KNJIGA "PREŠUĆENE ŽRTVE II. SVJETSKOG RATA I PORAĆA OBŽ-A"
Objavljeno 23. lipnja, 2021.
ĐAKOVO - Osamdeset, pa i više godina, prošlo je od njihove smrti, čak pola stoljeća, i više, u bivšem režimu o njima se nije smjelo govoriti nego tek šapatom, kriomice, u krugu obitelji, mnogima im se (u tom vremenu) nije ni za grob znalo, a sada im je u spomen na njihovu žrtvu, život, kosti i ne/skriven humak objelodanjeno ime. Jer, u Đakovu je u ponedjeljak navečer, nije slučajno, u predvečerje jučerašnjeg 22. lipnja, Dana antifašističke borbe, predstavljena knjiga "Prešućene žrtve Drugog svjetskog rata i poraća Osječko-baranjske županije" Hrvatskog društva političkih zatvorenika - podružnice osječko-baranjske. Kraj je to što je od 1941. do 1945., i kasnije, u poraću, bio bremenit vihorom rata i onim što je najveći svjetski sukob ostavio za sobom na tom području, brojnošću naroda - od hrvatskog, njemačkog, mađarskog, židovskog, srpskog i drugog
, blizine Srijemskog fronta, savezničkih bombardiranja, logora u vrijeme i nakon rata i dr. Knjiga je prvi i jedini žrtvoslov Osječko-baranjske županije, a njegovi priređivači pripremali su ga više do pet godina, skupljajući i bilježeći na tisuće i tisuće imena. Rezultat je taj da je ovom knjigom obuhvaćeno gotovo 13 tisuća imena što civilnih što vojnih žrtava komunističkih vlasti za Drugog svjetskog rata i poraća, no, ističe Pero Šola iz njezina priređivačkog tima i đakovački istraživač komunističkih zločina, i brojnih žrtava savezničkih bombardiranja. Tu su i brojne žrtve iz logora, naročito pripadnici njemačke zajednice. Ukupno, imena su to žrtava s područja sedam gradova, 35 općina i njima pripadajućih mjesta s područja OBŽ-a. Na predstavljanju žrtvoslova u dvorani đakovačke Župe Svih svetih, a čiji su organizatori žrtvoslovne udruge - Hrvatsko društvo političkih zatvorenika - podružnica osječko-baranjska, Hrvatski obredni zdrug Jazovka - krilo Đakovo i Hrvatski domobran Osijek - govorili su Pero Šola, Vlado Filić, koji je napisao predgovor i lektorirao knjigu te umirovljeni svećenik Anto Pavlović.
- Riječ je o žrtvama o kojima se nije smjelo govoriti, prešućivane su. Knjiga donosi nove podatke o ljudskim gubicima koji, osim u kontekstu zločina, govore i o demografskim posljedicama - čulo se na predstavljanju, kao i to da se usporedbom podataka s bivšim žrtvoslovima iz vremena Jugoslavije konstatira kako je više žrtava komunizma nego fašizma, a tada nisu popisivane.
- Samo je na đakovačkom području oko 1700 žrtava fašizma te oko tri tisuće žrtava komunizma, znači gotovo dvostruko - kaže Šola. U svezi s tim dodaje i primjer grada Osijeka koji je, kaže, za rata imao oko 43.000 stanovnika, a 2400 tih žrtava.
- Najmanje žrtava imala je Baranja, jer ondje nije bilo partizana, taj dio bio je pod mađarskom okupacijom - dodaje Šola. U žrtvoslovu se ističu i žrtve savezničkih bombardiranja u kojima su najviše stradali gradovi Slavonski Brod, tada Brod na Savi, zbog proizvodnje "tadašnjeg Đure", potom Vinkovci i Osijek, a s njima i njihovo civilno stanovništvo.
Suzana Župan
Brojna (i nestražena) grobišta i logori
Na području Osječko-baranjske županije brojna su grobišta žrtava komunističkih zločina, poput Crnog potoka, na našičkom području, Ruševa, istina u požeškom kraju, ali na kojem su brojne žrtve iz Đakovštine, u Đakovu je, u samom središtu grada, još neistražena masovna grobnica Parokova livada, potom Breza kod Poganovaca, i dr. Brojni su i logori partizanskih vlasti, poput zloglasnih Živčana, pokraj Paučja u Đakovštini, potom logor Zeleno polje Osijek, logori za njemačko stanovništvo, folksdojčere, kao što su oni u Krndiji, Valpovu i drugi.
U knjizi se ističe kako je više žrtava komunizma nego fašizma; u Đakovu je prvih 3000, a potonjih 1700