Sveta zadušnica u čast 259 Osječana poginulih u savezničkom bombardiranju Osijeka 16. lipnja 1944. održana je u ponedjeljak ujutro u kapelici Gospe Snježne u Donjem gradu. Euharistijski je obred predvodio donjogradski župnik, prečasni Ivan Jurić, župnik Župe Preslavna Imena Marijina, nakon čega su zapaljene svijeće ispod spomen-ploče postavljene na vanjskom zapadnom zidu crkve prije pet godina.

U strahovitom bombardiranju koje je zadesilo naš grad tijekom Drugog svjetskog rata poginuli su mahom nedužni civili koji su se našli na meti tzv. tepih bombardiranja. Ovaj je ratni pothvat zapadnih saveznika imao za cilj uništenje više gospodarskih objekata na području Donjeg grada, uključujući i rafineriju nafte IPOIL. Bio je to zasigurno dan kada je u jednom danu poginulo najviše Osječana, ako izuzmemo 14. travnja 1945., kada su u grad ušli sovjetska Crvena armija i jugoslavenski partizani.

O ovom zločinu nad nedužnim civilnim stanovništvom grada Osijeka koji se dogodio prije 77 godina moralo se šutjeti u vrijeme komunizma jer su zapadni saveznici i članovi njihovih bombarderskih posada bili doživljavani isključivo kao osloboditelji. Zanimljivo da je statistika komunističke Jugoslavije ovu ratnu štetu vodila na račun nacističke Njemačke, a ne savezničkih zemalja. Za razliku od Osijeka, koji je doživio samo jedno bombardiranje, znatno su lošije prošli stanovnici primjerice Zadra i Slavonskog Broda, jer su ti gradovi bili gotovo posve sravnjeni sa zemljom tijekom bombardiranja. Neki podatci govore da je u Zadru u savezničkim bombardiranjima izginulo 5500 osoba, što je golem broj, ako se uzme u obzir da je u tom gradu tada živjelo 20.000 osoba. Povjesničarka Marica Karakaš Obradov s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu u jednom svom znanstvenom radu navodi podatak komunističke Jugoslavije u kome se tvrdi da je u Osijeku u bombardiranju poginulo 646 osoba. Naime, osim onih koji su odmah poginuli, mnogi su poslije umrli od ozljeda i ranjavanja.

Nakon mise zadušnice svoje je svjedočanstvo s nazočnima podijelio očevidac tog događaja, Nikola Mak, nekadašnji saborski zastupnik iz redova njemačke manjine.

- Stjecajem okolnosti, ja sam na jedan bizaran način kao sedmogodišnji dečkić bio svjedokom ne samo tog bombardiranja nego sam i vidio te avione stojeći ispred naše roditeljske kuće na uglu Krstove i Petkove ulice kada sam pogledao u nebo. Bio sam učenik prvog razreda njemačke škole. Ta je škola, koja je bila i njemački Heim (dom), dobila pun pogodak zapaljivom fosfornom bombom, a od siline zračnog udara urušila se i susjedna crkva Snježne Gospe. Na mjestu gdje je danas Obrtnička škola bila je Učiteljska škola. I ona je pogođena bombom, a među žrtvama je bilo i 28 maturanata. Ja sam posljednji izišao iz svoje škole, ne obazirući se na odsviranu uzbunu. Pripadnici Proutuavionske zaštite (PAZ) putem su mi ljutito govorili: ‘Što tu radiš, mali? Bježi kući!’ Ispred kućnih vrata pogledao sam u nebo i uočio jato od 12 do 15 bombardera. Oni su došli s juga, prešli na baranjsku stranu i onda se prestrojili i krenuli u napad na Osijek. Gledao sam to u čudu, prizor je bio kao iz filmskog žurnala. Prva je bomba pala na Krausov mlin. Tek tada sam poletio u naručaj mom uznemirenom ocu, koji mi je opalio dvije ćuške - prisjeća se Mak.

Dodao je da se i danas, kada se ide Gupčevom i Vukovarskom ulicom, mogu vidjeti tragovi od bombardiranja, točnije od nedovoljno dobro izvedene obnove na nekima od kuća iz tog vremena.

Draško Celing