Na inače vrlo pouzdanoj internetskoj stranici Hrvatske enciklopedije (www.enciklopedija.hr) piše kako je otrovanje (intoksikacija) oštećenje zdravlja koje nastaje djelovanjem različitih prirodnih ili sintetskih kemijskih tvari (otrova) nakon njihova slučajnog ili namjernoga dodira sa živim organizmom. Otrovi se klasificiraju prema podrijetlu (biljni, životinjski, mineralni, sintetski), prema načinu djelovanja (stanični, krvni, živčani), prema kemijskoj građi (organski, anorganski) te prema načinu izdvajanja u analitičkom postupku. Otrovi koje stvara živi organizam nazivaju se toksini. Znanost koja proučava otrove i njihovo djelovanje na živi organizam zove se toksikologija.

U nastavku možete pročitati i ovo: Otrovi su se od davnine rabili kao sredstva za ubojstvo i samoubojstvo. Kao sredstva za ubojstvo rabili su se do XX. st., a poslije vrlo rijetko. Učestalost samoubilačkih otrovanja podjednaka je, ali se promijenio izbor otrova: prije su se rabila korozivna sredstva (kiseline, lužine), a danas se rabe lijekovi. Slučajna su otrovanja rjeđa, osim otrovanja drogama...

Ovih nekoliko uvodnih enciklopedijskih natuknica koje smo naveli tek su jedan mali dio svega onoga što o otrovima i otrovanjima donosi jedna u svjetskim razmjerima antologijska i respektabilna knjiga kakva je "Otrovi - ilustrirana povijest" koju potpisuje Joel Levy, a koja je u Hrvatskoj objavljena u nakladi Školske knjige i u vrsnom prijevodu prof. dr. sc. Irene Žuntar. Knjiga je to intrigante forme i sadržaja, koja i u vizualnoj prezentaciji (sjajan dizajn, unutrašnje ilustracije, efektan prijelom...) pruža jednako dojmljiv užitak kao što je dojmljivo i sve ono napisano na nešto više od 200 stranica ove u svakom pogledu spektakularne knjige, ujedno i pravog udžbenika iz smrtnosne kemije koja, bilo da dolazi iz prirode ili iz čovjekovih laboratorija, fascinira generacije i civilizacije. Otrovi i otrovanja prate ljudski rod od najranije povijesti do današnjih modernih vremena pa se s punim pravom može zaključiti da je povijest čovječanstva zapravo povijest otrova i otrovanja diljem paralela i meridijana našeg planeta Zemlje.

Drugim riječima, od mazopotamskih i egipatskih tajni trovačkog zanata preko grčkih filozofa, Kleopatre i Katarine Medici do bivših ruskih špijuna, upotreba otrova kao sredstva za završetak života, bilo atentatom, ubojstvom, samoubojstvom ili pogubljenjem, jako je duga povijest koja seže više od 4000 godina unatrag. I prije nego što je Sokrat prihvatio svoju sudbinu ispijajući kukutu, umrlo je sigurno bezbroj ljudi od posljedica gutanja otrova iz prirode, od otrovnih puževa do kokaina, od otrova otkrivenih u 20. stoljeću do sintetičkih otrovnih droga digitalnog i globalno umreženog 21. stoljeća. Svagdje su otrovi i otrovanja imali i još imaju svoje mjesto, svoj smrtonosni učinak, ali i korist, jer se iz nekih prirodnih otrova izdvajaju supstance od kojih se proizvode lijekovi koji spašavaju živote. Naime, suprotno uvriježenom mišljenju, otrovi imaju i korisna svojstva kao što pokazuje primjer fluorovodika, koji je najvažnija kemikalija u proizvodnji između ostalog herbicida, farmaceutika i fluorescentnih žarulja, stvari koje se koriste u svakodnevnom životu, premda neke od njih (herbicdi) nisu nimalo bezazlene ni za prirodu (poljoprivreda) ni za ljude (hrana).

Knjiga "Otrovi - ilustrirana povijest" sve to i još puno toga poznatoga i do sada nepoznatoga narativno elaborira na zadivljujući način i uz raskošne ilustracije i najpoznatije primjere vodi čitatelja na fascinantno putovanje tajanstvenim svijetom napitaka, čarobnog bilja i psihoaktivnih pripravaka - tvari koliko primamljivih toliko i zastrašujućih, jednom riječju otrova. "Autor Joel Levy majstorski je spojio znanost i popularnu kulturu i stvorio djelo koje je u istom trenu sveučilišni priručnik kao i popularno štivo koje će naći mjesta u kućnoj biblioteci", ističu iz Školske knjige, ponosni što jedno takvo informativno, poučno i pametno uknjiženje odnedavno imaju na raspolaganju i hrvatski čitatelji, uključujući i one iz znanstvene zajednice.

Ponovimo još jednom - Joel Levy u svojoj knjizi istražuje prirodu toksičnosti i otkriva kako su otrovi u ljudskoj povijesti imali presudnu i često neočekivanu ulogu i u dobru i u zlu. Razmatra niz otrovnih tvari te opisuje slučajeve trovanja, i one poznate i one zloglasne. U knjizi "Otrovi - ilustrirana povijest" navodi se i pomno analizira niz otrovnih tvari u prirodi kao i poznate primjere otrovanja u povijesti, znanosti, medicini i religiji.

Poznate žrtve, sramotni zločinci i zloglasne tvari, sve je to povezano kroz povijest otrova i otrovanja, gotovo kao nekakvo razotkrivanje tajne za koju smo svi čuli, ali smo od nje zazirali, iako uvijek fascinirani kad bi u javnosti osvanuo neki spektakularni slučaj otrovanja poput onoga Alekseja Navalnija, kritičara ruskog režima, koji je bio otrovan nervnim agensom novičokom, po mnogima jednim od najsmrtonosnijih umjetno stvorenih otrova nakon Hladnog rata u Rusiji.

Kao sjajan spoj popularne kulture i znanstvenog štiva, važnost knjige "Otrovi - ilustrirana povijest" prepoznala je i dr. sc. Irena Žuntar, koja je djelo prevela s engleskog jezika, a Senat Sveučilišta u Splitu odobrio korištenje ove knjige kao sveučilišnog priručnika. Za Irenu Žuntar treba još istaknuti da je redovita sveučilišna profesorica zaposlena na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, voditeljica predmeta Toksikologija integriranog preddiplomskog i diplomskog Studija farmacije i Studija medicinske biokemije te autorica većeg broja znanstvenih i stručnih radova. Također je mentorica većeg broja diplomskih radova studenata, a sudjelovala je i u popularizaciji znanosti preko televizijskih priloga i članaka.

Ukupno uzevši, i više nego dostatno razloga da počnete čitati knjigu "Otrovi - ilustrirana povijest", te kroz osam poglavlja, uz dodatno kazalo, referencije, bilješke i pojmovnik doznate sve što ste o otrovima oduvijek željeli znati a niste se usudili pitati, da se poslužim parafrazom jednog otrcanog citata. I oprez s pušenjem, nikotin (zadnja stranica knjige!) također je jedan od najsmrtonosnijih otrova, koji doduše ubija ovisnički sporo, ali u konačnici, u najvećem broju slučajeva, kraj je posve izvjestan. Ili kako je to zapisao slavni (al)kemičar Paracelzus: "Sve su tvari otrovne, nema nijedne koja nije otrov. Samo doza određuje je li nešto otrov ili nije."

Darko Jerković