DR. SC. DANIELA ANGELINA JELINČIĆ
U prošlom intervjuu za Magazin otprije godinu dana, dr. sc. Daniela Angelina Jelinčić, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju u Institutu za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), bila je prilično skeptična kad je riječ o kulturnom turizmu, odnosno sektorima turizma i sektorima kulture u kontekstu koronakrize. U međuvremenu pandemija je i dalje ovdje, u tijeku je cijepljenje stanovništva, uvode se COVID putovnice, a država ublažava mjere, očekujući da turistička sezona bude bolja nego prošle godine.
Slijede li ipak bolji dani za kulturni turizam i općenito turizam u Hrvatskoj?
- Moram priznati da sam ugodno iznenađena bookingom u Hrvatskoj. Logično je da smo, iznenađeni pandemijom, u početku bili prilično oprezni u davanju ocjena i prognoza, pa nas sadašnje najave uistinu vesele. Psihološki gledano, ima logike u tome da se, unatoč pandemiji turizam u nekom trenutku mora otvoriti, jer je teško toliko dugo biti na jednom mjestu. Prednost Hrvatske u svakom je slučaju činjenica da smo autodestinacija, relativno lako dostupna, uz sve mjere koje su tu poduzete (besplatni testovi, uvođenje COVID putovnica, digitalno nomadstvo itd.). Na horizontu je tako i oporavak za kulturni turizam, iako još uvijek oprez postoji za atrakcije i događanja masovnog tipa kao što su, primjerice, festivali.
PROMJENA U POTROŠNJI
S tim u vezi, koliko se, i da li se kulturni turizam uopće može oporaviti u postkorona vremenu, kad pandemija mine i vratimo se (ako?) u stanju "starog normalnog"?
- Zaustavi li se pandemija, nema razloga da se kulturni turizam ne oporavi, baš kao i svaki drugi segment života. Može se čak dogoditi da se brojke i povećaju! Naime, s jedne strane imamo posjetitelje koji su željni kulturnih atrakcija i putovali bi, doslovce, bilo gdje, a s druge imamo umjetnike koji vape za poslom. Tako, primjerice, već sada vidimo najave koncerata svjetskih bendova, kao što je npr. KISS, koji u Hrvatskoj dosad još nikad nisu nastupali. Takve atrakcije nisu zanimljive samo lokalnom stanovništvu, nego potencijalno generiraju izravne prihode od turista iz okolnih europskih zemalja, a to uključuje i značajne neizravne prihode. Također, upakiramo li pametno takve velike atrakcije s ostalom lokalnom kulturnom ponudom, to može biti značajna prilika za kulturni turizam.
Vezano uz prethodno pitanje, koja su područja kulturnog turizma i dalje izložena problemima i kojima najviše? Može li i kako država pomoći, pomaže li uopće? Mogu li pomoći programi kreativnog turizma u koronakrizi, koji i kakvi, nešto ste o tome govorili u prethodnom intervjuu prije godinu dana, pa da ponovimo gradivo?
- Dok god pandemija traje, riziku su i dalje najizloženije atrakcije koje se temelje na masovnim okupljanjima, iako je situacija znatno bolja nego prije godinu dana. Ljeto je svakako bolje vrijeme i za masovne atrakcije zbog vremenskih uvjeta. U ovih godinu dana, mislim da smo svi ipak shvatili kako "plesati" s koronom i razvili kakve-takve modele poslovanja. No, voljela bih da smo svi iz ove situacije naučili i neku lekciju te krizu iskoristili i za promjenu uobičajenog poslovanja. Naime, koronakriza je iskristalizirala tri tipa promjene u turističkom poslovanju: promjenu proizvoda/usluga, promjenu tržišta i promjenu načina potrošnje. Tako se tržište, primjerice, za većinu destinacija počelo fokusirati na domaće turiste te se razvija tzv. "staycation" (godišnji u vlastitom gradu). Proizvodi/usluge mijenjaju fokus na "well-being" (blagostanje), pa glavna zvijezda postaje tzv. soft turizam (npr. zeleni turizam, kreativni turizam, turizam doživljaja, pa čak i turizam na daljinu tj. remote tourism, bez fizičkog putovanja). A promjena u potrošnji vidljiva je na sve većem pomicanju putovanja izvan sezone radi izbjegavanja masa. Kulturni turizam svakako se može dobro snaći u tim trendovima. Država je svakako pomogla s već spomenutim mjerama, no smatram važnim i vlastitu odgovornost, kreativnost i inovativnost u poslovanju. Olakotna je okolnost i fokus EU fondova na inovacije (u turizmu).
