Zastrašujuće presretanje civilnog zrakoplova iznad Bjelarusi i otmica dvaju putnika nakon njegova prisilnog slijetanja u Minsku pokazalo je koliko je zapravo opasan režim diktatora Aljaksandra Lukašenke, ali i dokle su dogurali odnosi između Zapada i bloka koji predvodi Ruska Federacija.

Jer, da ne bude zabune, samostalna država Bjelarus faktički i ne postoji, nakon što su Minsk i Moskva u prosincu 1999. godine osnovali državnu zajednicu na čijem čelu je formalno upravo bjelaruski diktator Lukašenka. Naravno, da tom tvorevinom, o kojoj se jako malo piše, ali to ne znači da ne postoji, čvrstom rukom upravlja ruski predsjednik Vladimir Putin. Nije nikakva tajna da su bjelaruska i ruska vojska integrirane u jednu cjelinu. Tako da sve što se dogodilo nad bjelaruskim nebom nije moglo proći bez ruske naredbe ili barem odobrenja. Presretanje civilnog zrakoplova na letu između Atene i Vilniusa, njegovo prisilno slijetanje u Minsku te otmica dvoje putnika uz prijetnju obaranja Ryanairovog Boeinga sa 132 putnika i članova posade pokazalo je svu bezobzirnost najrigidnijeg režima u istočnoj Europi. Spektakularno uhićenje bjelaruskog disidenta i njegove djevojke na letu između dviju europskih prijestolnica u zrakoplovu koji također pripada jednoj od zemalja Europske unije (Poljska) predstavlja jedan od najdrskijih napada na suverenitet Europe. Europska unija je najavila gospodarske sankcije i uvela zabranu letenja u Bjelarus, a Lukašenka je najavio svjetski rat.

Nažalost, odnosi između Zapada i Ruske Federacije pali su na vrlo niske grane, a sve je više onih koji upozoravaju da je već nastupio novi hladni rat. Ovaj puta nema ideoloških razloga zbog kojih bi Zapad i Rusi trebali gledati jedni druge preko nišana (ciljnika), pa ipak međusobno nepovjerenje sve je veće. Pitanje je hoće li najavljeni susret američkog predsjednika Joea Bidena i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina razriješiti neke od brojnih međusobnih problema. Neki kažu da je dovlačenje goleme ruske vojske i ratne tehnike na ukrajinske granice u ožujku i travnju ove godine imalo samo jedan cilj, a to je prisiliti predsjednika Bidena na susret uživo sa svojim suparnikom Putinom. Ono što Moskva priželjkuje to je postizanje dogovora o podjeli interesnih zona u Europi, svojevrsnu novu Jalta. To znači da bi Biden, prema pisanju nekih medija, trebao Rusiji prepustiti Ukrajinu, Gruziju, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju te srpsku polovicu u Bosni i Hercegovini u zamjenu za malo mira. Ako bi cijena detanta između dviju velikih sila uključivala i trgovinu baltičkim zemljama, Litvom, Latvijom i Estonijom, mogla bi nam se lako dogoditi repriza zlokobnog sporazuma Ribbentrop-Molotov iz 1939.

Sada sve ovisi o Joeu Bidenu i njegovoj dobroj volji. Poželi li on trgovati tuđim teritorijem u zamjenu za svjetski mir sve je moguće. Objektivno gledajući Rusija možda nije neka gospodarska sila (njezina ekonomija je veličine one u Španjolskoj), ali zahvaljujući svojem oružju je ubojiti protivnik. U kontekstu sve veće globalne napetosti između Sjedinjenih Država i Kine logično je da bi Washington radije vidio Moskvu kao partnera. Veliki su ulozi u igri i svi ti non-paperi o novoj podjeli teritorija bivše Jugoslavije, nisu se pojavili bez razloga. Pripadne li Republika Srpska u interesnu zonu Ruske Federacije moglo bi nam se lako dogoditi da na Manjači i u Trebinju osvanu ruske vojne baze. To znači da bi Hrvati ponovno mogli postati graničari. U situaciji kada se Europska unija ne zna nositi s ovakvim krizama kao što je drska otmica europskog zrakoplova i uhićenje bjelaruskog disidenta Ramana Prataseviča (ovdje koristimo bjelaruski način pisanja njegova imena) koji je uživao litvanski azil, o našoj sudbini će odlučivati Sjedinjene Države. Činjenica da nam Amerikanci nisu pomogli u nabavci vojnih zrakoplova, bez kojih je naša obrana šuplja kao švicarski sir, te nam još uvijek uskraćuju ulazak u svoju zemlju bez viza govori kako im ne značimo puno. To valja imati na umu.

