Utakmicom Turske i Italije u Rimu, u petak navečer počelo je 16. Europsko nogometno prvenstvo. Specifično zbog mnogo razloga, između ostaloga i činjenice da je prvo koje se igra u neparnoj godini, ali i zbog specifičnih uvjeta u kojima će se održati, a zbog kojih će prihodi u sljedećih mjesec dana biti manji u odnosu prema dosadašnjim velikim nogometnim natjecanjima.

Pandemija koronavirusa zadala je težak udarac cjelokupnoj svjetskoj ekonomiji u posljednjih gotovo godinu i pol, pa tako i onoj sportskoj. Nogomet je ne samo najpopularniji i najpraćeniji sport na svijetu, nego i onaj koji generira najveći financijski prihod. A "pandemijski" Euro donijet će značajno manju zaradu svima koju su u njega na bilo koji način uključeni, izravno ili posredno. Koliko manju, teško je procijeniti na njegovu početku, no sigurno je kako će i prihodi, a i dobit, ako je uopće bude, biti dramatično manji negoli na posljednjoj kontinentalnoj smotri.

Sama UEFA prije pet godina na Euru u Francuskoj ostvarila je 1,92 milijarde eura prihoda, što je bilo povećanje od 500 milijuna eura, ili čak 38 posto u odnosu na Euro 2012., koji su organizirale Poljska i Ukrajina. Najveći dio prihoda, više od polovine, stiglo je od prodaje TV prava (1,024 milijarde eura), značajan iznos donijela su i komercijalna prava (483 milijuna), a "kapnulo" je i od prodaje oko 2,5 milijuna ulaznica (269 milijuna eura). Sve to UEFA-i je od Eura donijelo 847 milijuna eura čiste dobiti, što je bilo iznimno važno za svih 55 europskih reprezentacija, jer je UEFA od toga čak 600 milijuna eura podijelila nacionalnim savezima u razdoblju od 2016. do 2020.

 

Za "putujući" Euro 2020. UEFA je navodno planirala čak 6,1 milijardu eura prihoda, u optjecaju je bilo više od tri milijuna ulaznica za 51 utakmicu, no više od 60 posto, gotovo dva milijuna, ostat će ih neprodano. Naravno, ne zbog pomanjkanja zanimanja, nego zbog restrikcija koje zemlje organizatori imaju zbog epidemioloških mjera. Utakmice će se igrati pred smanjenim stadionskim kapacitetima, uglavnom od 20 posto (München) do 33 posto (Amsterdam), a odskaču Baku (50 posto) i Budimpešta, koja će jedina ugostiti navijače s punim kapacitetom (oko 67.000). S obzirom na cijene ulaznica, za prvi krug od 30 do 125 eura (Baku, Bukurešt, Budimpešta), odnosno 50 do 185 eura za ostale gradove i osminu finala, pa do finala (London) u rasponu od 95 do 945 eura, procjenjuje se da će samo od ulaznica prihod biti umanjen za oko 250 milijuna eura. Moguća su povećanja kapaciteta tijekom Eura, ovisno o epidemiološkoj slici i odlukama lokalnih vlasti, no to neće značajnije promijeniti situaciju.

Ni zemlje domaćini, njih 11 s 11 gradova, financijski neće biti ni blizu onome kako je svoj Euro 2016. godine "naplatila" Francuska. Domaćin 15. Eura od svog je domaćinstva dobio financijsku injekciju od 1,22 milijarde eura u svim sferama, od turizma, povećane potrošnje, pa do izdašnijeg priljeva poreza.

Prema izračunima, tijekom mjesec dana u deset francuskih gradova stiglo je više od 600.000 inozemnih turista, koji su u prosjeku dnevno potrošili 154 eura, a ostajali prosječno osam dana. Restorani, kafići, trgovine, prijevoznici, hoteli, pansioni…, osjetili su značajan utjecaj Eura i Francuzi sigurno nisu požalili zbog organizacije. Jedan od gradova domaćina, St. Etienne, u kojem su se igrale četiri utakmice (među kojima i Hrvatska - Češka, nap. a.), ostvario je čistih 45,1 milijun eura, odnosno 17 puta više od troškova organizacije. I država je odlično prošla, uložila je manje od 200 milijuna eura javnog novca, a dobila mnogo više.

Sličnome su se nadali i domaćini ovoga Eura, kojih je od prvobitnih 13 ostalo 11. No više je nego sigurno kako će ovogodišnje brojke biti daleko od priželjkivanih, koje bi se ostvarile u vremenima "starog normalnog".

Putovanja navijača vrlo su ograničena, neke destinacije, poput Velike Britanije, praktički su nedostupne većini (zbog obvezne desetodnevne karantene te dva testiranja), pa ovoga ljeta nećemo gledati krcate ulice i trgove pune kao u nekim prijašnjim, kada je nogomet zaokupio Europu i svijet na mjesec dana.

Goran Roguljić