Posljednjih dana Škoti su u potpunom ludilu. Tako je to uvijek kada odu na Wembley i ne izgube od Engleske. Javnost i navijače zahvatila je totalna euforija, pa koliko smo im god mi Hrvati zapravo simpatični, sada nemaju nimalo empatije prema nama, jer slijedi odlučni dvoboj u skupini u kojem ćemo stajati na suprotnim stranama. Malo sam prošetao po glasgowskim ulicama nakon naše utakmice s Češkom jer sam želio vidjeti kako se prati susret Škotska - Engleska. Pubovi su, naravno, bili krcati, zaštitari nisu nikoga više puštali unutra jer je dosegnut dopušten broj osoba, ovisno o veličini puba. A unutra, koliko sam mogao baciti oko, vladala je čista ludnica. Koronavirus se neutralizirao hektolitrima piva, a ne epidemiološkim mjerama, i burno se pozdravljao svaki dobar potez škotskih igrača, čak do te mjere da sam u nekoliko navrata pomislio kako su Škoti poveli. Uglavnom, bilo je ludo, to više što je bio petak, koji je tradicionalno dan za uživanje u prekomjernim količinama alkohola. Slična slika nudila se i dan poslije. Vratilo se vidljivo mamurno društvo iz Londona, ali nisam stekao dojam da mu se žuri kući. Prije bi se reklo kako su odlučili ostati u navijačkim odijelima ili dresovima reprezentacije sve do susreta s Hrvatskom. I, naravno, nastaviti piti, jer bez toga ovdje ništa nema smisla. U subotu se već moglo sjesti u Toby Jug. Režanje i nabrijavanje za susret s Hrvatskom trajalo je i dalje, a kada bi shvatili da sam iz Hrvatske, slijedila bi klasična priča "dragi ste nam vi Hrvati, ali u utorak ćemo vas morati pobijediti. Bez uvrede, prijatelju". Nema problema. Zašto bih se uvrijedio? Zabavno je bilo sve to skupa, ali vrhunac me je dočekao opet na istom mjestu, u - toaletu. Ovaj put nisam slušao "glazbu" iz crijeva pripitih gostiju, nego me zatekla sasvim nova situacija, kakvu nisam još nigdje doživio. Odjednom se u toaletu (dosad ga nije bilo, nap. a.) pojavio neki tip koji je tamo sjedio i dodavao papirnate ručnike nakon što opereš ruke. Po našim iskustvima zaključili bismo kako je on "klozet-frajla" i da je tamo kako bi zaradio koju funtu. Jasno, "bakša" mu se može ostaviti, ali nije obvezna jer tip, pazite sad, pokušava zaraditi na drugi način. Majstor je uredno oko umivaonika poslagao pjene za brijanje, losione nakon brijanja, pa nekakve muške parfeme, pa tko voli, nek izvoli! Prodaja sličnih proizvoda u nekim drugim zemljama nije ništa neobično na sajmovima, pa i na ulici, u vlakovima i drugim javnim mjestima, ali u toaletu?! Com‘n, to još zbilja nigdje nisam doživio, a vjerojatno i neću. Osim u Glasgowu, u kojem se stvarno može vidjeti svakakvih marifetluka. Nije taj tip ni napastan ni dosadan, ali čovjeku već pomalo bude i neugodno ne ostaviti mu baš ništa kad svrati u toalet drugi ili treći put u istoj večeri. Valjda igra na empatiju.

To je samo još jedan dokaz kako čovjek uči dok je živ te da su putovanja najveće bogatstvo koje možeš dobiti.