Lokalni izbori su prošli, a predsjednik Zoran Milanović, za kojeg se tvrdilo da, uglavnom nespretno, pomaže strankama ljevice, i dalje ne staje. A možda i bolje da im nije pomagao jer više se nije znalo ni koga ni za što napada. No predsjednik ne odustaje, pa je još više nepoznanica, odnosno pitanja - što će mu sve to. Osim osobnog i nepristojnog sukoba s premijerom i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem ili, po novome, navodnog rušenja saborske većine koju HDZ ima?

Uglavnom besmislene i nešto manje besmislene svađe, optužbe i međusobne uvrede najviše se nastavljaju oko važnih državnih datuma i događaja, pa je i pitanje tko će učiniti prvi korak prema konsenzusu. Jer dojam je da su ti sukobi, doslovno, beskonačni, iako je sve teže ustanoviti zašto i s kojim razumnim ciljem. Posljednji takav sukob dogodio se prije nekoliko dana, kada je Milanović, ljutit jer je Vlada odbacila njegovu ideju da se ovogodišnji Dan pobjede i domovinske zahvalnosti proslavi u Glini, a ne u Kninu, grubo izvrijeđao Plenkovića, a slična salva uvreda ubrzo je stigla na njegov račun iz HDZ-a.

Ipak, Plenković posljednih dana uglavnom znakovito šuti, čini se da je promijenio taktiku te neće svaki put, osim ako baš ne mora, odgovarati na Milanovićeve provokacije i na tome bi trebao ustrajati. Ako se pita komunikologe - to je mudra odluka. "Ignoriranjem umanjuje važnost i vrijednost kritke i na kraju mislim da je premijer shvatio da bi odgovorom ponovno došlo do ujednačavanja njih dvojice i da bi se ta retorika mogla protumačiti na sličan način. Pitanje koliko će izdržati ovisi o tome koliko će ga kritika pogoditi", kazala je komunikacijska stručnjakinja Gabrijela Kišiček. I predsjednik Sabora Gordan Jandroković navodi: "Trebamo podvući crtu i prestati miješati argumentiranu raspravu i vrijeđanje koje se kontinuirano pojavljuje u javnom prostoru. To nije korisno za naše građane", rekao je, zaključivši: "Koliko god sam mogao, izbjegavao sam vrijeđati druge, i sam sam nekad podlegao pritisku i uzvratio, ali sada javno pozivam – ajmo stati." Politički analitičar Žarko Puhovski za predsjednika, pak, kaže da "pliva u vlastitim (ozbiljno zakasnjelim) pubertetskim fantazijama kao usamljeni ratnik, odnosno kao netko tko bi sve bio osim onoga za što je zapravo plaćen". Ali u vladajućoj stranci ipak bi trebali nastaviti s taktikom zaobilaženja tih provokacija. Retorika istovjetna Milanovićevoj uopće nije put kad je u pitanju premijer, koji je svoju popularnost stekao upravo svojom diplomatičnošću, taktom i mirnoćom. A i kako primjećuju politički komentatori: "Jednog Milanovića već imamo, dvojica bi svakako bila previše."

Damir Gregorović