U što gledaš, to postaješ - natpis je na panju koji će vas dočekati na ulazu u vrt Doma učenika Ugostiteljsko-turističke škole Osijek, privremeno smještenog u Ulici Grgura Čevapovića, dok traje obnova "starog" doma u Lučkom prilazu.

Sudeći po impresivnom izgledu vrta, koji se, zahvaljujući viziji i nesebičnom angažmanu profesorice i odgojiteljice Gabriele Poslon i njezinih učenica, iz ružnog, zapuštenog i raznim otpadom zatrpanog prostora, kao u poznatoj bajci, u samo pola godine pretvorio u prekrasnu zelenu oazu za odmor i uživanje, čak i ako niste kreativna osoba sklona upotrebi prirodnih materijala, promatrajući rezultat rada Gabrieline marljive ženske družine, postoji velika mogućnost da će vas on motivirati da to postanete.

Nakon što je Gabriela jesenas izbacila sav "drlog", orezala i uredila divovske borove te posijala travu, s proljećem je počela izrada i montaža namještaja i ukrasnih detalja. Od starih paleta koje je našla na stovarištu napravljene su garnitura za sjedenje i ukrasne police. U jednom kutku izrađena je simpatična maketa seoskog imanja, i to vrlo minuciozno, pazilo se na svaki detalj. Dovoljno je reći da je ograda načinjena od više od 600 grančica koje su marljivo povezivane. U drugom je kutku kućica za ptice, nešto dalje stolić s pripadajućim panjevima za sjedenje, koje su im ustupili u Elektrotehničkoj i prometnoj školi nakon što je zbog njezina proširenja uklonjen dio stabala. Za snažna debla borova zakvačene su platnene ležaljke i ljuljačka, koju su oslikali učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, načinjena je i stazica od drvenih daščica. Vrt krase i solarne lampe, pa noću, kada im se pridruži sjaj lampica koje vise na borovima, sve skupa postaje čarobno mjesto pod zvijezdama.

Prije toga situacija je bila prilično kaotična, nitko nije vjerovao da se jedna takva ruina uopće može dovesti u red. Neki su se pitali čemu sve to, s obzirom na to da je to samo privremena adresa Doma. Sve to, pa ni činjenica da je i sama bila svjesna kako se upušta u zaista izazovan posao, nije pokolebalo Gabrielu.

- Jesenas, kada smo došli ovamo, vrt je bio prepun stakla i građevinskog otpada, izgledalo je zaista deprimirajuće. Ispod borova nikada nije čišćeno, zemlja je bila zatrpana debelim slojevima iglica i grančica. Samo zelenog otpada iznijela sam oko 2,5 tona, a još toliko postupno smo spalili - opisuje Gabriela zatečeno stanje.

U bojenju namještaja i izradi ukrasnih detalja puno su joj pomogle učenice i članovi osoblja Doma.

- Nije ih bilo lako motivirati, bilo je hladno, padala je kiša, no dobila sam ih na foru koju je meni prodao moj otac. Rekla sam im da ne moraju ništa raditi, neka samo dođu gledati kako ja radim, i učenice su, nakon kraćeg promatranja, vrlo brzo uzele četke i uključile se u posao. Puno nam je pomogla i naša spremačica, gospođa Baćani, ona mi je bila desna ruka, od kuće je donijela ogradicu, mahovinu i žaluzine, koje smo, kao i vrata, ugradile na stari zid - hvali Gabriela svoje pomoćnike.

Osnovni cilj, ističe, bio je iskoristiti prirodne materijale i tako djeci usaditi svijest o važnosti očuvanja prirode.

- Sve što vidite napravljeno je rukama. Ovdje su samo panjevi, grančice, letvice... Ako sada odemo, priroda će sve to jednog dana pojesti, iza nas neće ostati nikakvo smeće. U interesu mi je bilo djecu spojiti s prirodom, naučiti ju nešto o održivom razvoju, ideja da kupujemo ukrase nije dolazila u obzir - objašnjava Gabriela.

I djevojke su to spremno prihvatile. Sada, nakon što je sav posao gotov, sve slobodno vrijeme ponosno provode u vrtu koji je i njihovih ruku djelo.

- Sve je to ideja naše profesorice, ona nas je vodila, mi smo samo pomogle ostvariti njezine zamisli. I nije nam bilo teško, potrajalo je, no bilo nam je zabavno raditi u društvu. Otkako je vrt uređen, non-stop smo u njemu, pijemo kavu, družimo se - rekla nam je maturantica Ana Matizović, dok su njezine prijateljice Ana Marija Sigurnjak i Iva Vešligaj pozirale našem fotoreporteru Zdenku Pušiću u vrtu koji im može biti na ponos, kao i svima koji su sudjelovali u njegovu uređenju.