Europska komisija nedavno je pozvala na proširenje šengenskog prostora na Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku, koje ispunjavaju sve tehničke kriterije za članstvo u tom području u kojem nema graničnih kontrola između država članica. Je li to posljednji korak prema priključenju RH šengenskoj zoni...? Sve je išlo sporo, no sad se kraj procesa nazire.

Za komentar u svezi sa Schengenom zamolili smo Tonina Piculu, zastupnika (SDP) u Europskom parlamentu?



- Schengen je kao sustav povjerenja između država njegovih članica bez sumnje jedno od najvećih postignuća Europske unije jer omogućava da 420 milijuna ljudi njime slobodno cirkulira, pridonoseći na taj način bogatstvu ideja, raznolikosti i razmjeni svakojakih vrsta dobara u Uniji. Međutim, kad je riječ o pristupanju Hrvatske toj zoni, a posebice istodobno s Bugarskom i Rumunjskom, to postaje osjetljivo političko i geostrateško pitanje. Kako bih naglasio tu još uvijek prisutnu atmosferu neizvjesnosti koja postoji glede primitka ove tri države u Schengen, želio bih navesti podatak da su članice Schengena, dakle njih 26, od 2015. godine do danas uvele unutarnji nadzor granica čak 268 puta, a od 2006. do 2014. to je bilo učinjeno samo 35 puta. Dakle, sasvim je očito da je taj sustav temeljen na povjerenju ugrožen i da Schengen ovog trenutka nije onakav kakav je prvotno bio zamišljen. Osim terorističkih napada i ilegalnih migracija, dodatan pritisak na Schengen stavila je i pandemija, koja je na kušnju dovela i stavljanje zajedničkih europskih interesa iznad nacionalnih. Dakako, osim pozitivnih indikatora za uspješno članstvo, dobra je stvar što smo otklonili različite tehničke nejasnoće poput one jesmo li kvalificirani za Schengen. No, preostaje i osvijestiti čelnicima vlada razvijenijih zemalja koliko je Hrvatska spremna pridonijeti sigurnosti, s obzirom na to da, primjerice, s više od 6000 policijskih službenika čuva vanjske granice Unije. Dakle, članstvo u Schengenu sada je u završnoj fazi, ali još uvijek je popriličan zadatak za svaku državu članicu. Štoviše, potrebno je i na financijskom planu jako puno uložiti kako bi se moglo efikasno koristiti sada već vrlo razvijene digitalne alate koji postoje u svrhu nadziranja vanjskih granica. Vjerujem da je Hrvatska napravila dobar posao u mnogim pogledima, no njezino pristupanje Schengenu ne bi trebalo vezivati uz neki točan datum. Ono što ovog trenutka ohrabruje jest činjenica da su ispunjeni svi tehnički preduvjeti za naše članstvo u Schengenu. Hrvatska stoga treba biti njegov dio, predaleko se otišlo, i ovog trenutka mislim da bi se trebalo učiniti i taj krajnji napor kako bi Hrvatska doista dobila i privolu Europskog vijeća, koje jednoglasno mora odlučiti o primitku zemlje članice. Teško je predvidjeti hoće li se dogoditi nešto u međuvremenu, ali bi bilo dobro i simbolično da uđemo u sustav Schengena za trajanja Konferencije o budućnosti Europe koja je upravo počela.

Za odluku o pristupanju nije dovoljna samo pozitivna ocjena Europske komisije o tehničkoj spremnosti, nego je nužna i jednoglasna politička odluka zemalja članica. Hoće li tu biti kakvih problema, tko bi nam mogao kočiti ulazak u Schengen, Slovenija možda ili neka druga zemlja (Francuska, Nizozemska...) iz nekih svojih interesa?



- Podrška Europske komisije i Europskog parlamenta svakako je važna, ali eventualne blokade trebat će, prije svega, otklanjati u Europskom vijeću, gdje se usklađuju nacionalni interesi država članica. U tom će tijelu morati biti zaključena rasprava. Bitno je istaknuti kako je Europska unija izložena unutarnjim dvojbama u kojem smjeru treba ići i kako Uniju činiti funkcionalnom. Također, postala je izložena i izrazito dinamičnim promjenama u svom neposrednom susjedstvu. Ono je postalo izrazito izazovno, ponajviše kad je riječ o europskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici. U tom nerazmjeru prijetnji i izazova efikasnost Unije da pravovremeno i homogeno reagira na njih dovedena je u pitanje. Schengen više nije mogao izdržati tu vrstu pritisaka i zemlje članice su reagirale podsjećajući da je nadzor nad njihovim vanjskim granicama suvereno pravo svake države.

