Projekt UZBRDO – Učim Zamišljam Biram Rastem Djelujem Održivo – provodi deset osnovnih škola s područja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije: OŠ “Mladost” Osijek, OŠ “Tin Ujević” Osijek, OŠ Vladimira Becića Osijek, OŠ Dalj, OŠ Zmajevac, OŠ Lug, OŠ Blage Zadre Vukovar, OŠ Siniše Glavaševića Vukovar, OŠ “Vladimir Nazor” Komletinci i OŠ “Antun i Stjepan Radić” Gunja. Projekt uz pomoć osnovnih škola provode i Nansen dijalog Centar Osijek u partnerstvu s udrugom ISKRA waldorfska inicijativa, a uključeno je više od 500 učenika i 30 nastavnika.

Dio projekta su i terenske nastave u Učionici održivog razvoja u Tvrđavici i u Eko-etno selu Karanac. Nastavnici su sudjelovali na više od 40 sati treninga, edukacija i mentorskih sastanaka, a od stečenoga znanja i iskustva nastat će Priručnik za provedbu radionica i projekata o temama Održivog razvoja. Projekt je financiran kroz Švicarsko-hrvatski program suradnje, a sufinancira ga Ured za udruge Vlade Republike Hrvaske.

Učenici su sudjelovali u terenskoj nastavi u Karancu koja je održana u skladu s epidemiološkim mjerama - ograničena na jedan razred iz jedne škole i održana na otvorenom. Učenici su u Karancu posjetili Ulicu zaboravljenog vremena te sudjelovali u Akademiji blata. Doznali su više o starim zanatima i nekadašnjem životu na selu, o čemu su im govorili voditelji i djelatnici "Baranjske kuće". Doznali su kako je klompar izrađivao klompe i putovao selima, koju su važnost imali lončar i kovač, kako su slastičari, mesari i krčmari ovisili o ledaru te kako se pekao kruh u krušnoj peći. No zacijelo je najzanimljivije bilo postati student Akademije blata – učenici su izrađivati ćerpiče od gline kojima su se nekada gradile kuće i drugi objekti.

Upoznavanje starih zanata potiče i odgojna pitanja povezana s vrijednostima oko rada i suradnje: koliko truda i rada je bilo potrebno da nastane jedan predmet te koliko je potrebno surađivati unutar zajednice da bi svi živjeli kvalitetnije i ugodnije.

Svaka škola provodi svoj miniprojekt kao dio zajedničkoga. Tako, primjerice, učenici po školama sade začinsko bilje, podižu uzdignute gredice i sade povrće, izrađuju drvene suvenire i platnene vrećice za kupnju, rade prirodne sapune, kozmetiku i kompostiraju, a neki su se prihvatili izrade namještaja od paleta kojim će opremiti školski dnevni boravak u školskom predvorju. Mali su to, ali važni projekti kojima se želi učenicima pokazati da svojim rukama mogu napraviti nešto korisno i dobro, želi im se dokazati da je važno znati raditi rukama i da je to vještina koja se razvija i uči, kao i sve drugo.

Ovime su učenici zahvatili u međupredmetnu temu održivog razvoja u kojoj se ekološki, društveni i gospodarski dio života isprepleću. Teme održivosti su danas aktualnije nego ikada prije, stoga nije bilo teško povezati naučeno i usporediti viđeno s današnjim načinom života. Ostalo je pitanje kako nastaviti kulturni i tehnološki razvoj, a opet uzeti ono najbolje od prijašnjih generacija i znanja koje nam je ostavljeno, a to je i bila nit vodilja ove terenske nastave – da buduće generacije budu nositelji održivije budućnosti.