samo oslabiti naciju. Svijet će za 15 - 20 godina biti sasvim drukčiji od svijeta koji smo do sada poznavali i život će biti puno teži, s puno više destabilizacije, geopolitičkih previranja, ratova kao posljedica klimatskih promjena, čega mnogi još nisu svjesni.