U još jednom nastavku serijala naše vrijedne suradnice, za ovotjedni Magazin predstavlja se Ilda Poda, supruga Nj. E. gospodina Riza Poda, veleposlanika Albanije u Republici Hrvatskoj.

Rođeni ste u Albaniji i supruga ste Nj. E. gospodina Riza Poda, veleposlanika Albanije u Republici Hrvatskoj. Kako evaluirate ulogu supruge veleposlanika, je li ona zahtjevna?



- Velika je odgovornost biti supruga veleposlanika jer predstavljate svoju zemlju, njezinu kulturu i tradiciju. Za to je važno imati veliko znanje o toj temi, biti u mogućnosti stvoriti široku mrežu kontakata s predstavnicima diplomatske zajednice, kao i onim lokalnim.

Između mnogih aktivnosti koji su vam prioriteti?



- Gotovo svakodnevno moj prioritetni posao je susretanje, upoznavanje i komunikacija s velikim brojem relevantnih ljudi kako bih im prenijela kulturne i društvene poruke svoje domovine.

Što Vam donose putovanja kao supruge diplomata?



- Svaki korak mog putovanja uz supruga veleposlanika imao je svojevrsnu lekciju za koje se nadam da sam ih naučila, stekla nova znanja i iskustva, koja su me pretvorila u ovo što danas jesam. Kao rezultat toga, vidim se sada pomalo mudrijom, strpljivijom, organiziranijom, otvorenijom i punom razumijevanja za druge nego što sam to bila ranije.

Koje je Vaše sveučilišno obrazovanje i jeste li ranije radili u svojoj profesiji?



- Diplomirala sam povijest i germanistiku na Sveučilištu Tirana i stekla dodatno obrazovanje iz povijesti i germanistike na Sveučilištu Zürich/Švicarska. Završila sam magisterij na Fakultetu društvenih znanosti na Sveučilištu u Tirani.

Moje poznavanje povijesti, germanistike i socijalne politike omogućilo mi je da radim u Albaniji u Institutu za povijest i arhiv Ministarstva rada, socijalne skrbi i jednakih mogućnosti. Uz to i da predajem na Sveučilištu u Tirani, kao i da istražujem te sudjelujem na različitim lokalnim i međunarodnim konferencijama za ljudska prava (Djeca u potrebi, Žene - žrtve nasilja u obitelji, Osobe s invaliditetom i Starije osobe). Vodila sam i znanstvene projekte.

Pripremila sam i objavila knjigu "Sur les Chemins de l‘Albanie", koja predstavlja memoare poznate švicarske spisateljice Noëlle Roger, supruge švicarskog antropologa Eugena Pittardsa, koja je svog supruga pratila tijekom njegovih putovanja po Albaniji (1900. - 1924.) i povremeno objavljivala svoj putopisni dnevnik u švicarskim medijima.

Sudeći prema našem zajedničkom istraživanju problema nasilja, koje je objavljeno kao znanstveni članak u stručnom časopisu "Policija i sigurnost", mogu zaključiti da ste zainteresirani za profesionalne teme. Radite li sada nešto što je povezano s vašom profesijom?



- Dok sam u Hrvatskoj, i dalje nastavljam istraživati ​​na polju socijalnih politika. Budući da sam supruga veleposlanika i članica Međunarodnog kluba žena u Zagrebu, pružila mi se prilika da posjetim različite centre koji nude socijalne usluge za djecu, mlade ljude, žene i starije osobe. I dalje objavljujem tekstove u medijima o socijalnim politikama za ljude u nevolji. U tom je kontekstu i naše zajedničko istraživanje problema nasilnih smrti i drugih oblika nasilja u svijetu i u Republici Hrvatskoj, koje smo objavile 2019. godine, što je ozbiljan društveni problem o kojem se treba razgovarati.

Poznata je specifičnost albanske kuhinje. Koje jelo preferirate, a koje volite sami pripremiti?



