ĐAKOVO/ŠIROKO POLJE

Nakon mnogih dojava o tome da joj je majka Janja (Mandić) Nikšić, kojoj se od 1976. godine gubi svaki trag, viđena u niz gradova u Njemačkoj, Francuskoj, Bosni i Hercegovini..., a koje ju (dosad) nisu odvele do žene koja ju je rodila 13. listopada 1969. i nakon dva mjeseca s mužem otišla na rad u Francusku, Slađanu Lončarević iz Širokog Polja, koja od tada živi s bakom i djedom, najnovija dojava vodi u susjednu Srbiju.

- Javio se stariji ozbiljan gospodin iz Inđije koji tvrdi da u tom vojvođanskom mjestu, u njegovoj blizini, živi žena za koju on misli da je moja majka - da se zove Janja, da sliči na mene, da ima 70-75 godina, a moja majka je rođena 22. prosinca 1950., da je u Inđiju došla iz Njemačke, gdje je bila i moja majka, da, kako je rekao, ‘govori hrvatsko-slavonski’, da ondje živi s kćerkom i zetom... Taj se čovjek javio nakon što sam gostovala na internetskoj platformi jedne TV koja me zvala, zainteresirana za moju životnu priču i želju da pronađen majku koju nisam vidjela niti čula punih 45 godina, a o čemu je u Hrvatskoj Glas Slavnije prvi pisao još u studenom prošle godine - kaže Slađana. Dodaje, čovjek iz Inđije javio se redakciji i rekao kako je uvjeren da u njegovoj blizini živi Slađanina majka.

- Iz redakcije su mi javili njegov broj i kontaktirala sam ga, a on mi je poslao broj žene za koju misli da je moja majka - kaže Slađana.

No naišla je na zid, nijedan njezin poziv ni poruka nisu naišli na odgovor.

- Nazvala sam više puta taj broj, slala poruke i snimku gostovanja, no bez odgovora. Svojeg se posljednjeg susreta s majkom, 1976. godine, i ne sjećam jer sam bila premala, a nakon toga se ona više nikada nije vratila po mene. U međuvremenu se rastala od mog oca i otišla u Njemačku, kažu, s drugim čovjekom, zbog čega je njezin dolazak 1976. naišao na veliku ljutnju mog djeda i bake. Vidjevši u medijima moju ispovijest o majci, javila mi se jedna žena iz Pančeva, koju sam zamolila da ona nazove ženu što sliči mojoj majci - nastavlja dalje Slađana. Gospođa iz Pančeva preko svoje znanice iz Inđije to je i učinila i u Inđiji su se odmah javili na njezin poziv.

- No, kaže gospođa, bili su vrlo neugodni i prjeteći. Pričala je tada i s kćerkom te žene te zetom. Poručili su mi da ih nemam što zvati, da izbrišem njihov broj i da ih ne uznemiravam, da je ‘njezin muž prva kancelarija do Vučića’... Ne znam čemu takvo ponašanje, čemu takva uznemirenost ako kucam na pogrešna vrata, a što se sasvim lijepo, kratko može objasniti?! Zašto im toliko smetaju ti pozivi i ta tema?! - pita se Lončarević.

- Nema druge nego se uputiti u Srbiju i osobno se uvjeriti - nastavlja Slađana, svjesna da su tu i epidemiološki uvjeti potrebni za prelazak granice.

- Ne bih bila mirna da ne vidim ženu koja sliči mojoj majci i čiji drugi podaci odgovaraju njoj, a živi tek kojih sat-dva vožnje odavde - kaže Slađana, u kojoj gori novi plamen nade.

Suzana Župan