U tom rasjedu našle su se rumunjske, bugarske i, naravno, hrvatske ambicije te su se trebale steći nešto povoljnije okolnosti da zemlje članice Europske unije počnu ponovno razmatrati kako renovirati šengenski prostor. Ne treba podcijeniti ni činjenicu da dolazi serija izbora u ključnim zemljama, kao što su Njemačka, Francuska te iduće godine Slovenija, i stoga je potrebno pobrinuti se da pitanje proširenja Schengena ne postane unutarpolitičko pitanje u kampanjama. Također, treba učiniti sve da u ovoj dobroj komunikaciji Europske komisije koja predlaže ozbiljnu reformu Schengena ostane prostora za sve tri zemlje, a Hrvatska prema mom mišljenju tu najbolje stoji. Razlog za to je jednostavan, a svodi se na činjenicu da se uz Rumunjsku, te posebno uz Bugarsku, vezuje doza bojazni i straha u smislu da bi ulazak Bugarske u Schengen omogućio sekundarne migracije uglavnom ilegalnih migranata koji su trenutačno u Grčkoj. U tom slučaju ništa im ne bi stajalo na putu da preko Bugarske i Rumunjske odu u ostatak Europske unije. Pa ipak, kad se ublaže kontroverze vezane uz ove zemlje, bit će potrebno osvijestiti kako proširenje na zemlje koje su ispunile tehničke uvjete može Schengenu samo donijeti novu snagu.

Gledajući širu sliku, što Hrvatskoj donosi Schengen, što Schengen zapravo znači u političkom, sigurnosnom, prometnom, carinskom i općenito geostrateškom smislu za članice EU-a koje su u toj zoni, uključujući i uskoro Hrvatsku? Koliko će COVID putovnice zakomplicirati ili pojednostaviti ulazak i izlazak iz područja Schengena, ali i utjecati na turističku sezonu za RH dok još nismo u Schengenu?



- Osim jedinstvenog tržišta i eura, Schengen je jedan od simbola i temeljnih stupova europske kohezije jer je za njegovu uspostavu i funkcioniranje potrebno povjerenje, suradnja i razumijevanje. Osim što je vrhunsko sigurnosno pitanje u vremenu COVID-a, on je i olakšanje gospodarstvenicima u kontekstu jedinstvenog europskog tržišta. U prethodne dvije krize svjedočili smo pojedinim obustavama Schengena, što upozorava na neke njegove slabosti, ali ove situacije su zasigurno donijele nova saznanja s pomoću kojih se može planirati njegov razvoj te ga učinile što otpornijim na izvanredne situacije. Može se očekivati kako će u sljedećim mjesecima zemlje unutar Schengena lakše uskladiti norme o pitanju COVID putovnica, a to je izuzetno važno i za Hrvatsku ako uzmemo u obzir očekivani priljev turista u sljedećim mjesecima. Hrvatska bi zbog svoje šarolike situacije na granicama mogla imati probleme koje neće imati neke druge turističke destinacije u Europi te je moguće da to bude otežan faktor o pitanju privlačenja turista. U ovim otegotnim okolnostima pokazalo se i kako prelasci granica postaju jedno od najvažnijih političkih pitanja premda smo bili navikli na slobodno kretanje bez ograničenja. Međutim, sad je vrijeme da sustav prelaska granica učinimo učinkovitim za obranu od virusa, ali tako da što manje remeti vrijednosti koje je Europa godinama stvarala. Treba postići zadovoljavajuću razinu pravednosti o pitanju prelaska granica. Osim toga, svjesni smo kako se neće svi građani cijepiti, no opet treba naći kompromis između mjera prelaska granica, tako da se građanima omogući pristupačnije testiranje i bolja suradnja između zemalja neovisno o tome jesu li ili ne unutar šengenskih granica.

Za kraj pitanje, nevezano uz Schengen, ali aktualno: Nakon finalnog trijaloga u kojem ste sudjelovali kao pregovaratelj iz redova Socijalista i demokrata, postignut je dogovor o IPA III instrumentu. Što nam o tome možete reći?



- IPA III kao instrument najnovije generacije namijenjen za financiranje zemalja kandidatkinja za članstvo u EU-u od 2021. do 2027. vrijedit će 14,2 milijarde eura. Učinkovita upotreba tih značajnih EU sredstava mora biti osigurana u potpunom skladu s europskim vrijednostima. Očekuje se da će nova generacija IPA III instrumenta ojačati demokratske, normativne kao i socioekonomske transformacije zemalja kandidatkinja za pristupanje Europskoj uniji. Na taj je način omogućena pametnija, bolje usmjerena, vidljivija i održivija potpora kandidatkinjama na putu prema Europskoj uniji. IPA III je ujedno dugoročna investicija u europsku budućnost zapadnog Balkana. Siguran sam da smo ovim dogovorom postigli temelje koji će unaprijediti i vrlo važnu uvjetovanost koja se odnosi na demokraciju, ljudska prava i vladavinu zakona. Međutim, predviđena je i obustava te financijske pomoći u slučaju nazadovanja u spomenutim područjima. (D.J.)