- Albanska hrana imala je koristi od bogatog nasljeđa i stoljetne razmjene s obližnjim kulturama. Naša gastronomija izvrstan je primjer uspješnog spoja mediteranske i balkanske kuhinje. Riba je u prehrani dominantna u priobalju, gdje je svakodnevno svježu donose ribari. Meso je u prehrani zastupljenije u unutrašnjosti moje domovine. Sir se često konzumira u cijeloj zemlji, a svježi dodaci koji se koriste uvijek prate godišnja doba.

Volim samostalno pripremati povrće kao "speca te mbushur me oriz" - paprika punjena rižom, patlidžane i drugo povrće sa svježim sirom te ribu s povrćem. Tri leće - mliječna torta jedna je od mojih omiljenih slastica.



Možete li dati neki recept našim čitateljima?



- Jedno od tradicionalnih jela u Albaniji je Tavë Kosi - pečena janjetina ili piletina u jogurtu. Diljem Balkana nadaleko je poznato kao Elbasan tava. Ime je dobilo po albanskom gradu odakle jelo i potječe. Tave Kosi obično se pravi od janjećeg mesa, ali neki Albanci kao opciju koriste i piletinu.

Tu je i byrek - albanska pita. Albanske pite za mene ostaju jedno od najpoželjnijih tradicionalnih jela. Ljudi ih vole jer ih mogu konzumirati u pokretu, kao brzi obrok ili međuobrok. Postoji mnogo različitih vrsta punjenja koje se mogu staviti u byrek. Tu spadaju meso, špinat i feta sir, luk i rajčica ili svježi sir, koji je najpopularniji od svih.

Koja mjesta volite posjećivati u našem glavnom gradu Zagrebu?



- Hrvatska je najpoznatija po svojoj obali, a glavni grad koji nema izlaz na more posjetitelji manje prepoznaju kao turističku destinaciju. Osobno više volim otkrivati Zagreb, ovaj nadahnjujući grad bogat poviješću, kulturom i ljupkim ljudima. Zagreb je grad stvoren za lutanje, a većinu glavnih stvari moguće je obaviti u središtu grada. Sastoji se od dva glavna dijela - Gornji grad i Donji grad. Gornji grad leži na uzvisini i tamo uživam u šetnjama pokraj zagrebačke katedrale i zgrade Parlamenta, a Donji grad je modernije područje s brojnim muzejima svjetske razine i središte je Hrvatskog narodnog kazališta. Volim posjećivati ​​muzeje i profesionalno arhive, što sam često činila prije pandemije. Muzeji i arhivi su ključni za očuvanje predmeta i dokumenata od povijesnog značenja. Posjetila sam u više navrata brojne zagrebačke muzeje i galerije, katedralu i parkove. I dalje nastavljam posjećivati ​​arhive, mjesto koje čuva povijesne materijale i čini ih dostupnim istraživačima.

Imate li dovoljno vremena za kulturna događanja i što najviše volite?



- S obzirom na pandemijsku situaciju s COVID-19 i nemogućnošću održavanja brojnih događanja, posvetila sam vrijeme učenju hrvatskog jezika. Osim toga, čitanje mi je jedan od najdražih hobija. Upravo čitam roman "Divlji konj" hrvatskog književnika Božidara Prosenjaka, preveden na albanski jezik.

Prije COVID-a puno sam pratila kulturni i umjetnički život Zagreba. Istodobno sam bila vrlo angažirana oko kulturnih aktivnosti albanske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj. Zapravo i ja, kao i neki drugi supružnici veleposlanika, radimo na osnivanju Udruge diplomatskih supružnika Zagreba.

Kroz ovu godinu pandemija koronavirusa ima vrlo snažan utjecaj na naše živote. Imate li kakvu poruku za sve nas?



- Iskreno mogu reći da nikada nisam doživjela ništa slično s tako drastičnim utjecajem na naš život i rad kao što je pandemija COVID-19. Sada više nego ikad moramo raditi prave stvari i biti spremni poduzeti korake izvan onoga što smo uobičajeno činili.

I na kraju, ali ne manje važno, mi se trebamo bolje upoznati, stoga dođite i otkrijte Albaniju. Albanija nudi ne samo ljepote priobalja nego i svoju povijest, gostoprimstvo, dobru mediteransku hranu i prijateljstvo.

Razgovarala: Ina STAŠEVIĆ