Europska komisija nedavno je pozvala na proširenje Schengenskog prostora na Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku, koje ispunjavaju sve tehničke kriterije za članstvo u tom području u kojemu nema graničnih kontrola između država članica. Premda je sve išlo sporo, sad se kraj procesa nazire, a je li to posljednji korak prema priključenju Republike Hrvatske schengenskoj zoni znat ćemo već do jeseni, najkasnije do kraja godine. O Schengenu u svjetlu najnovijih zbivanja razgovarali smo s dr. sc. Marinkom Ogorcem, predavačem na Veleučilištu Velika Gorica.

S obzirom na razvoj situacije, napose najnovije mišljenje Europske komisije, ulazak Hrvatske u Schengen sve je bliži pa se sad spominje iduća 2022. godina... Vaš komentar?



- Već odavno su ostvareni tehnički uvjeti za članstvo Republike Hrvatske u Schengenskom prostoru, u što su se nadležna tijela Europske unije do sada uvjerila u više navrata. S druge strane, proces pristupanja Hrvatske ne samo Schengenskom prostoru nego i članstvu u EU-u, članstvu u NATO-u i drugim međunarodnim asocijacijama uvijek je bio usporen u određenoj mjeri, nerijetko i prilično mukotrpan, prije svega zbog različitih političkih silnica unutar EU-a, ali i među ostalim subjektima međunarodnih odnosa, pa je i sada vrlo teško prognozirati je li ovaj poziv Europske komisije posljednji korak prema priključenju Hrvatske schengenskoj zoni ili će biti još raznih "međukoraka". U svakom slučaju, vjerujem da je dobro sačuvati strpljenje i dalje držati svoje granice pod punim nadzorom, bez obzira na naznake kada bismo mogli ući u Schengenski prostor.

Schengenski prostor u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države. S tim u vezi, koji su aspekti Schengena najvažniji, je li to sigurnost EU granica, ekonomija, protok ljudi i roba bez carina...? Drugim riječima, što Schengen zapravo znači u političkom, sigurnosnom, prometnom, carinskom i općenito geostrateškom smislu za članice EU-a koje su u toj zoni, uključujući uskoro i Hrvatsku?



- Svojevremeno je Schengenski prostor zamišljen kao jedna velika europska bescarinska zona koja je trebala u najvećoj mogućoj mjeri pojednostaviti i olakšati protok ljudi, dobara i kapitala. Nekadašnje, više-manje čvrste i dobro kontrolirane granice pojedinih država članica EU-a trebale su samim time postati samo administrativni pojmovi, gotovo bez većih potreba njihove zaštite, naravno osim na prostorima gdje graniče sa zemljama koje nisu članice EU-a. Osim toga što su zemlje članice na taj način maksimalno trebale pojednostaviti protok ljudi, robe i kapitala, u najvećoj mogućoj mjeri predviđalo se smanjivanje represivnog aparata (policije, vojske i drugih namjenskih snaga) potrebnog za nadzor pograničnog prostora i carinsku djelatnost. Nažalost, suvremena događanja u velikoj mjeri dovela su u pitanje takvu zamisao Schengenskog prostora i njegovu učinkovitost.

Jedna od najozbiljnijih prijetnji zamisli "Europe bez granica" koju treba omogućiti Schengenski prostor svakako je masovna ilegalna imigracija koja se i dalje nastavlja jakim intenzitetom nakon velikog nekontroliranog migracijskog vala 2015. godine. Na intenzivnu ilegalnu imigraciju ni administrativne strukture Europske unije, a ni brojne zemlje članice EU-a još uvijek nemaju učinkovit odgovor ni jedinstveno rješenje. Osim toga, kao što je svojevremeno Schengenski prostor trebao omogućiti nesmetano kretanje ljudi, roba i kapitala, tako je omogućio i slobodno kretanje organiziranog kriminala, terorističkih skupina, trgovine ljudima i cijelog niza drugih devijantnih procesa. Na kraju, pandemija koronavirusa samo je dodatno istaknula sve slabosti potpuno otvorenog i razmjerno nedovoljno kontroliranog prostora brojnih granica unutar EU-a.

