Atmosfera na glasgowskim ulicama uoči susreta nije bila ništa posebno. Istina, škotski navijači počeli su se zagrijavati već u rano poslijepodne, ali to je njihova tradicija i običajni šušur prije svakog ogleda.

Na glavnom gradskom trgu, St. George, igrali su i nogomet, bilo je tamo talenata koji bi možda imali mjesta i u samoj reprezentaciji. Ostali su se zabavljali po pubovima. Izvukli su iz ormara svoj tradicionalni "outfit" za utakmice. Kiltove, dresove, šalove, a mnogi od njih neće ni stići do Hampden Parka jer nisu došli do ulaznica. No ne mare oni za to, jer zakupili su pubove, gledat će TV prijenos i dobro se zabaviti. Naših navijača bilo je malo. Ono što bi se reklo, trč-trč pa "kockasti" dres. Uglavnom se radilo o ljudima koji žive i rade u Ujedinjenom Kraljevstvu, a među njima se našlo i onih najžilavijih, koji su davno stigli iz Hrvatske.

I naši su navijači zakupili jedan pub u blizini stadiona, ali tamo ih dva-tri sata prije utakmice nije bilo previše. Samo desetak. Uglavnom, oko navijača ništa se revolucionarno nije dogodilo u Glasgowu premda je utakmica bila od velike važnosti za našu reprezentaciju. Međutim, epidemiološke mjere još jednom su odigrale svoju ulogu. Inače, za utakmicu je na raspolaganju bilo 12.000 ulaznica, od kojih je hrvatskim navijačima pripalo 1800, međutim, nije ih na Hampdenu bilo ni približno toliko. Možda 200. Čak i da su okolnosti normalne, teško bi hrvatski navijači dominirali, s obzirom na to da Škotska igra na vlastitom terenu. Međutim, sigurno bi po gradu bilo daleko zanimljivije, jer hrvatski i škotski navijači prijateljski su nastrojeni jedni prema drugima. Ovako su Škoti sa simpatijama prihvaćali svakog Hrvata koji se dokopao Glasgowa, nevažno je li on na privremenom ili stalnom radu na Otoku ili je uspio nadvladati sve te epidemiološke zavrzlame koje su nametnule engleska i škotska vlada.

Uglavnom, cijela slika i atmosfera koje su vladale u Glasgowu uoči utakmice bile su daleko od onih na koje smo naviknuli kada Hrvatska igra na završnim turnirima velikih natjecanja. D.Keler