O Schengenskom sporazumu jučer, danas i sutra, izazovima koji su pred njim te najavljenom skorašnjem ulasku Republike Hrvatske u Schengen, razgovarali smo prof. dr. sc. Martom Zorko, izvanrednom profesoricom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i stručnjakinjom za geopolitiku.

Gledajući iz današnje perspektive, je li Schengen opravdao očekivanja, koji su mu pozitivni dosezi, a koji negativni, uzimajući u obzir i širi politički i geostrateški kontekst?



- Schengen se, prema mom mišljenju, može smatrati najvećim pokazateljem i iskazom europskog jedinstva, posebice u vrijeme nastanka. Koncept vanjske, čvrste i nepropusne granice koja omogućava unutarnju propusnost i mobilnost, temelj europskih vrijednosti interne slobode kretanja ljudi, kapitala i ideja, bio je najveći iskorak prema "jednoj Europi". Pomak prema promišljanju jedinstvenog teritorija Europe, kao jedne države u smislu teritorijalnosti i granica, bio je temelj za izgradnju zajedništva. U jeku rasprava o budućnosti EU-a, prije svega njezine buduće forme, schengenski projekt omogućavao je i u idejnom, ali i u praktičnom smislu polazišnu točku. Schengenski sporazum zapravo je dao formu i oblik proklamiranim temeljnim europskim vrijednostima, čime su one mogle zaživjeti i poslužiti kao nadgradnja za produbljivanje odnosa.

Schengenski prostor u mnogo čemu funkcionira kao područje jedne države. S tim u vezi, koji su aspekti Schengena najvažniji, je li to sigurnost granica EU-a, ekonomija, protok ljudi i roba bez carina...?



- Svi navedeni aspekti Sporazuma jednako su važni jer svaki od njih pridonosi realizaciji jedne od definiranih europskih sloboda kretanja. Ipak, nedavni sigurnosni izazovi (migranstka kriza i pandemija) pokazali su kako koncept slobodnog kretanja stradava prvi. U oba slučaja došlo je do zatvaranja nacionalnih granica (unutarnjih granica u EU-u) i privremenog ukidanja prakse uspostavljene Schengenskim sporazumom. Migrantska kriza 2015./16. godine naoko je dovela schengenski sustav u paradoksalni, izvrnuti položaj: vanjska granica EU-a bila je propusna dok su se unutarnje nacionalne granice zatvarale. Pandemijska kriza, koja još uvijek traje, uvela je novi trend jačanja mikrogranica, poput onih županijskih, gdje su nacionalne države zapravo tražile od drugih država priznavanje "zelenih", odnosno sigurnih, zona, slobodnih od COVID-19 i prijemčivih za turizam. Ta praksa selektivne lokalne otvorenosti/zatvorenosti mogla bi ponovo oživiti ideju važnosti Schengena, ali sa selektivnim pristupom, koji onda, nažalost, ostavlja prostora za nove geopolitičke igre etiketiranja na mikrorazinama.



Kako Moskva gleda na Schengen, kao na još jednu barijeru za Rusiju ili kao na partnera, bar dok se nisu dogodili Krim, rat u Ukrajini i EU sankcije Rusiji...? S Rusijom u vezi, u lipnju prošle godine Rusija i Bjelorusija stvorile su vlastiti "Schengen"... Što to znači?



- Ruska interesna sfera uvijek će biti orijentirana i prema istočnoj Europi, koju oni smatraju "bliskim susjedstvom", na način da se mogu miješati u unutarnje prilike i orijentaciju tih zemalja. To je vidljivo na primjerima Gruzije, Ukrajine, ali i Bjelorusije. Ipak, projektna suradnja Rusije i EU-a, točnije, nekih članica EU-a, upućuje na tendenciju međusobnih odnosa koja bi se mogla okarakterizirati kao ekonomski interesi na prvom, veliki geopolitički projekti i populizam na drugom mjestu.

Europska komisija nedavno je pozvala na proširenje schengenskog prostora na Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku, koje ispunjavaju sve tehničke kriterije, no sve to treba gledati i kroz geostrateške "igre bez granica". Vaš komentar?



- Trenutni geopolitički položaj Republike Hrvatske nije povoljan. Hrvatska je ponovo u povijesnoj poziciji predziđa EU-a u kontekstu Schengena. Naime, članstvo u EU-u, ali ne i u Schengenskom sporazumu invocira povijesne obrambene geopolitičke imaginacije, ovaj put s drukčije definiranim neprijateljima (migracijski tokovi, pandemijski izazovi). Stoga pripadnost RH "klubu otvorenih unutarnjih granica" podrazumijeva i ravnopravnu pripadnost europskim integracijama. Ipak, ulazak u Schengen neće skinuti pritisak rubne zemlje sa RH, nego će preseliti vanjsku granicu integracije na jug. Umjesto cijele RH kao frontiera prema EU-u, hrvatske jugoistočne granice bit će u fokusu "vanjske obrane EU-a".



Jesu li moguća dva Schengena, s obzirom na to da proširenja EU-a na regiju Zapadnog Balkana, izvjesno je, neće skoro biti, pa neki kao opciju (gospodarsku, ali i političku) zagovaraju tzv. mini Schengen?



- Naravno da u današnjem globaliziranom svijetu ne govorimo o obrani od drugih država, nego prije svega o suvremenim izazovima ljudske sigurnosti. Kako se takvi izazovi generiraju u nekonsolidiranim i neintegriranim područjima, interes Republike Hrvatske stabilno je susjedstvo. U tom smislu i neki oblik mini-ZB-Schengena može pridonijeti stabilizaciji, razmjeni podataka i podizanju razine sigurnosti. Ne smatram da bi se tu radilo o dva schengenska sustava, nego prije svega o boljoj suradnji još neintegriranog dijela Europe sa susjednim zemljama članicama i cjelokupnim sustavom.

Za funkcioniranje takvih "koncentričnih krugova" suradnje i/ili stabilnosti ključno je učvrstiti i istinsku vanjsku granicu EU-a u smislu primanja i Rumunjske i Bugarske u schengenski sustav. Ipak, članstvo nije samo stvar spremnosti i ispunjavanja tehničkih uvjeta, nego je prije svega politička odluka. (D.J.)