Upravo zbog toga u brojnim zemljama članicama EU-a sve više se preispituje vrijednost Schengenskog sustava u odnosu na nedostatke i štete koje se javljaju zbog navedenih procesa, pa nisu rijetki ni zahtjevi za ponovnim uvođenjem punog nadzora granica nacionalnih država (npr. u tome su prilično "glasne" razne političke opcije u Austriji). Kako u pojedinim članicama EU-a raste skepticizam prema zajedničkim europskim vrijednostima i budućnosti Europske unije, tako raste nevjerica i prema učinkovitosti i održivosti Schengenskog prostora. Za sada se samo može reći kako će budućnost pokazati koja će biti sudbina Schengena, ali s uvjerljivom sigurnošću može se konstatirati kako će jednim velikim dijelom slijediti budućnost Europske unije.



Kad se sve uzme u obzir, gledajući širu sliku, što Hrvatskoj donosi Schengen, koje pozitivne stvari, a koje eventualno probleme?



- Ulaskom Hrvatske u Schengenski prostor postajemo rubna zemlja EU-a koja graniči sa zemljama koje još nisu članice Europske unije, te bismo u tim okolnostima vrlo vjerojatno dobili značajna sredstva potrebna za temeljiti nadzor svojih granica s BiH, Srbijom i Crnom Gorom. Osim toga, omogućilo bi se povlačenje policijskih i carinskih snaga koje sada osiguravaju sjeverne granice Republike Hrvatske na južne i istočne granice, čime bi se omogućilo znatno povećanje kvalificiranog osoblja na njihovoj zaštiti i nadzoru. Što se tiče mogućih problema, ne bi u većoj mjeri odstupali od problema schengenskih granica u ostalim europskim zemljama, s time što bi se u Hrvatskoj znatno manje osjećali upravo zbog obveze pojačane zaštite naših južnih i istočnih granica.

Pandemija je ostavila traga i na Schengen. Koliko će COVID putovnice zakomplicirati ili pojednostaviti ulazak u područje Schengena i izlazak iz njega, ali i utjecati na turističku sezonu za RH dok još nismo u Schengenu?



- Pandemija koronavirusa u znatnoj je mjeri upravo utjecala na preispitivanje prakse schengenskih granica i dovela je do nužnosti poduzimanja prilično restriktivnih mjera pojedinih europskih zemalja kojima su suspendirane brojne odredbe i povlastice Schengena. U tom kontekstu možemo promatrati i uvođenje tzv. COVID putovnica. Nesumnjivo je uvođenje tih dokumenata suspenzija osnovnih ljudskih prava i nedopustivo ograničenje kretanja na europskom prostoru. S druge strane, dokazana je prioritetna nužnost pandemiju koronavirusa staviti pod kakvu-takvu kontrolu. U ovom slučaju imamo dvije međusobno kontradiktorne situacije, pri čemu prava i sloboda pojedinaca moraju biti ograničeni zbog sigurnosti drugih ljudi. Sigurnost ipak treba biti na prvom mjestu kako bi se sačuvali životi i zdravlje (što je ipak temeljno ljudsko pravo), te samim time i funkcionalnost cijele zajednice. Razumljivo da će uvođenje COVID putovnica dodatno usložniti i usporiti protok ljudi i roba unutar schengenske zone, no za sada nema boljeg rješenja dok se ne realizira procjepljivanje dovoljnog broja stanovnika EU-a koji će omogućiti kolektivni imunitet.



Europska komisija u svom posljednjem pozitivnom izvješću navodi kako Hrvatska jamči da će štititi i vanjske granice EU-a, ali i ljudska prava migranata... Vaš komentar?



- Što se tiče jamstva da će Republika Hrvatska štititi granice Schengenskog prostora, u to se Europska komisija do sada višestruko mogla uvjeriti. Jednako tako mogu se navesti brojni primjeri i više nego profesionalnog odnosa naših graničnih policajaca i drugih službenika pograničnih struktura prema ilegalnim migrantima i potencijalnim azilantima, što je za očekivati da će se i dalje nastaviti. S druge strane, sve više se uočava potreba redefiniranja sustava azila u EU-u i odnosa prema ilegalnoj migraciji općenito.

Pojedine zemlje spremne su i na radikalne korake (najsvježiji primjer je Danska) kako bi zaštitile svoj nacionalni prostor i svoje vitalne nacionalne interese, što opet izaziva različite političke komentare i stajališta unutar Europske unije. Sve to navodi na potrebu intenzivnog europskog dijaloga radi donošenja zajedničkog rješenja jednog od najozbiljnijih procesa koji mogu sigurnosno i politički destabilizirati cijelu Europu. (D.J.)