U trenutku kada je Ryanairov Boeing prizemljen, prestrašeni Raman Pratasevič je izjavio kako mu u domovini prijeti smrtna kazna. Ovaj bloger koji je pokrenuo dva kanala na mobilnoj aplikaciji Telegram (Nexta i Belarus of the Brain) u svojoj zemlji je optužen za "terorističku aktivnost". Ono što bi mu mogla biti otegotna okolnost je činjenica da je između 2014. i 2015. proveo godinu dana u istočnoj Ukrajini izvješćujući kao ratni reporter, naravno na ukrajinskoj strani. Biti oporbenjak u Bjelarusi iznimno je opasno. Mnogi su izgubili život ili završili u zatvoru zato što su digli glas protiv diktatora Lukašenke koji uživa punu potporu Moskve u svemu što radi. Samo dva dana prije Pratasevićeve otmice u Kaznenoj koloniji broj 17, u Šklouu je umro pod sumnjivim okolnostima zatočenik Vitold Ašurok. Dotični je bio uhićen u rujnu prošle godine tijekom masovnih prosvjeda protiv krađe glasova na predsjedničkim izborima. Sud u gradu Mahiliouu osudio je u utorak sedmoro oporbenih aktivista na čelu s bjelaruskim kršćanskim demokratom Jauhenom Afnahelom na kazne od četiri do sedam godina mahom strogog zatvora. Među osuđenima je i novinarka Irina Ščastnaja. Jedan od posljednjih europskih diktatora Aljaksandr Lukašenka odlučio se okrutno obračunati sa svakim tko mu se usudio suprotstaviti. Desetorica oporbenjaka iz te zemlje koji su pretrpjeli mučenje nakon uhićenja tijekom uličnih prošlogodišnjih prosvjeda podigli su pred njemačkim sudom tužbu protiv režima u Minsku zbog torture i zločina protiv čovječnosti. Ono što je prošle godine sablaznilo bjelarusku javnost zbog čega su na ulice masovno izašle djevojke i žene bilo je sustavno sodomiziranje muških uhićenika. Guranje oštrih predmeta u anus političkim neprijateljima bila je posljednja crta obrane Aljaksandra Lukašenke, diktatora, sadista i prikrivenog homoseksualca!

Presretanje europskog civilnog zrakoplova pod lažnom optužbom da je u njemu Hamas postavio eksploziv, prisiljavanje na slijetanje u Minsku i uhićenje odnosno faktički otmica dvoje putnika gadan je presedan na europskom nebu. Proruski trolovi na internetu rado će potegnuti sličnu takvu aktivnost vezano za pokušaj uhićenja američkog uhode Edwarda Snowdena, htijući valjda reći kako su zapravo oba čina bila ispravno učinjena. Neki su opravdano ovaj čin nazvali državnim terorizmom. Spirala nepovjerenja i neprijateljstva između europskog zapada i istoka postala je vrlo opasna i prijeti čak ratnom eskalacijom. Nekakav dogovor među velesilama bit će nužan. Nadamo se ne ponovno na štetu slabijih zemalja poput Hrvatske. Neka nova Jalta ili kakav novi pakt Ribbentrop-Molotov bio bi korak do sveopćeg uništenja suprotstavljenih blokova. To bi trebalo pod svaku cijenu izbjeći.