U koronakrizi, naravno i prije, pozornost izazivaju i tzv. digitalni nomadi, između ostaloga, kako navode mnogi, najbolji ambasadori našeg turizma. Vaš komentar?
- Meni se ta mjera čini jako zvučno, odnosno komunikacijski zgodnom, kao lijepa promocija Hrvatske. U praksi, međutim, broj digitalnih nomada koji su tu priliku iskoristili, nije pretjerano visok. Tom se mjerom dopušta boravak u Hrvatskoj do najviše godinu dana. Za značajnije iskorake, mislim da se ta mjera ne bi trebala provoditi isključivo kao turistička mjera, nego je treba gledati kroz integrirano upravljanje, pa bi o tome trebalo povesti računa i s aspekta gospodarstva kako bi se privukao strani kapital, primjerice kroz olakšice pri osnivanju tvrtki, i sl. Ovako, to ostaje na razini lijepe priče za promotivne medijske priloge o ljepoti života u Hrvatskoj, a za stvaran financijski učinak trebala bi ozbiljnija razrada takve mjere. Naravno, to onda uključuje i druge aspekte, kao npr. zdravstveno osiguranje (ne samo putno), a što onda povlači pitanje i mnogih drugih reformi koje Hrvatska treba provesti. No, tek tada bismo potencijalno mogli govoriti o stvarnom učinku.
KOPIRANJE SUSJEDA
Kad se sve uzme u obzir i pogleda šira slika, ne samo kulture i turizma i njihove povezanosti, nego i društva u cjelini, imamo li nakon svega ipak razloga za optimizam i vjeru u bolje sutra? Zvuči otrcano, ali u nadi je spas, rekli bi optimisti...
- Ako je vjerovati bookingu, brojke bi svakako trebale biti bolje. Pandemija pomalo jenjava, pa i optimizam raste. Nevolja je u tome što takve male injekcije uvijek nekako "zakrpaju" rupe, umjesto da ovo shvatimo kao priliku za kompletnu reorganizaciju, manje oslanjanje na turizam i diversifikaciju prihoda. Turizam ne smije biti gotovo isključivi izvor nacionalnih prihoda, odnosno prihoda za mnoge lokalne zajednice. Često ga se shvaća relativno laganim izvorom prihoda, no ono što se pokazalo lošim jest kopiranje jednog te istog modela od destinacije do destinacije. Ako je nešto uspjelo susjedu, napravit ćemo isto. Tako, primjerice, vidimo da su po cijeloj Hrvatskoj nikli interpretacijski centri. I ma koliko su lijepi, toliko je i vidljivo kako su nicali, jer su bila dostupna EU sredstva, a ne stoga što je lokalna zajednica imala odlično razrađen plan ili potrebu za takvom vrstom atrakcije.
Upravo je pandemija pokazala koliko je turizam krhka industrija. Vjeru u bolje sutra uvijek imamo, kako bismo inače mogli živjeti? No, bolje bi bilo da se manje oslanjamo na vjeru, a više na kreativnost, inovativnost i odlučnost na iskorake koji nisu uvijek ugodni, ali u konačnici vode k napretku. Ukratko, vjerujmo u značaj holističkog strateškog planiranja i integriranog upravljanja.
(D.J.)